Odluka Gradskog vijeća Mostara o svojevrsnoj zabrani rada nedjeljom u mostarskoj javnosti i na društvenim mrežama izaziva puno polemike. Ova odluka je izazvala različite reakcije građana, ali i kod onih koji se bave raznim djelatnostima.

Jednim dijelom zabunu u cijelu javnost donijelo je forisiranje termina uvođenja 'neradne nedjelje' što u biti nemam nikakve veze s istinom i s tekstom koji piše u usvojenoj odluci.

Ne radi se, ali ipak jeste
Naime, Gradsko vijeće Mostara donijelo je posebne odredbe kada je u pitanju radno vrijeme trgovina. Odluka o zabrani rada nedjeljom, odnosno izbora jednog neradnog dana u tjednu odnosi se u biti samo na one koji se bave trgovinom na području Mostara.
Osim nedjelje i praznicima, trgovinama koje se bave prodajom pekarskih proizvoda i cvjećarama rad će biti omogućen od 7 do 12 sati, dok trgovine na veliko i malo u kojima se vrši promet neprehrambenim proizvodima neće raditi nedjeljom, a ostalim danima njihovo radno vrijeme je od 7 do 21 sat.
Kazne za nepoštivanje ove odluke kreću se od 1.000 do 3.000 KM.

U odluci piše da pravne i fizičke osobe iz oblasti trgovine mogu kao dan odmora odrediti i neki drugi dan, ali da to posebno istaknu na svojoj radnji.
S aspekta radničkih prava koji po zakonu svakako imaju pravo na odmor makar jedan dan tjedno ovakva odluka kakvu je donijela mostarska gradska vlast je u biti besmislena.

Jer, u biti ono što se naziva 'neradnom nedjeljom' u kontekstu sagledavanja čitave odluke u suštini ne postoji. Postoji samo obaveza da jedan dan u tjednu bude neradni, a za nepoštivanje takve odluke uvedene su kazne za koje nije jasno tko će ih i na koji način evidentirati i naplatiti.

Ideja pretvorena u apsurd
S druge strane veliko je pitanje, s obzirom na zakonske akte koji su propisani od županijskih, federalni i državnih vlasti, kosi li se odluka Gradskog vijeća Mostara s višim zakonskim aktima i na koji način će reagirati nadležni sudovi u slučaju određenih tužbi zbog ovakve odluke.
No, ako uzmemo u obzir cijelu priču kako je došlo do ovakve odluke pokazat će se cijeli apsurd odlučivanja u Gradskom vijeću Mostara. Po dobro upućenim izvorima dio mostarskih vijećnika htio je ovakvom odlukom na početku ispuniti obećanja određenim crkvenim krugovima koji su iz primarno iz vjerskih razloga tražili uvođenje neradne nedjelje.

U prvi mah je takva odluka bila upućena u određenu proceduru, međutim odmah je bilo jasno da ona nema većinsku podršku. Određene političke strukture povezane s drugim vjerskim zajednicama tražile su da se u odluku unese da osim nedjelje, kao mogućnosti za neradni dan bude unešena i odredba da to može bilo koji dan. U tom smislu potpuno je jasno da su neki htjeli mogućnost da se npr. neradnim danom proglasi možda i petak, i to zbog tradicionalnog običaja odlaska tim danom na džumu.

Dijelu oporbenih vijećnika, poput onih iz SDP-a, zbog socijalnih aspekata i zbog poštivanja radničkih prava da imaju pravo na najmanje jedan dan odmora ideja o obaveznoj neradnoj nedjelji se svidjela, ali su socijaldemokrati tražili da se u istu odluku unese da su obavezni neradni dani i svi državni praznici praznici poput Dana nezavisnosti, Dana državnosti, Prvog svibnja ili Nove godine.
Zbog svih ovih zahtjeva spomenuta odluka se dugo vremena 'kiselila' u ladicama mostarske vlasti. Nekoliko puta je upućivanja u proceduru, ali i povlačena iz iste. Na kraju, njen početni kontekst i sadržaj, ali i prvobitna ideja i namjena je potpuno „izvitoperena“ i dovedena do apsurda da svi u njoj mogu tumačiti ono što žele.

Međutim, prava istina je da ona onakva kakva je usvojena u suštini ne predstavlja ništa osim kratkoročnog populističkog poteza mostarske vlasti kako bi se dodvorilo određenom dijelu biračkog tijela.

Lažna neradna nedjelja
U suštini, odluka o neradnoj nedjelji je lažna odluka jer kao takva ona u biti ne postoji. Za svaku djelatnost postoji način da se radi i nedjeljom. I to će se vrlo brzo pokazati kao ustaljena praksa.

Stvarno stanje na terenu će biti takvo da će i dalje svi oni koji su do sada radili, i dalje raditi nedjeljom. Potpuno je drugo pitanje na koji način će se osigurati da se osigura jedan neradni dan. Takvo nešto bit će teško provodivo i teško će se kontrolirati.

Nedjeljom će i dalje bez ikakvih problema raditi radnje poput kafića, restorana, pekara, kladionica, benzinskih crpki, ali i obrtničkih radnji. Također, i svi drugi mogu zatražiti izuzeće od ove odluke. Nedjeljom neće raditi oni poslovni subjekti koji svakako po sili zakona ni do sada nisu radili, a upitno jedino ostaje kako će svoj rad organizirati veliki tržni centri koji imaju veliki broj radnika u raznoraznim trgovinama koje se nalaze u sklopu njih. Međutim, mnogi od njih ni do sada nisu radili nedjeljom ili su radili u skraćenom radnom vremenu.

Alibi odluka
Također, kada je u pitanju osiguravanje radničkog prava na jedan dan odmora, također se ništa nije promijenilo, jer isto i od ranije postoji u svim zakonskim rješenjima kao izričita obaveza. Bez obzira na to, potpuno je jasno da se u tom segmentu zakon ne poštuje iz raznih razloga, a tako će se nastaviti i dalje.

Svi oni načini koje poslodavci koriste da bi zaobišli zakonske propise moći će se koristiti i dalje, jer jednostavno Grad Mostar u velikom dijelu nema mogućnosti, ali ni ovlasti da se bavi ovim pitanjima. S obzirom na ove činjenice postavlja se pitanje što je bila stvarna namjera mostarske vlasti: osigurati izrabljivanim radnicima neradnu nedjelju kao tradicionalni dan odmora ili donijeti bilo kakvu 'alibi' odluku nakon što su se zapetljali u nešto iz čega nisu znali kako izaći.

Zbog toga, priča o neradnoj nedjelji je još jedna obična mostarska 'šarena laža', odnosno još jedna varka i obmana na koje su građani Mostara već tradicionalno navikli. J. S.