U slučaju afere Vjetroelektrane Krš-Pađene, jednom od dva kraka USKOK-ove istrage povezane s bivšom državnom tajnicom i bivšom gradonačelnicom Knina Josipom Rimac, moglo bi doći do velikog preokreta, objavio je tjednik Nacional.

Milenko Bašić, vlasnik projekta Vjetroelektrane Krš-Pađene, i Dragan Stipić, direktor u Bašićevoj tvrtki Lager, koji su optuženi da su od Josipe Rimac tražili posredovanje radi pojedinih dozvola za svoju vjetroelektranu, ustvrdili su za spomenuti tjednik da nisu bjegunci te da žele razgovarati s istražiteljima USKOK-a i objasniti da su žrtve ucjene i reketa umreženih pojedinaca iz Hrvatskih šuma, gdje je na djelu sistemska korupcija koja seže sve do predsjednika Uprave Krunoslava Jakupčića te da je cijeli njihov 240 milijuna eura težak projekt zamalo propao upravo zato što je Milenko Bašić odbio dati reket.

Odbio reket

Da je, kako tvrdi, dao reket umreženoj ekipi iz Hrvatskih šuma, bez problema bi dobio uporabnu dozvolu za vjetropark, ali bi time počinio kazneno djelo i prijetili bi mu kazneni progon i zatvor. Nacional je o toj temi razgovarao i s upućenim izvorom iz Hrvatskih šuma koji je potvrdio da se gotovo nijedan projekt ili natječaj u toj državnoj tvrtki koja gospodari s oko pola teritorija Republike Hrvatske ne može provesti a da netko ne uzme proviziju.

Protiv Uprave Hrvatskih šuma podneseno je više kaznenih prijava, ali USKOK na njih nije nikada adekvatno reagirao. U nekima od tih prijava detaljno je opisano kako se krade na svim razinama i kako se natječaji odabranim tvrtkama namještaju u zamjenu za proviziju.

„U svim poslovima, od usluge sječe do izgradnje cesta, traži se neki ušur. Jasno da to Jakupčić i ekipa nikad ne traže osobno, već preko svojih pijuna“, tvrdi sugovornik.

One koji slučajno prođu na nekom natječaju a nisu njihovi igrači ili ne pristanu platiti proviziju, nađe se način kako ih izbaciti iz igre. Nacionalov izvor ovako je opisao što se događalo onog dana kad su uhićeni Josipa Rimac i predsjednik Hrvatskih šuma Krunoslav Jakupčić:

„BIO JE U TIJEKU JEDAN SASTANAK kad su najbližem suradniku Krunoslava Jakupčića, koji zajedno s njim godinama sudjeluje u operacijama, javili da je on uhićen. Nastali su šok i nevjerica, on je potpuno problijedio, a niz čelo su mu se počele spuštati kapi znoja veličine graška. Oni su mislili da cijeli sustav pada jer godinama organizirano kradu, a njihovo je postupanje temeljeno na uvjerenju da im nitko ništa ne može jer imaju iza sebe i političku zaštitu i premrežili su sve institucije. Kad su shvatili da je Jakupčić uhićen samo zbog afere Krš-Pađene, odahnuli su. Naime, to je samo kap u moru onog što oni inače rade.“

Opstrukcije

TA SE PRIČA U POTPUNOSTI POKLAPA s onim što tvrde Milenko Bašić i Dragan Stipić. S tim da oni ističu da je Krunoslav Jakupčić u ovom slučaju optužen da im je na poticaj Josipe Rimac pogodovao, a da to ne može biti dalje od istine.

-Ne da nam nije pogodovao nego nas je cijelo vrijeme opstruirao upravo zato što nismo platili reket. Da smo platili reket, nikakvih problema ne bismo imali, nitko za nas ne bi znao i nitko nas ne bi proglasio kriminalcima, kaže Bašić za Nacional.

