Poput tempirane bombe, mještanima u naselju Rodoč na jugu Mostara prijeti stari kemijski otpad, ostavljen u napuštenim objektima nekadašnje vojarne. Predstavnika nadležnih službi i ministarstava – nema, pa je pitanje i kakva je daljnja sudbina otpada i da li treba da se nekomu nešto desi kako bi se počelo raditi na uklanjanju. Zabrinuti građani predstavnicima medija odaslali su nekoliko fotografija na kojima se jasno vidi o čemu se zapravo radi. Za ovaj otpad inače, saznalo se prije dvije godine kada je priča također završila u medijima, međutim sve na koncu nije rezultiralo uklanjanjem. Kemijska sredstva i otrovni otpad nalaze se u bačvama, plastičnim posudama, kartonskim kutijama, staklenkama, svuda po prostorijama nekadašnje vojarne, i što je najgore - bez zaštite i osiguranja uz izolatorij u kojemu izvjesno vrijeme borave osobe oboljele od COVID-a 19.

CZ HNŽ nemoćna

Opasnost od neželjenih posljedica svakog dana je veća, a prema navodima bolje upoznatih isti otpad lako može i eksplodirati, što bi bez sumnje izazvalo teške posljedice, možda i po živote građana. Bitno je napomenuti i kako prema zvaničnim statistikama svaki treći preminuli u ovom dijelu grada umire od posljedica karcinoma! Službenici Civilne zaštite HNŽ-a još 2019, izlaskom na teren, ustanovili su da se radi o opasnom kemijskom otpadu, zatraživši pomoć svih razina vlasti, ali do danas nitko još nije djelovao. Ravnatelj Civilne zaštite HNŽ-a Eugen Ćubela i danas je zabrinut.

- Još 2019. tražili smo pomoć za uklanjanje otpada, ali nažalost problem još uvijek nije riješen. Uradili smo sve što je bilo u našoj moći, slali smo dopise u više navrata, kazao je Ćubela.

Podsjeća i kako su 2019. uputili dopis Federalnoj upravi civilne zaštite i tražili uklanjanje kemikalija, te dobili odgovor s potpisom tadašnjeg direktora FUCZ Fahrudina Solaka da je utvrđeno postojanje minsko-eksplozivnih sredstava, ali i da nemaju kapacitete riješiti problem. Vjeruje i kako problem mogu riješiti ekipe koje su pod ingerencijom Ministarstva sigurnosti i Ministarstva obrane BiH, te će uskoro i od njih zatražiti pomoć.

U rješavanje problema s druge strane nije se mogao uključiti ni Zavod za javno zdravstvo HNŽ-a, uz objašnjenje kako nemaju sofisticiranu opremu za radiološku i kemijsku zaštitu radi detekcije, analize i davanja stručnog mišljenja o vrsti i opsegu sredstava.

Mi otpad ne možemo izmjestiti, jer je potrebna skupocjena oprema koju ne posjedujemo. Ništa ne možemo uraditi bez pomoći države ili EUFOR-a, kazao je Ćubela.

Drugi problemi

Problem iz Rodoča jedan je u nizu ekoloških na području Grada Mostara. O problemu deponije Uborak suvišno je i trošiti riječi. I u ovom dijelu grada najveći broj umrlih preminuo je od posljedica karcinoma, pa se opravdano sumnja da pogrešno tretiranje i zbrinjavanje otpada na Uborku koji nema ni dozvole za rad, doprinosi svemu tomu.

Treći veliki problem su divlje deponije, koje su se istina, otkako je na čelo grada došao Mario Kordić počele smanjivati i uklanjati. I one lako mogu biti izvori zaraza i nažalost bolesti koje mogu biti kobne.

Podsjećamo i na navodno kancerogeni piralen čije je prisustvo dokazano u mulju koji je nastao na postrojenjima na jugu grada u sklopu prečistača otpadnih voda. Mulj u kojemu se nalazi ova supstanca prebvozi se u Austriju, umjesto prvobitno planirane prodaje za đubrivo u poljoprivredi, što je trebalo donijeti i određenu zaradu Gradu.

H. Ž.