Piše: Zlatko Serdarević

Kad se čovjek odvaži da krene u avanturu pisane riječi i pri tome ostavi ukoričena dvadeset tri djela romanesknog žanra i ponudi novo pod nazivom  Moć filma, onda je savim  normalno da zaključimo da je riječ o vrlo produktivnom  književnom stvaraocu pred kojim treba uočiti prije svega plodnost i vrijednost.

Francusko iskustvo kao dragocjenost

Stojan Golemac, rođen na pragu šeste decenije prošlog vijeka u Mostaru, čija je životna staza vibrirala i u Parizu, gradu koji još uvijek slovi kao kulturna prijestolnica Europe, stekao je dragocjena iskustva u Francuskoj stekavši vremenom osječaj da pripada tom miljeu, ali aroma rodnog grada nikad nije ishlapila, kao ni zvukovi i mediteranski kolorit. Na zadnjim stranicama svoje nove knjige Moć filma odgoneta tu čvrstu vezu kao i specifikum svog književnog izraza:

-Behar i kiša u gradu grožđa i smokava i nogometa. Moć pisane riječi, napisane u ovoj knjizi teži neformalnom izrazu. Bez reda. Bez forme. Teže izražaju. Sve je zbacano. Filozofski izraženo. Nenametljivo. To je novi stil.

Žanrovski polivalentno djelo

Time je Golemac otvorio kapiju u svoj izražajni svijet svima koji se odluče zakoračiti u prostore njegovih opservacija bilo da je riječ o kritičaru, recenzentu ili predstavljaču, ali jednako tako i čitaocu.

Djelo je veoma neobično čime privlači posebnu pažnju i na tragu je malog broja književnih djela takve vrste. Čak bi se moglo reći da je upravo po stilu Golemac avangardni pisac koji posvjedočuje širok dijapazon intelektualne znatiželje. Ono što posebno dominira jeste udaljenost od klasične romaneskne forme, koje se potpuno oslobađa upravo iz razloga kojeg je naveo da tekst bude nenametljiv a da sadrži filozofaska promišljanja. Djelo je žanrovski polivalentno i time osebujno.

Svjedoci smo miksa ljubavnih ispovijedi, erotike, bankarskih zakonitosti, političkih analiza, stanja u medijima, cikličnih perestrojki, kako voli nazivati sve društvene promjene, svih vidova komunikacija s okolinom, glazbe, globalizacije...

Stiče se utisak da je knjigu napisalo nekoliko autora različitih senzibiliziteta, životnih filozofija, iskustava i općenito tipova. Međutim, da autor ne posjeduje tako složen i turbulentan unutarnji svijet sa bezbroj osjetilnih varijacija ne bi bilo moguće napisati ovako složeno i vrlo intrigantno djelo neobične strukture i sadržine.

Kadrovi filma puni erotike

Prvi dio je posvećen filmu kao relativno novijoj umjetnosti, koja je doživjela mnogo transformacija u tehničkom smislu, tako da suvremeni trenutak omogućava snimanje filmova preko mobitela i time se pruža šansa daleko većem broju pojedinaca da pokažu svoje mogučnosti i sposobnosti.

Međutim, autor piše u stvari scenarij za nerealizirani film u kome je akcentirana senzualnost i erotika. On neprestano kominicira preko mobitela sa ženom ali susret se ne događa. Ljubav se odvija preko mobitela i on do u detalje opisuje čin odjevanja žene prilikom odlaska na posao. U kadru je dakle žena pri čemu sliku pojačava glazba Albinonijevog „Adađa“.

Da bi podcrtao izazvanu strast i uzbuđenje činom navlačenja najlonskih čarapa, do u detalje opisuje doživljaje koji se u njemu javljaju. Otkriva da razderana hulahopka može da izazove nagon i uzbuđenje jače od čina šminkanja. Autor nam sugerira da je u suština filma kao sedmoj umjetnosti- fikcija, te da je film pokrenuo industriju kozmetike i modu.