Naime, on je danas uvjeren da bi bilo bolje da je pojedincima u Hrvatskim šumama platio milijun i pol kuna mita jer za to vjerojatno nikad nitko ne bi doznao i on bi na miru i u tišini dovršio svoj projekt.

Ovako mu opet prijeti progon i to zbog, kako on kaže, iskonstruirane afere. On tvrdi da nije pristao dati reket u iznosu od milijun i pol kuna koji su međusobno trebali podijeliti umreženi pojedinci sve do samog vrha Hrvatskih šuma, nego da je zahtijevao da mu Hrvatske šume izdaju obračun prema ugovoru koji je s njima imao i prema zakonu, te da su oni to odbijali upravo zato što nije platio proviziju niti je pristao platiti nešto što nije trebao, i to u višestruko većem iznosu.

Bašić tvrdi da je zbog toga zamolio Josipu Rimac, koju je upoznao još dok je bila gradonačelnica Knina iznimno zainteresirana da toliko velika investicija dođe u njezin kraj, da u okviru zakonskih mogućnosti pokuša zamoliti predstavnike Hrvatskih šuma da ih prestanu reketariti i mimo zakona opstruirati projekt.

Naime, cijeli projekt ovisio je o jednom papiru Hrvatskih šuma i zbog toga je značajno kasnio. Milenko Bašić na kraju je Hrvatskim šumama morao platiti točno onoliki iznos koliki su tražili, a to je bilo šest milijuna kuna, iako bi prema njihovim izračunima iznos trebao biti deset puta manji jer ceste koje su izgrađene i predane Hrvatskim šumama i za koje će plaćati godišnju naknadu za korištenje trebaju biti izuzete iz obračuna služnosti, te će zbog toga voditi poseban sudski spor, pa su sve dozvole i izdane u posljednji čas – ali ipak u roku.

Rimac i mito

USKOK tvrdi da je Milenko Bašić Josipi Rimac u zamjenu za pogodovanje obećao mito kroz proviziju koju je njezina sestra trebala dobiti za policu osiguranja za vjetropark.

Međutim, tvrtka C.E.M.P. uopće nije uzela policu kod osiguravajućeg društva za koje radi sestra Josipe Rimac niti je ono ikada bilo u užem krugu izbora za osiguravatelja, zbog nepovoljne ponude. Dakle, navodno mito nikada nije plaćeno ni dogovoreno.

Bašić kaže: 'Morate razumjeti da mito koje se spominjalo u novinama, oni iznosi koje je Josipa Rimac navodno davala, nema nikakve veze s nama. USKOK je očito počeo istragu protiv Josipe Rimac jer je netko htio natovariti nama, međutim, kako su slušali sve njezine razgovore, naišli su na potpuno drugi slučaj, a to je onaj s poljoprivrednim zemljištem, koji ni na koji način nije povezan s našim slučajem. I onda su to sve zajedno strpali u isti predmet pa netko tko čita sa strane, a nema uvid u dokumentaciju, u istoj rečenici vidi i vjetropark i mito. A navodno mito koje oni spominju vezano uz vjetropark ne samo da se nije dogodilo nego je potpuno iskonstruirano.“

DRUGIM RIJEČIMA, MILENKO BAŠIĆ sada je optužen da je bio s krive strane zakona zato što je od početka, kako on tvrdi, želio raditi isključivo po zakonu.

-Ovdje se radi o najvećem vjetroparku u Hrvatskoj, investiciji od 240 milijuna eura, za koju sam založio sve svoje firme i svu imovinu, a renomirani sam poduzetnik kojem je svjetski gigant Hyundai dao povjerenje da u jednom malom Posušju, koje nema ni željeznički kolodvor, bude predstavništvo njihove korporacije u segmentu teške mehanizacije za cijeli zapadni Balkan. Otkad sam krenuo u posao s vjetroelektranama cijelo vrijeme nailazim na prepreke državnih institucija, a to će razumjeti svatko tko je ikada išta radio u ovoj zemlji, ali ovo što nam se dogodilo s Hrvatskim šumama nešto je najgnjusnije od svega“, kaže Bašić za Nacional.

