Svaki novi dan u Mariupolju donosi nove užase - ovaj lučki grad na istoku Ukrajine pretrpio je najteža bombardiranja i borbe otkako je Rusija započela svoju invaziju na susjednu 24. veljače, piše Jutarnji.hr.

Reporteri Reutersa u ponedjeljak su se probili do uništenog grada i svijetu otkrili što se tamo sve događa.

Prvo su susreli Andreja i uhvatili ga u trenutku dok pokapa mrtve susjede u improviziranu grobnicu uz cestu, nasuprot bombardiranog stambenog bloka. Kaže kako te ljude nisu ubile ruske granate - umrli su od bolesti i ogromnog stresa, a zbog neprestanih napada agresorske vojske nisu mogli dobiti liječničku pomoć.

- Nisu to bombe, nego sve ovo... Ova situacija - podrumi, nedostatak tjelesne aktivnosti, stres, hladnoća - rekao je. U blizini leži nekoliko tijela prekrivenih prljavim dekama. Pokraj njih prolaze ljudi noseći svoje stvari u plastičnim vrećicama ili kartonskim kutijama. Jedan dječak gura kolica iz supermarketa pored bombardiranog automobila.

Andrei kaže kako je ukrajinska vojska savjetovala da se mrtva tijela pohranjuju u hladnim podrumima, ali ondje nema mjesta - u njima se već previše ljudi skriva od ruskih topničkih i raketnih napada.

- Nadam se da će biti neka vrsta ponovnog pokopa, da je ovo samo privremeno - dodao je, pokazujući na rupu u zemlji.

Oko 400.000 ljudi više od dva tjedna zarobljeno je u strateškom lučkom gradu na Azovskom moru. Nemaju struje, vode, hrane i grijanja. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski rekao je kako je ruska opsada Mariupolja "teror koji će se pamtiti stoljećima koja dolaze".

Irina Černenko, knjižničarka na sveučilištu, sjedi u podrumu koji joj je dom već 11 dana. Kaže kako ne zna koliko još može ovako živjeti.

- Nadamo se najboljem - želimo živjeti kao ljudi. Stambeni blok je uništen, sve je uništeno. Gdje možemo iz podruma? Kuhamo na vatri. Zasad imamo nešto hrane i drva za ogrjev. Za tjedan dana nećemo imati ništa, nećemo imati što jesti - rekla je za Reuters.

Neke dijelove Mariupolja kontroliraju ruske snage, a neki ostaju pod kontrolom Ukrajine, pa očajni stanovnici ne znaju kakva je sudbina njihovih rođaka i prijatelja koji žive u drugim četvrtima.

Natalia, koja je prije rata bila zaposlena u vrtiću, skriva se s djecom i ne može se vratiti u svoj stan koji se nalazi na drugoj strani grada.

- Do nas više ne dolaze nikakve vijesti, nema informacija. Sve je uništeno... Ne znamo kako ćemo preživjeti - kaže.