U Sarajevu je u četvrtak obilježena godišnjica tragičnog stradanja srednjoškolca Denisa Mrnjavca, čiji su život 5. veljače 2008. godine u tramvaju kod Tehničke škole u Sarajevu nasilno ugasili njegovi vršnjaci Nermin Sikirić, Ademir Lelović i Berin Talić. Denisova majka, prijatelji, učenici i građani okupili su se na tramvajskoj stanici, mjestu na kojem su ga brutalno napala trojica maloljetnika, nanijevši mu teške tjelesne povrede od kojih je dan kasnije i preminuo.

Sarajka Latifa Pajić i danas je duboko razočarana činjenicom da nitko od putnika iz tramvaja nije reagirao na napad. 

- Svake si godine postavljam jedno te isto pitanje: kakvi su ljudi sjedili u tom tramvaju? Ja bih, da sam bila u tom tramvaju, sigurno reagirala. Mislim da bih Denisa spasila barem od smrti, rekla je ona dodavši da joj je taj tragični događaj i danas neshvatljiv. I učenici sarajevskih škola, među kojima su i kolege iz Srednje ekonomske škole i KŠC te Srednje medicinske škole svake godine na ovaj dan odaju počast Denisu. Adla Šurković, učenica Srednje ekonomske škole, ističe značaj zajedničkog stava protiv nasilja te smatra da je vršnjačko nasilje najgora stvar koja se može desiti te ga se mora potpuno zaobići. Sličnu poruku prenosila je i Ira Grgić iz KŠC Srednje medicinske škole, koja je ukazala da je prevencija nasilja ključna. 

- Mora se osvježiti svijest među mladima i podržati ih obraćati se profesorima i prijateljima, jer samo tako možemo spriječiti tragedije, drži ona.

Borba protiv nasilja nije jednostavna, posebno u doba kada društvene mreže i mediji često promiču nasilne sadržaje. Pedagogica Dalila Ramić iz Srednje ekonomske škole ukazuje da škole provode brojne preventivne programe, među kojima je i kampanja pod sloganom 'Ne okreći glavu', koja poziva na aktivno reagiranje u slučajevima nasilja.

Ana Mrnjavac: Denisova smrt nije samo individualna tragedija

Tragična smrt Denisa, prema riječima njegove majke Anje Mrnjavac, nije samo individualna tragedija. Ona smatra da Denisova žrtva simbolizira borbu za svu nevinu djecu čiji je život prerano ugašen. 

- Svaku tragediju doživim ponovno kao svoju, osobnu. Mislim da je Denisova žrtva - žrtva za svu djecu. Nedužnu djecu koja ničim nisu izazvala, a uskraćeno im je pravo na život. No, tragedije se ponavljaju iz dana u dan. Što reći do ono što sam svaki put dosad govorila. Smatram da su tu mnogi zakazali, ali svjesni smo gdje i u kakvom okruženju živimo. Društvo je takvo kakvo jest, svi se više bave svojim osobnim stvarima, zaradom i ostalim, a najmanje djecom. Ipak, nadam se da će nekada svijest doći i do tih koji se pitaju, osobito do vladajućih struktura, i da će napokon postati svjesni da je budućnost, ne samo ovog grada, već i svijeta, osigurana djecom. Moj Denis, nažalost, nije imao mogućnost, uskraćeno mu je svako pravo živjeti, disati ovaj zrak, završiti fakultet, ostvariti se poslovno i privatno. Moj Denis je, ipak, tu da simbolizira, da ukazuje na taj gnusni čin, na jednu nepravdu i Denis je, ne samo žrtva maloljetničke delikvencije, već je i današnji dan proglašen Danom borbe protiv maloljetničke delikvencije. Smatram da je to najmanje što je ovaj grad mogao i trebao učiniti, kazala je Denisova majka Ana.

Obilježavanju godišnjice Denisova stradanja i ove je godine nazočio Mirsad Kebo, bivši potpredsjednik FBiH, koji je upozorio da su ubojstva mladih postala duboko ukorijenjen društveni problem. 

- Ovdje nije samo pitanje pravde, ovo je problem kojeg se mora riješiti u svim segmentima društva. Ako sustav nije u stanju suočiti se s nasiljem, onda smo svi mi odgovorni, poručio je Kebo. Inače, unatoč ranijim obećanjima vlasti, spomen obilježje za Denisa do danas nije postavljeno.