Kronologija

Tvrtka C.E.M.P. bila je dužna na području vjetroparka, koji se proteže na 21 kvadratnom kilometru, izgraditi oko 40 kilometara šumskih cesta i putova.

Prema projektu i ugovoru s Hrvatskim šumama od 4. travnja 2017. C.E.M.P. je cestu trebao izgraditi vlastitim sredstvima, a nakon izgradnje trebao je plaćati naknadu u iznosu od oko milijun kuna godišnje.

No u ugovoru, ali i u Pravilniku o korištenju šumske infrastrukture od 29. rujna 2016., a koji je potpisao tadašnji predsjednik Uprave Hrvatskih

šuma Ivan Pavelić, navedeno je: „Osoba koja je investitor šumske infrastrukture, uz suglasnost HŠ d.o.o., oslobođena je plaćanja naknade za korištenje, sve dok trošak korištenja ne prijeđe iznos investicije. Iznos investicije ne može prelaziti prosječnu pogodovao. A pogodovao nam je na način da smo platili ceste 29 milijuna kuna koje su napravljene po ugovoru sa Šumama i predali ih u vlasništvo Hrvatskim šumama bez naknade, i da smo platili dodatnu naknadu 6,1 milijuna kuna i na te ceste, dakle, imamo ukupno 35 milijuna kuna troška prema šumama i još smo obavezni po ugovoru svake godine plaćati naknadu za korištenje tih cesta u iznosu od jedan milijun kuna. I oni su nama pogodovali! Svi ostali vjetroparkovi nisu zajedno platili ni približno toliko.“

Na pitanje je li istina da su na nekim dijelovima napravili preširoke ceste i time počinili štetu Bašić objašnjava da su ceste napravljene prema projektu

i ugovoru te kao takve predane Šumama, ali su prilikom gradnje vjetroparka, kad su se vozili specijalni tereti, ceste na nekim dijelovima poput zavoja morale biti proširene jer drugačije teret nije mogao proći. Te su radove platili posebno, o svom trošku, a Šume su im na to obračunale štetu. Iako je riječ

o predjelu krša i makinje, štetu su im obračunali kao da je u pitanju skupo tehničko drvo. Ali ni tu štetu nisu mogli kompenzirati jer glavni obračunnije stizao ni dalje.

„Mi smo svjesni toga svakog metra širine da ćemo platiti štetu. Ako hoćeš dotjerati sve te silne turbine, ne postoji drugi način. I rekli smo, nema

problema, obračunajte štetu, kompenzirajte i naplatite prema ugovoru. No što u stvarnosti znači ta njihova šteta, znači da je kamion kotačem prešao

preko dijela krša. To je njihova šuma. I to je to. Šumska šteta. Oni koji su platili reket šumarima nisu imali šumske štete“, kaže Bašić.

Ali obračun i dalje nije stizao.

BAŠIĆ JE BIO UVJEREN da je to zato što nisu platili traženi reket pa je više puta to i osobno dao do znanja predsjedniku Uprave Hrvatskih šuma Krunoslavu Jakupčiću.

„I pred šefom splitske podružnice Ivanom Melvanom rekao sam mu: ‘Jakupčiću, nemojte nas ucjenjivati, odnijet će vrag šalu. Ja sam stavio sve svoje na kocku u ovaj projekt. Projekt je završen, vi nećete postupiti po ugovoru da nas obračunate, a mi ne možemo dobiti uporabnu dozvolu.’ A mi moramo proizvoditi 115 tisuća eura struje dnevno da bismo otplaćivali kredite bankama i održavanje projekta i bili na nuli. I onda se uključuje Josipa Rimac. Mi smo se upoznali kad smo tek počeli razvijati projekt i ona je kao gradonačelnica bila jako zainteresirana da ta investicija dođe u Knin, a posebno i zbog gradnje tvornice za stupove. I tada nam je rekla da ako nam bilo što može pomoći, ako je u skladu sa zakonom, da ju slobodno zovemo. Tako sam Josipu Rimac, koja je u tom trenutku već državna tajnica, obavijestio da imamo ugovor s Hrvatskim šumama koji nikako ne možemo riješiti. Budući da sam u nekim ranijim razgovorima čuo da je taj Melvan njezin poznanik, velim ja: ‘Tvoj prijatelj Melvan i Jakupčić nas ucjenjuju, nismo platili traženi reket i nikako s njim ne možemo završiti, ne možemo dobiti procjenu od Hrvatskih šuma nikako.’

