Jelena Brajdić imala je 62 godine kad je otišla iz kuće u Rakovičkom Selištu. Njezine su kosti pronašli speleolozi u pećini 300 metara od te iste kuće, piše Jutarnji list.

Jelena Brajdić imala je 62 godine kad je 28. travnja 1970. godine pod okriljem noći iz kuće u Rakovičkom Selištu odšetala u nepoznato. Uz krevetu je ostavila pletene čarape od kojih se nije odvajala, a obitelj je zbog njezina nestanka digla policiju na noge. Prolazili su tjedni, mjeseci i godine neuspješne potrage.

Spominjali su se različiti motivi nestanka, a najviše su pitanjima "rešetali" njezinu snahu, suprugu najstarijeg Jelenina sina Ivana. Njezinih šestero djece izgubilo je svaku nadu, da bi nakon 50 godina, točnije 17. listopada 2020., njezine kosti pronašli speleolozi, pripadnici HGSS-a, u pećini Badanjkov bezdan, 300 metara od kuće. A DNK analiza prošlog je tjedna pokazala - to je nestala Jelena Brajdić!

- Moj 90-godišnji tata, fala bogu, mojoj je baki, dakle svojoj mami, konačno zapalio svijeću. Znate, nije mala stvar kad policija 50 godina nakon misterioznog nestanka riješi slučaj iako je uzrok smrti i dalje nepoznat. Kad je baka nestala, imala sam 11 godina. Sjećam se koliko se samo ljudi angažiralo na traženju. Nema gdje nismo zavirivali, a sutradan je čak pao i snijeg te zameo tragove. Bake nigdje nije bilo. Jesenas su trojica policajaca s koferom za izuzimanje DNK uzoraka došla na vrata mome tati.

Skinula sam im i obiteljsku fotografiju sa zida na kojoj je bila baka, da vide koliko je bila sitne građe. Posumnjali su da su kosti bakine, ali čekala se analiza kostiju da bi nam u ponedjeljak policajci rekli da na Zavodu za sudsku medicinu možemo preuzeti kosti.

I pokopali smo je u srijedu na groblju u Rakovici, da konačno pronađe svoj mir - kaže za Jutarnji list još pod dojmom Bernada T., unuka nestale žene. Otkriva nam da su nekoliko dana od nestanka u spornoj spilji pronašli bakinu jednu crnu antilop cipelu i šarenu krpu od haljine u kojoj se u ono vrijeme obično nosio novac.

- Otac je jako patio za bakom. Propitkivao se zašto je otišla i gdje. Djed je ubijen u Drugom svjetskom ratu pa je baka rano ostala udovica i skrbila o djeci. Šivala je i tako prehranjivala obitelj. Muči nas je li otišla svojom voljom ili ju je netko natjerao da ode. To možda nikada nećemo doznati - zaključuje Bernada T., jedna od 18-ero unučadi, ne skrivajući zahvalnost speleolozima i HGSS-ovcima na pronalasku.

Posmrtne ostatke u jami je pronašao Slaven Vuković, HGSS-ovac, speleolog i čuvar prirode u JU Baraćeve špilje. Bio je dio tročlanog tima u akciji istraživanja koja se može nazvati rutinskom s obzirom da je sličnih speleoloških objekata na krškom području Rakovice više od 500, a dosad je istražen tek svaki peti.

- Riječ je o plićoj jami od oko 13 metara dubine i 10-ak metara promjera, oblika lijevka, a sa strane ima jednu škrapu, pukotinu, svojevrsni džep. Kad sam se zavukao u taj dio, pronašao sam lubanju i nešto kostiju. Nije bio cijeli skelet, puno je vremena prošlo, ali su svi dijelovi bili na jednom mjestu - svjedoči nam Slaven Vuković, dodajući da u jami nije bilo drugih predmeta.

Odmah potom doznao je od mještana da je na tom terenu 50 godina prije nestala njihova sumještanka. Nalaz su oni odmah povezali s njom, međutim, HGSS-ovci su o svemu obavijestili policiju, posmrtni ostaci su izuzeti i odneseni na analizu, koja je ta nagađanja ovih dana i potvrdila. Slaven nam kaže da jama nije speleološki važna ni izazovna pa dotad nije bila ni istražena. A prema iskazu mještana, desetljećima im ta jama služi za odlaganje lešina s imanja.

Izvor: Jutarnji list