Dok je Sam Altman, izvršni direktor kompanije OpenAI, nedavno obilazio gradilište novog podatkovnog centra u Teksasu – projekta vrijednog 60 milijardi dolara – s druge strane svijeta, u Argentini, profesor Nicolás Wolovick vodio je jedan od najnaprednijih centarau kojima se razvija umjetna inteligencija u toj zemlji. Njegov se “centar” nalazi u preuređenoj sveučilišnoj sobi, sa žicama koje se provlače između zastarjelih AI čipova. Ta dva prizora savršeno ilustriraju novu stvarnost.

Umjetna inteligencija stvorila je novi digitalni jaz. Dijeleći svijet na nacije s računalnom snagom za izgradnju vrhunskih AI sustava i one bez nje. Kako piše The New York Times, ova podjela već sada utječe na geopolitiku i globalnu ekonomiju. Stvarajući nove ovisnosti i potičući očajničku utrku da se ne ostane isključen iz tehnološke revolucije.

Jaz između “imati” i “nemati”
Najveći dobitnici su, bez sumnje, Sjedinjene Američke Države, Kina i Europska unija. U tim se regijama nalazi više od polovice najmoćnijih podatkovnih centara na svijetu, ključnih za razvoj najsloženijih AI sustava. Prema podacima koje su prikupili istraživači sa Sveučilišta Oxford, samo 32 zemlje, ili oko 16 posto nacija, posjeduju te velike objekte. Dajući im ono što se u industriji naziva “računalna snaga” (compute power), piše Bug.

SAD i Kina imaju poseban utjecaj. Američke i kineske kompanije upravljaju s više od 90 posto podatkovnih centara koje druge kompanije i institucije koriste za rad s umjetnom inteligencijom. S druge strane, Afrika i Južna Amerika gotovo da i nemaju AI računalnih čvorišta. Dok Indija ima najmanje pet, a Japan najmanje četiri. Više od 150 zemalja nema ništa.

Posljedice ovog jaza već su vidljive. Najkorišteniji AI sustavi, poput ChatGPT-a, znatno su precizniji na engleskom i kineskom jeziku. Tehnološki divovi s pristupom vrhunskoj opremi koriste AI za automatizaciju, razvoj novih usluga i znanstvena otkrića, od razvoja lijekova do uređivanja gena. Istovremeno, zemlje s malo ili nimalo računalne snage nailaze na ograničenja u znanstvenom radu, rastu mladih tvrtki i zadržavanju talenata.

“Zemlje proizvođači nafte imale su ogroman utjecaj na međunarodne odnose; u bliskoj budućnosti koju pokreće AI, proizvođači računalne snage mogli bi imati nešto slično jer kontroliraju pristup ključnom resursu,” rekao je Vili Lehdonvirta, profesor s Oxforda koji je vodio istraživanje.

Geopolitika grafičkih kartica
U središtu problema nalazi se komponenta koju svi žele: mikročip poznat kao grafička procesorska jedinica (GPU). Ovi čipovi, koje uglavnom proizvodi američka kompanija Nvidia, temelj su za stvaranje i isporuku najnaprednijih AI modela. Potražnja je toliko velika da su cijene eksplodirale, a komponente su postale ključni dio vanjske i trgovinske politike SAD-a i Kine.

Dvije supersile koriste svoju tehnološku prednost za širenje utjecaja. Washington koristi trgovinska ograničenja kako bi kontrolirao tko može kupiti moćne AI čipove. Dok Kina koristi državne zajmove za poticanje prodaje opreme svojih kompanija. Ta se borba najočitije vidi u jugoistočnoj Aziji i na Bliskom istoku. Tamo se američke i kineske kompanije natječu za izgradnju podatkovnih centara i osiguravanje lojalnosti lokalnih partnera.

U međuvremenu, zemlje u razvoju suočavaju se s ogromnim preprekama. Startupovi poput Q hale u Keniji, koji razvija AI model temeljen na afričkim jezicima, prisiljeni su iznajmljivati računalnu snagu iz dalekih podatkovnih centara. Ovo donosi visoke troškove, sporije veze i ovisnost o stranim korporacijama.

“Ako nemate resurse za obradu podataka i izgradnju vlastitih AI modela, ne možete nikamo,” izjavila je Kate Kallot, osnivačica Amini, još jednog AI startupa iz Kenije.

Utrka za “suverenim AI-jem”
Uznemirene koncentracijom moći, mnoge zemlje i regije pokušavaju smanjiti zaostatak. Ulažu se javna sredstva, nude se zemljišta i jeftinija energija te se ubrzavaju dozvole za izgradnju podatkovnih centara. Cilj je stvoriti “suvereni AI” dostupan lokalnim kompanijama i institucijama.

Indija subvencionira računalnu snagu za stvaranje AI modela na svojim jezicima. Brazil je najavio ulaganje od četiri milijarde dolara u AI projekte. Čak i u Europi raste zabrinutost zbog dominacije američkih tvrtki, pa je EU najavila plan ulaganja od 200 milijardi eura u AI projekte, uključujući nove podatkovne centre.

Ipak, zatvaranje jaza vjerojatno će zahtijevati pomoć SAD-a ili Kine. Tvrtka Cassava, koju je osnovao zimbabveanski milijarder, ovog ljeta otvara jedan od najnaprednijih podatkovnih centara u Africi, opremljen stotinama Nvidijinih čipova. Iako je riječ o velikom koraku naprijed, očekuje se da će ovaj projekt zadovoljiti tek 10 do 20 posto potražnje u regiji.

Borba za računalnu snagu nije samo tehnološko pitanje; to je pitanje suvereniteta u digitalnom dobu. Kako je rekao Hardy Pemhiwa, izvršni direktor Cassave: “Mislim da si Afrika ne može priuštiti prepustiti svoj AI suverenitet drugima. Apsolutno se moramo usredotočiti na to da ne budemo ostavljeni po strani."