Piše: Dragan Bradvica

Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović boravio je u utorak u Bosni i Hercegovini, točnije u Jajcu gdje je sudjelovao na obilježavanju 27. obljetnice Vojno-redarstvene operacije 'Maestral' i oslobođenja kraljevskog grada Jajca.

Kod Središnjeg spomen obilježja poginulim braniteljima u Jajcu, Milanović je odao počast polaganjem vijenca i paljenjem svijeće. Isto tako, on je Redom Nikole Šubića Zrinskog odlikovao brigadu 'Hrvoje Vukčić Hrvatinić' Jajce za iskazano junaštvo njezinih pripadnika u Domovinskom ratu.

- Kažu da čovjek dva puta umire. Prvi puta kada mu srce stane, a drugi put kada ga prekrije zaborav, bijeda, ništavilo, ono od čega čovjek ima najveći strah. Ljudi koji su dali živote za Jajce ni u kom slučaju ne trebaju strahovati od tog zaborava, bijede, ništavila jer vaš broj danas i duh i energija kojom ste se okupili govori da će biti pamćeni vječno i da ih nikada zaboraviti nećemo. Slava ima, poručio je Milanović.

Zasluge HV-a i HVO-a

Dodaje kako Hrvati u BiH i Hrvatskoj moraju cijelo vrijeme otvorenog i zdravog srca i bistrih očiju tumačiti, objašnjavati zašto je ova cijela hrvatska priča epopeja, s elementima tragedije ali i rapsodije u BiH poštena, ispravna, zašto je to pravi put i zašto smo na pravoj strani povijesti.

Naglašava da bez Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane BiH ne bi bila oslobođena, ne bi bio okončan rat i ne bi bila cjelovita država.

- Zahvalnost za to izostaje i to je ono što smeta, što neke boli, što mnoge iritira ali nikada nećemo odustati u dokazivanju da smo ispravni i da smo uradili pravu stvar. I vi koji ste se borili i mi koji smo to sa sigurne udaljenosti gledali. Kako stvari stoje? Bez akcija HV i HVO, povremeno uz vrijednu pomoć Petog korpusa Armije BiH, omogućili su da se sjedne za stol, a vi znate da neke treba malo više potjerati na to, jer nisu spremni sjesti za stol ako se osjećaju jaki. Pobjede HV-a u rujnu, a posebno u listopadu 1995. doveli su do toga da se tadašnji neprijatelj, vojska Karadžića i Mladića natjerao da se sjedne za stol u Daytonu. To je istina, naglašava Milanović.

Na toj istini, kako kaže, grade sve svoje argumente, uz manje ili veće zajedništvo vlasti u Hrvatskoj, Hrvata u BiH i uz puno poštovanje ove države. Dodaje kako to poštovanje je njegov ljudski i politički cilj barem 20 godina.

- To su jaki argumenti kada za vas, Hrvate u BiH tražimo običnu milostinju. I toga me je kao hrvatskog predsjednika stid. Tražimo toliko malo da me je stid uopće o tome govoriti i razmišljati. Tražimo temeljno poštovanje temeljenih principa koji su jednom dogovoreni, a onda polako, metodom pokušaja i pogreške aplicirani i primjenjivani i danas se tretiraju kao usvojeni. Usvojeno je, o čemu se malo priča, da člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, ponavljam: hrvatskog naroda može birati tko hoće. Takve to veze ima sa zdravom logikom, sa elementarnim ljudskim poštenjem, upitao je Milanović.

Lopovluk

Sustav zaštite manjima u Hrvatskoj je vrlo jak i da bi se izabrao zastupnik određene manjine u Sabor RH za njega moraju glasati isključivo pripadnici tih manjina, pojašnjava on.

- A ovo što se događa u BiH ne mogu, nakon godina pokušaja, godina inzistiranja, godina uvjeravanja i moljakanja, opisati drugačije nego lopovluk. Još više rastužuje cinizam kojim se to pravda. Svima onima koji iz dobrih namjera, a ako su im namjere dobre onda su slabe pameti, ili onima koji iz loših namjera govore o ukidanju Daytonskog mirovnog sporazuma, o potrebi njegovog zamjenjivanja nekim novim aranžmanom kao hrvatski predsjednik, moderne, europske države članice NATO-a i Europske unije mogu reći da to Hrvatska neće nikada podržati. I ne samo da neće podržati nego će se energično, svim miroljubivim sredstvima boriti protiv toga. BiH bez ravnopravnih Hrvata, Bošnjaka i Srba nema, stava je Milanović.

Nastavlja kako ne zna što ga u toj situaciji više smeta – krađa ili bezobrazluk, ali kada se to udruži tvrdi da imamo toksinu kombinaciju. Poziva da Hrvati u BiH nastave sa svojom borbom kako bi budućim generacijama omogućili puno bolji život.

- Hrvatska je u EU i NATO-u za neke stvari jača no ikada. Ta prava i ta oruđa, oruđa mira ali i pravde Hrvatska ima koristiti više i za to ću se zalagati i u Zagrebu i ovdje kod vas, uvijek vodeći računa da sam u stranoj državi, da nisam predsjednik ove države ali da ovdje žive, živjeli su i živjet će moji sunarodnjaci, moje braće i sestre kojih je u zadnjih 30 godina ovdje duplo manje nego ih je nekada bilo. Dragi prijatelji, još jednom -zajedničkom voljom, uzdignuta čela, za boljitak, napredak, bogatstvo, samostalnost Hrvata u BiH, za europsku, stabilnu BiH kojoj će Hrvatska biti prijatelj, a ne vječni sumnjivac s neke liste, ne udruženi zločinački poduhvat nego udruženi napor ljudi dobre volje da ovo bude sretna zemlja. Živjeli Hrvati Bosne i Hercegovine, zaključio je Milanović svoj govor.