Predsjednik Republike Zoran Milanović gostovao je u programu N1 televizije te je u emisiji Točka na tjedan u velikom intervjuu s Natašom Božić Šarić govorio o turbulentnoj prvoj godini svojeg mandata obilježenog pandemijom i potresima.

Prva godina mandata bila je puna šokova. Što smatrate najstrašnijim?

- Smrt je najstrašnija. Ljudi su ginuli, djevojčica od 13 godina. Srušio se na nju dio obnovljene zgrade. U Majskim Poljanama su ljudi poginuli u svojim kućama. Smrt je najgora. A onda strah. Zagrebačko je područje trusno, no ja sam doživio samo jedan potres kod bake 1976-77.

Kako sad gledate na onu vašu izjavu da smo slučajna država? To ste rekli tijekom suše...

- Nismo nikad ni bili slučajna država. Vi znate u kojem kontekstu sam to rekao. Rekao sam da se ponašamo na taj način. No to je zloupotrebljeno. Suša i potres nisu isto. Suša se ponavlja, ali nitko ne gine. Ginu usjevi...

Sada se puno govori o nekoordinaciji na terenu...

- O tome se može razgovarati, no možda ne sada jer nije vrijeme za natezanje. Čuo sam se s premijerom o nekim stvarima koje sam primijetio. Jedno je bilo nakon dan-dva, a sad je prošlo već pet dana. Rekao sam mu otvoreno: Ne znam zašto nije proglašena katastrofa. To je važno i da bi se mogao raspodijeliti novac. Tko je to? Sustav civilne zaštite ili tko? Ljudi moraju znati tko je za što odgovoran i glavni. Ne mogu ljudi preko maila naručivati kontejnere, mora se znati tko je odgovoran. A na Banovini ima puno područja na kojima nema signala. Već tamo od Majskih Poljana pa prema Dvoru nema signala. To nije dobro promišljeno. Hajde da vidimo što ćemo sa sustavom Domovinske sigurnosti, funkcionira li to ili je to samo lijepa želja. Koja je vertikala? Ima nejasnoća u sustavu i ja bih premijeru u ovoj situaciji dao izvršne ovlasti. To se treba napraviti u ovoj katastrofi, no to je trebalo i u pandemiji. Ljudi dolaze do kontejnera na neuredan način. Vojska je dala puno, no ne može se sve temeljiti na vojsci koja ima 15.000 profesionalnih članova. Vojarna u Petrinji je obnovljena pukom srećom. Znači, dajte nekome ovlasti tko onda može ispisivati čekove. Za vrijeme migrantske krize, nadležan je bio Ranko Ostojić.

Na društvenim mrežama traje pravi rat volontera i struktura?

- Civilna zaštita je ukorporirana u MUP. Ako se Civilnoj zaštiti da novac, oni imaju kapaciteta pomoći. No nekome treba dati ovlasti. Što se društvenih mreža tiče, to je jedna paukova mreža koju pletu kojekakve crne udovice i tarantule. Na društvenim mrežama ima svega. Bila je vijest da se pljačka humanitarna pomoć, no to nije istina. Što se navijača tiče, jedno su ovi na stadionima koje ne bih nikada štedio, no ovi koji su došli autobusima iz Splita, oni su puno pomogli. No njih treba organizirati.

Trut kaže da stvaraju nered. Mislite li da je na terenu stanje kaotično?

- Ja to ne vidim kao problem jer se ljudi više ne izvlače iz ruševina. Više sam puta prošao taj put autom, ne helikopterom, i može se proći. No na moje oči, urušilo se nekoliko kuća koje su obnovljene nakon rata. To su nove kuće čiju je uporabljivost potpisao neki inženjer građevine i neki član komore. To se nije smjelo dogoditi i za to netko treba odgovarati.

Gdje su kućice korištene u migrantskoj krizi?

- Radi se o trajnom dobru, a one koje su korištene u migrantskoj krizi vjerojatno su vraćene u robne zalihe. Sad ih ima 21, no imali smo covid i zagrebački potres pa su tamo korištene.

Petrinjski gradonačelnik, Darinko Dumbović, rekao je da neće prihvatiti 30 milijuna kuna pomoći, no na kraju je ipak uzeo novac.

- Htio je valjda skrenuti pažnju na problem. Čini mi se da je Petrinja tu ipak trebala dobiti malo više. Ali radi se o 15 milijuna eura sad. Šteta je neusporedivo veća. Dobit ćemo dosta novca iz Europske unije, sigurno. Kad je bio potres u Draču, oni su dobili više stotina milijuna eura pomoći. Hrvatska će na tom tragu dobiti puno više novca, a ovih 100 milijuna kuna u tom moru novca samo je jedna molekula.

Možete li usporediti stanje nakon potresa u Zagrebu i u Petrinji?

- Život u Zagreb se vratio i Zagreb će se uvijek vratiti i smoći snage za obnovu. Petrinja je uništena. No Zagreb je zapušten i neuredan. Meni se to kao Zagrepčaninu ne sviđa. Ovo je glavni i preglavni grad u Hrvatskoj i ne sviđa mi se to. Ali Zagreb je pun k’o brod, ne treba mu država. Petrinji treba država. No ako nešto u ovom trenutku nije problem, nije problem taj novac.

Hrvatska se istovremeno bori i s koronavirusom...

- Treba se nešto promijeniti, ne možemo više ovako. Posebno treba čuvati starije i osjetljivije građane. Ja pokušavam motivirati ljude da se cijepe, katkad možda i preagresivno. Ne želiš se cijepiti, nemoj se cijepiti, ali faličan je argument – tko meni može narediti cijepljenje. Može ti uskratiti neka druga prava. Država raspoređuje vašim životom i to je činjenica. Ostavljena joj je ta mogućnost zato što se s druge strane nalazi najvažnija vrijednost, a to je neovisnost. Je li to vrijedno ljudskog života? To je filozofsko pitanje. Ustav kaže da je vrijedno toga. Je li zaštita javnog zdravlja vrijedna toga da vam država, kao suverena i nositelj političke volje i vlasti, naredi da se cijepite? Je li to puno manje intruzija u vašu privatnost nego pravo države da vam da oružje u ruku? Ja mislim da je to puno manje.

Kakva je vaša suradnja s premijerom?

- Ja sam od početka korektan prema Vladi, ali netko me nazvao instigatorom terorizma. Ja te nazovem, ponudim ti podršku, a opet… Vidiš da je to jedan očaj jednog čovjeka, koji je onda ubio i sebe, tamo su mogli poginuti i ljudi koji su prolazili… I nakon toga je Andrej rekao da je to krenulo od mene 2017. A ja se 20 godina borim za prava slabijih, bili to Srbi u Hrvatskoj, bili to Hrvati u BiH. Sve ovo drugo, kad je ekonomija u pitanju, bio sam korektan prema Vladi. Čuo sam se s premijerom jutros, on je mene zvao prije par dana', rekao je.