Iz razgovora koje je USKOK snimio jasno se vidi da smo mi Josipu molili da nam pomogne da nas Šume cijenu investicije HŠ d.o.o. za taj tip prometnice, u zadnjih 5 godina.“

Bašić kaže: „Mi smo imali imamo ugovor sa šumama koji nas je obvezivao da u godinu dana napravimo šumske ceste, ne da ćemo možda napraviti, nego da ih moramo napraviti u godinu dana, i njima predati u vlasništvo, a nakon toga ćemo prebijati međusobna potraživanja odnosno iznos koji smo uložili u ceste s godišnjom naknadom. Mi smo to svoje ispunili i dali im okončanu situaciju da vide da su ceste završene i da smo ih platili 29 milijuna kuna izvođaču radova. Oni su nakon toga mogli ili priznati naš račun ili napraviti svoj proračun po cijeni prosječne cijene investicije Hrvatskih šuma za taj tip prometnice u zadnjih pet godina, kako stoji u ugovoru. I pozvali smo ih da preuzmu ceste. Onda su oni pozvali svog procjenitelja koji je izašao da vidi te ceste skupa s predstavnicima C.E.M.P.-a. Mene nakon toga naš tadašnji direktor Ivan Šimić zove i kaže: ‘Obišli smo radilište, bogati, došlo je njih 11, njih nekoliko iz Splita, došli su neki iz Zagreba, šumar iz Knina i službeni procjenitelj iz Delnica.’ I kaže: ‘Obišli smo sve ceste pa evo u Pere pojeli janjetinu i sjedimo, kad ovaj procjenitelj mene pita između sviju: ‘Ako hoćeš da ti priznam ove fakture što si platio za pravljenje cesta, trebaš nama dati 5 posto.’’ A Šimić je izašao vanka sav uzrujan i to meni govori. I još se čudi kako mu to ovaj može pred ljudima govoriti, a on kaže: ‘Boli mene briga, meni je još godinu i pol dana do penzije, u najgorem slučaju mogu dobiti suspenziju pa otići u privremenu penziju.’ I onda mu je rekao: ‘Ako to ne završite, vidjet ćete kad ćete završiti sa šumama.’ Šimić mene zove: ‘Što da radim, to je milijun i pol kuna.’ Ja kažem, pojasni mu je li on normalan, nama šume ne plaćaju taj iznos. On je vjerojatno naučio uzimati provizije od firmi koje grade za šume ceste pa im možda kaže da će im napisati malo veći račun ako mu plate proviziju. To je vjerojatno njegov film pa je zamislio da može tako i nas. Ja kažem: ‘Zaboravi, kulturno ga otkantaj, to ćemo nekako riješiti na višem nivou.’ No to je bila ucjena kojom je trebala prestanu reketariti i zašto ne postupe po ugovoru koji imaju s nama. Dakle, imamo sagrađen vjetropark, određenu fazu, jer se vjetropark sastoji od tri jedinice od po 80, 20 i 42 megavata, i ne možemo zbog Hrvatskih šuma dobiti uporabnu dozvolu. A svaki dan kad vjetropark ne radi nas košta 115 tisuća eura. Jer imate tolike obveze po danu prema bankama i svima. A oni su toga svjesni. I zato te cimaju. Kontaju, što je tebi platiti milijun i pol kuna ako u jednom danu gubiš 115 tisuća eura? Ali ja imam svoje principe, ne mogu ih pogaziti. Pa radije da me nema. I to sam na sastanku stavio do znanja i Jakupčiću. Naime, najprije sam ga, misleći da on ništa o tome ne zna, molio da urazumi svoje ljude. A umjesto da reagira, rekao mi je: ‘Trebao si to s njima riješiti.’ Znači, taj novac oni su međusobno trebali podijeliti“, objavio je Nacional.