Uzroci devijantnosti

Autor se bavi ne samo intimnim nego i društvenim problemima. On vrlo uvjerljivo secira naše društvo i analizira sve uzroke devijantnosti nastale u postranzicijskom  periodu. Lucidne opservacije nas uvode u svijet zbilje, kaos koji vlada i nesnalaženja. Golemac je uveo novu  generacijsku  perspektivu u pogledu tematiziranja aktuelnog trenutka. On progovara na sasvim drugačiji način i time otvara nove izražajne prostore. Iskaz mu je drugačiji, svjedočenje je autentičnije u osnosu na klasičan stil.

Prekidajuči ljubavnu storiju filmskog scenarija dotiče se bankarstva objašnjavajući neke nove zakonitosti u ovoj oblasti (kvantitivno popuštanje, negativne kamatne stope...) želeći ukazati na način stvaranja velikog kapitala i osiguranje fiskalne stabilnosti.

Između realnog i irealnog

Da bi potpuno uronuo u aktualni trenutak  Golemac se fokusira na vrijeme korone. I čitav instrumentarij suvremenih pomagala kao što je facebbok, internet, mobitel, računar, messeger stavlja u fokus kako bi posvjedočio karakteristike vremena.

Ustvrdit će da je evolucija zajedničkog smisla dovela Mostar do stanja besmisla a da je zajednička inicjativa nadrealnog građanina privlačnija jer izvire iz sadašnjeg stanja koje teži beskonačnosti. Iako se živi mir u biti su u njemu munje, ali „iznad grada postoji samo jedan zrak kojeg svi zajedno udišemo“.

Zato autor postavlja pitanje: da li je bolje biti nadrealan ili realan, da bi se opredjelio za vlastiti eksperiment s nadrealističkim kazalištem.

Golemac će vrlo staloženo konstatirati da je korona i izolacija u stvari  doprinjela potopu gospodarstva Bosne i Hercegovine, podsječajući da je unutarnju dug u entitetima iznad tri posto bruto društvenog produkta (BDP).

Retro stil

Posebno je zanimljivo dio u kome tretira modu i stil retro, s obzirom da je uočio kako se moda uvijek vraća na prethodne faze tako da ne postoji apsolutna moda.

Golemac konstatira da se moderna mitologija izražava ne samo u slikama odbačenosti. Po njemu ne treba ići u Pariz iz Hercegovine da bi se izmislila moda. Uvjerljivo tumači da je nekad moda stajala kao neka prepreka između čovjeka i odjeće jer u Hercegovini od dokoljenica odnosno ženskih čarapa možda nije postojao pojam mode u neko ranije vrijeme.

Posljednje stranice rezervirane su za opis „Novog svijeta“ kojeg karakterišu aplikacije, softveri mobiteli, laptopi, biznis, komunikacije, društvene mreže u kome se mišljenje podvrglo industriji i postalo proizvodna snaga.

Vrijeme digitalizacije i softvera

„Ljudi bulje u mobitele, pričaju sami sa sobom, jača kulturna industrija, industrija masovne komunkacije, industrija umjetnosti, industrijska proizvodnja kulture, industrijsko oblikovanje duha, industrija javnog mnijenja, industrija lijepog, industrijsko stvaralaštvo, moderna industrija...“, konstatuje Stojan Golemac predskazujući globalno otuđenje od svih pozitivnih vrijednosti karakterističnih za čovjeka kao što su: čovjekoljublje, moral, ljubav, osjećaji, humanitet, senzibilitet, poetičnost...

Kao zaključak analize ovakvih pojavnosti u današnje vrijeme on piše: -U svakoj epohi misli vladajuće klase su vladajuće misli.

To znači da je Golemac uspio pronači ključ uzroka današnjih devijantnosti kreiranih od strane moćnika svijeta kojima globalizacija predstavlja osnovu za uspješnost realizacije svojih zamisli na svim dijelovima svijeta. Ono što nisu uspjeli ostvariti Genghis Khan ili Napoleon Bonaparte izgleda da su na dobrom putu da realiziraju današnji moćnici iz svojih laboratorija.