Nekada je bilo dično biti 'američki čovjek' u BiH. Godinama su se nakon potpisivanja daytonskog sporazuma i jačanja državnih institucija domaći politički čelnici i dužnosnici po svim razinama 'kitili' američkim perjem i naprosto utrkivali ulaziti u zgradu veleposlanstva SAD-a u Sarajevu ili susresti s nekim američkim diplomatom, a vrlo često i s nekim utjecajnim dužnosnikom CIA-e.

Različiti interesi i motivi su tjerali domaće 'učenike' da se približe i služe  najmoćnijoj svjetskoj sili. Nesporno je da je tada ključni mamac bila američka moć i dominacija u svijetu.

Političari su bili svjesni da ih samo jedan krivi pogled nekog američkog diplomate ili obavještajca može koštati karijere. Neki su suradnjom, ulizivanjem i cinkarenjem željeli 'kupiti' slobodu, kako od domaćeg  pravosuđa tako i od Haškog tribunala.

Dodik se okrenuo Rusima

Podugačka je lista naših političkih lidera i dužnosnika koji su opsjedali američko veleposlanstvo u kojem su dobivali zadaće, naredbe, o  provođenju strateških projekata i rješavanju ključnih političkih izazova.

Amerikanci su doveli Milorada Dodika na čelo RS-a. Mile 'ronhil' je jedno  vrijeme vjerno jačao državu i istodobno surovo gazio po SDS-u i Radovanu  Karadžiću.

Tvorio je i famoznu Alijansu za promjene. Potom se šokantno otrgnuo s  'američkog lanca' i okrenuo Rusima. Po Sarajevu pričaju da su Ameri instalirali i Bakira Izetbegovića i potrošili ga za obračun s gomilom ISIL-ovaca  i vehabija po paradžematima u BiH.  

Danas su Amerikanci miljama daleko od Izetbegovića, a on se totalno okrenuo islamskom svijetu, naročito Erdoganu. 

Sjedinjene države su svojedobno prigrlile i Harisa Silajdžića, Ejupa Ganića,  Muhameda Šaćirbeja, Selmu Cikotića, Osmana Mehmedagića, neki kažu i bivšeg reisa Mustafu Cerića.

I neki poznati hrvatski politički prvaci su gajili interesnu 'ljubav' prema   Americi. Jadranko Prlić, Neven Tomić, Ivan Prskalo, Krešimir Zubak, Mijo  Anić, Martin Raguž pa onda i Dragan Čović, su često posjećivali veleposlanstvo SAD-a u Sarajevu, a neki su bili čak i čest gost Washingtona.

Čović na radaru

Stožernik Dragan Čović je već odavno na američkom radaru sumnje. Utjecajni zapadni centri ga povezuju s ruskim utjecajem i zato Čović i nije toliko omiljen i povjerljiv Zapadu. Potrošili su ga i eliminirali, ali surađuju po potrebi i iz nužde jer nemaju drugog hrvatskog sugovornika.

Mora se primijetiti kroz relativno kratku povijest i diplomatsku praksu, pragmatični Amerikanci su lukavo mamili naše domaće političke dužnosnike u svoje dvorište da bi ih onda potrošili i tako izlužene šutnuli u potok.

Danas su došla posve drugačija vremena. Nije više tako u modi pozvoniti    na ulazu u zgradu američkog veleposlanstva u BiH. 

U RS-u je od strane Milorada Dodika proglašen izdajicom i stranim plaćenikom svatko tko se javno ili tajno sastaje s američkim diplomatama. Unatoč tome pojedini oporbenjaci kradom očijukaju sa strancima i to uglavnom s britanskim diplomatama. 

'Duboka država' Bakira Izetbegovića i on osobno su kontaminirali odnose s Amerikancima. Nagovorio ih je na to turski suveren Tayyip  Erdogan.     

Lideri Trojke, Elmedin Konaković, Nermin Nikšić i Edin Forto i ne kriju da imaju dobre veze s američkim veleposlanikom Michaelom Murphijem, a šef  diplomacije Konaković, kao rijetko koji bošnjački političar, je čest gost i europskih prijestolnica. Upravo stoga su izloženi linču Izetbegovićevog političkog i obavještajnog aparata.  

Veliki broj, ne samo sarajevskih analitičara, smatra kako su Amerikanci  pravili previde kod odabira svojih lojalnih suradnika i 'izvođača radova' u   BiH. Dapače, znali su se i žestoko opeći jer su birali varalice i hoštaplere.

Među velikim greškama američke politike je na koncu i dovođenje Milorada Dodika na vlast u RS-u, kao i Bakira Izetbegovića na čelo SDA.

To je bilo vrijeme Raffija Gregoriana, koji je s pozicije Međunarodnog supervizora za Brčko, kao i s pozicije zamjenika visokog predstavnika OHR-a, koordinirao američku politiku u BiH.

On je prijateljevao sa Dodikom, bio mu je kum sinu Igoru koji je sada s  ocem na crnoj američkoj listi, te ga štitio od smjene na čemu je radio Christian Schwarz-Schilling. Neki kažu kako je najveća greška SAD-a pored izbora Dodika i favoriziranje Zlatka Lagumdžije, po mnogima zasigurno najveće štetočine na sarajevskoj političkoj sceni.

Hoće li Trojka uspjeti?

Veleposlanik SAD-a Murphy pokazuje odlučnost, energičnost i volju da pokrene i usmjeri političke procese u Bosni i Hercegovini ka euroatlantskim integracijama. Na tom polju se vidi osjetan napredak. Ali, pojedini  sarajevski analitičari su skeptični da je američka politika programirana da čini kadrovske greške, odnosno izbor partnera s kime će te ciljeve ostvariti.

-Ta greška, sad je više nego očigledno, koju je počinio američki  veleposlanik, a to je je izbor lidera Trojke, Nermina Nikšića, Elmedina Konakovića i Edina Forte, za partnere. S njima baš Murphy nigdje nije prispio, niti će s njima ikada BiH stići svome cilju!, sumnjičav je jedan poznati sarajevski intelektualac .

Ipak, prerano je donositi konačni sud, jer čelnici Trojke imaju još skoro tri godine svog mandata i puno prostora za dokazivanje i otklanjanje sumnji. Euroatlantski iskorak je krucijalni moment za definitivnu ocjenu američkog   kadrovskog filtera.

Ali, da danas nije toliko atraktivno biti 'američki čovjek' na sve tri strane, to je doista i neupitno i otužno.

D. G.