Dnevni.ba - PRELOADER

Mostar nakon izbora treba radikalne promjene kako bi konačno ‘ušao’ u 21. stoljeće

18 Kol 2020


Mostar nakon izbora treba radikalne promjene kako bi konačno ‘ušao’ u 21. stoljeće

Kakvi god bili rezultati mostarskih izbora, tko god pobijedio ili izgubio – Mostar hitno treba radikalne promjene. Promjene u načinu rada, djelovanja, transparentnosti s beskompromisnim obračunom sa stanjem u gradu. Očigledno je da treba i kadrovske promjene. Samo na takav način Mostar sa 20 godina kašnjenja može konačno krenuti u 21. stoljeće s nadom da će zaista jednog dana, nakon napornog rada i učinkovitih promjena uistinu s pravom kandidirati za Europsku prijestolnicu kulture.

Dvanaest godina nakon posljednjih izbora održanih u gradu na Neretvi najveće hercegovačko središte, zarobljeno u apsolutnoj vlasti dvije stranke s nestrpljenjem čeka izbora u nadi za brzim, efikasnim i učinkovitim promjenama.

Problemi, nerad i aljkavost


Mostar za kojeg se nekada govorilo da je središte ‘male Kalifornije’ s predispozicijama da, s obzirom na svoj geografski položaj, klimu, krajolik i turistički potencijal postane pravi mali ‘Beč', godinama je zarobljen u okove nesposobne vlasti i pretvoren u običnu kasabu.

Loše upravljanje gradom, ako ono uopće postoji, dovelo je do toga da Mostar 2020. godine izgleda katastrofalno, po mnogima gore nego već sada davne 2008. kada su održani posljednji mostarski izbori.
Bezbroj je problema, i manjih i većih, i onih lako rješivih i onih dugoročnih o kojima nitko ne brine, nikoga ne zanimaju, niti ih itko pokušava rješavati.
Već godinama prljav, oronuo, zasut smećem, obasut smradom iza svakog ‘ćoška’, još uvijek razrušen i neobnovljen Mostar nestrpljivo čeka uvođenje kakvog-takvog reda kako bi konačno zakoračio u 21. stoljeće.
Primjera je bezbroj, od oronulih fasada koje građani popravljaju sami da bi stvorili “polygon” za huligansko šaranje raznih grafita, često i uvredljivih, koje nitko ne sankcionira niti kažnjava. Gotovo svaka fasada, i stara i nova je išarana, a policija ni ne pomišlja da se obračuna s uništavanjem gradske I privatne imovine.
Ilustrativan primjer besmislenosti  poteza mostarske vlasti je i onaj kada pošalju slike s čišćenja gradskih fontana, a potom u ljetnim mjesecima u njima nema vode. A ako kakvim čudom za nekakav praznik puste u navodno očišćenu fontanu, postanemo svjesni da je bolje da vode nema  - jer je prljava, smrdljiva i mutna. 

Milijunski ‘projekti’

Gradske službe su toliko ažurne da direktno svojom aljkavošću, neradom i nestručnošću pri svakom malo jačem vjetru zbog svog nečinjenja doprinose uništavanju automobila jer pri svakom malo jačem vjetru imamo desetine oštećenih vozila zbog padanja gradskih stabala.

Kada ovako “banalne” sitnice nitko nije sposoban zaustaviti i sankcionirati, dovesti u red, što onda reći o velikim projektima koje su neki nazivali i ’projektima stoljeća’. Za jedan od takvih projekata, onaj kolektorski, ‘skršeno’ je desetine milijuna maraka (nitko ne zna točno koliko), a da nitko živ pouzdano ne zna funkcionira li išta od tog stoljetnog projekta ili ne.

Na prvi pogled, koliko golo oko laika može vidjeti, čini se da i taj projekt donosi više štete nego koristi, a racionalnih i suvislih objašnjenja niotkuda nema. Jer, već godinama čak ni Neretva više nije ‘za kupanje’.
Što reći za drugi “veliki projekt” koji se radi već u dva stoljeća, onaj mostarske sportske dvorane, koja je započeta još 80-ih godina, a da otada nigdje nije makla iz rupe u kojoj je planirana!?
Komunalna infrastruktura posebna je priča, kao i gradske ulice na kojima je ‘asfalt’ skoro pa pretvoren u ‘makadam’. Određena šminkanja i ‘krpanje’ rupa u ‘vidljivijim’ dijelovima grada samo su šminka i stvaranje privida da se ipak ‘nešto’ radi, a vječito opravdanje je da nema novca i(li) da nema Gradskog vijeća, pa se ništa ne može i onda nitko nije nadležan.
Ekološki problemi u pojedinim trenucima dovode grad na rub širenja zaraza opasnijih od koronavirusa, a rješavanje problema s deponijom Uborak nije ni na vidiku, a kamoli u planu sadašnje mostarske vlasti.

Kao u svemu, vječito odgađanje rješavanja i tog problema pod raznim izgovorima traje godinama, čekajući, očito, neke nove ljude u gradskim upravljačkim poduzećima.
Nevjerojatno je da je, uz Stari most i Stari grad, druga najveća turistička atrakcija 25 godina nakon rata u Mostaru postalo ‘selfiranje’ šokiranih turista uz više od 30 razrušenih i neobnovljenih objekata I zgrada u strogom centru grada. Kako je moguće da je Mostar grad koji se najsporije obnavlja u BiH!? 

“Ključ” na izborima

Dok Grad grca u problemima, zavaljen do grla u nered i anarhiju, par mjeseci prije lokalnih izbora vladajuće stranke dugo iščekivane izbore ponovo pretvaraju u nacionalna i etnička prebrojavanja i navodna okupljanja, umjesto da konačno podastru račune za neprikosnovenu višedesetljetnu vladavinu.
Kakvi god bili rezultati mostarskih izbora, tko god pobijedio ili izgubio – Mostar hitno treba radikalne promjene. Promjene u načinu rada, djelovanja, transparentnosti s beskompromisnim obračunom sa stanjem u gradu. Očigledno je da treba i kadrovske promjene. Samo na takav način Mostar sa 20 godina kašnjenja može konačno krenuti u 21. stoljeće s nadom da će zaista jednog dana, nakon napornog rada i učinkovitih promjena uistinu s pravom kandidirati za Europsku prijestolnicu kulture.
Potencijal koji Mostar, sa svojim ogromnim brojem festivala, kulturnim događajima, sa svojim Starim mostom, s nacionalnim spomenicima, s Neretvom koja protiče kroz njegovo srce, neograničen je.

Uistinu, Mostar može biti jednog dana i srce ‘male Kalifornije’ i hercegovački Beč. Ali, prije toga – građani moraju izaći na izbore u prosincu i odabrati ljude koji će promjene provesti i konačno početi raditi. Izbori stižu, na građanima je da odaberu, a vrijeme ‘izgovora’ za nerad odavno je prošlo. J. S.

DNEVNI


U novom broju donosimo

Novi broj

23 Stu 2024

U novom broju donosimo

Novi broj

22 Stu 2024

U novom broju donosimo

Novi broj

21 Stu 2024