Trebali su igrači Veleža na Tušnju izdržati minutu ili dvije i sada bi da jesu na svom kontu imali sedam bodova. Nisu pa umjesto sedam imaju pet. I samo jednu pobjedu u šest odigranih utakmica, a to nakon relativno pozitivnog odgovora na šok terapiju u vidu dolaska novog trenera ipak nije podatak za hvaliti se. 

Protiv Radnika i Igmana golovi su primljeni u završnici prvog poluvremena, sada na Tušnju u posljednjim trenucima utakmice (1:1). Utakmice koja je bila očekivana. Tvrda, bez puno pravih prilika. Ono što su stvorili jedni i drugi na kraju u prebrojavanju može stati na prste jedne ruke. Na kraju se ispostavilo kako su utakmice obilježile sudačke pogreške nakon kojih su bili nezadovoljni i jedni i drugi. U taboru Slobode smatraju da su otečeni za jedanaesterac, u Veležu da su primili gol iz zaleđa. Nisu daleko niti jedni niti drugi. Pitanje je zašto se nije oglasio VAR u prvoj situaciji, baš kao što je pitanje kako i na koji način su 'povlačile linije' kod gola Slobode. Odluke će ostaviti prostora za polemike, ali se tu ništa više ne može promijeniti. 

U situaciji kakva je jeste, teško da i jedni i drugi bodom mogu biti zadovoljni. Velež je odigrao dosta dobrih sedamdesetak minuta. Imao je prednost, Sloboda kroz posjed lopte, kroz igru nije napravila skoro ništa. I upravo zato je ostao dojam da je Velež morao i mogao napraviti više. Da je kojim slučajem napravio pravi pritisak, da je prebacio težište igre na polovinu Slobode. A nije, već je čekao svoje prilike iz eventualnih kontri. U takvim situacijama se dobije uglavnom već viđeni scenarij. Protivnik traži bilo kakvu situaciju, duge lopte, prekide, neku gužvu u kaznenom prostoru, stvarajući neku vrstu pritiska, bilo kakvog. Koji obično rezultira golom. I to se Veležu i dogodilo. 
Imaju Rođeni za čime žaliti jer su pobjedom mogli prije svega popraviti situaciju koja je poprilično narušena posljednjih mjeseca dana. Mogli su smanjiti pritisak na novog trenera, Irfana Buza koji radi nezavršene papirologije ipak u Tuzli nije sjedio na klupi. Mogli su, ali nisu. Velež je vodio protiv Željezničara, Radnika, Igmana, Slobode i niti jednu od tih utakmica nije uspio dobiti. To je možda i najveći problem ekipe u ovom trenutku. Kako vratiti tu potrebnu sigurnost u presudnim trenucima, kako vratiti pobjednički mentalitet? Jako teško u ovom trenutku. Za takvo nešto vam trebaju igra, trebaju rezultati, ideja na terenu, jasna vizija koji igrač koliko može? 

Pitanje je koliko će biti potrebno vremena da se navedene stvari poslože, da se pronađe idealna postava. Utakmice protiv Sloge i GOŠK-a su posljednja prilika, jer nakon toga ekipa ulazi u ritam duela protiv Zrinjskog, Sarajeva, Borca, Željezničara, Širokog Brijega. Puno toga je Velež propustio u posljednja tri kola, pitanje je kako će izgubljene bodove nadoknaditi.

F. I.