Iz medija saznali da su bjegunci

Optužbe da im je Josipa Rimac pogodovala USKOK temelji na tome da su oni obećali uzeti policu osiguranja kod Generali osiguranja, gdje radi njezina sestra, te da je temeljem toga trebala dobiti 45 tisuća eura provizije.

DRAGAN STIPIĆ OBJAŠNJAVA da je istina da su oni ponudu dobili i preko sestre Josipe Rimac, ali da im je ta ponuda naprosto bila preskupa jer su istovremeno pregovarali s više osiguravajućih kuća te su posao sklopili s potpuno drugim agentom i drugom osiguravajućom kućom. Naime, godišnja polica osiguranja za vjetropark iznosi više od 350 tisuća eura i na to se obračunavaju i visoke provizije. Stipićev posao bio je dogovoriti posao s najpovoljnijim ponuditeljem, a kako poznaju Josipu Rimac, nisu imali ništa protiv da im ponudu izradi i njezina sestra. O tome kakve je ona imala kalkulacije s tom policom, odnosno da je na neki način smatrala da su oni dužni sklopiti posao upravo s njom, i oni sami doznali su tek iz optužnice, tvrde.

„Nikakve dogovore oko police ni ja ni Dragan s Josipom Rimac nismo imali. USKOK je navodno snimio jedan razgovor gdje broker i sestra nagovaraju Josipu da utječe na nas jer su nam maksimalno spustili cijenu i da mi s njima napravimo policu osiguranja. No nas to Josipa nikad nije tražila, ni riječi o tome nije rekla niti smo o njihovim međusobnim dogovorima išta znali. A njihova polica nam je bila preskupa i uzeli smo drugu. Pa i taj netko drugi je vjerojatno dobio proviziju od osiguranja, ali kakve to ima veze s nama?“ kaže Bašić.

No 29. svibnja u 7 sati ujutro Bašića je zatekao telefonski poziv od policije. On se u tom trenutku nalazio u Posušju, gdje živi, jer u Zagreb, gdje njegova tvrtka Lager također ima podružnicu, dolazi samo povremeno.

 Bašić kaže: „Ja tu živim otkad je Boga i svita i tu nam je centrala firme, Dragan isto tu živi, tu su nam familije. Dakle, ja sam bio kod svoje kuće, a Dragan na putu. Dakle, meni u 7 sati zvoni telefon. Inače, cijeli život imam isti broj telefona i nikad se nije dogodilo da se nekome nisam javio. Ja se javljam, ovaj se predstavlja da je policija, da su došli u firmu, da bi htjeli pregledati prostor, a tamo se nalazi i apartman gdje mi boravimo kad smo u Zagrebu. Kažu da bi oni pregledali i sobu gdje ja spavam. Očito su znali da ja tamo spavam. Kažem ja: ‘Nema nikakvih problema, ali ja nisam tu.’ Oni pitaju mogu li doći. Ja im kažem da sam 500 kilometara od Zagreba i velim:

‘Mogu sutra ako treba. Imam dogovorenih obveza, a i kad sjednem u auto, treba mi pet sati da dođem.’ Pitaju oni mogu li pregledati bez mene, ja kažem da mogu i pitam trebam li doći sutra. Oni vele: ‘Ne, javit ćemo vam se mi.’ Tako je bilo i s Draganom. I onda smo iz medija saznali da smo bjegunci.“