Kineski zid građen je stoljećima – prve utvrde za obranu od napada nastale su još u petom stoljeću prije Krista, a gradnja je nastavljena sve do 17. stoljeća! Najpoznatiji dijelovi zida građeni su ipak između 15. i 17. stoljeća, za vrijeme dinastije Ming, kad je zid dobio prepoznatljivi oblik koji danas najčešće i viđamo na fotografijama. Kad je cijeli zid povezan, protezao se na ukupno 8851 kilometara, s prosječnom visinom od 15 metara, a širine od 7 metara. UNESCO ga je u međuvremenu uvrstio na popis svjetske baštine, a do dana današnjeg ostao je jedna od najfascinantnijih građevina koje su napravile ljudske ruke.

Legenda

Naravno, uz takvu građevinu vezane su i brojne legende. S koljena na koljeno rado se prepričava priča plemenite i hrabre djevojke Meng Jiang Nu, koja se zaljubila i udala za Fan Xilianga. Iako je željela sakriti svojeg mladoženju od kineskih vlasti koji su tražili radnu snagu za građenje zida, Fana su odveli upravo s tim ciljem. Meng nije više od godine dana čula nikakve vijesti o svojem suprugu, pa ga je odlučila posjetiti.

Na dugom putovanju koje je potrajalo dvije godine naišla je na mnoge prirodne prepreke, ali je konačno došla do dijela zida na kojem je radio njezin suprug. Nažalost, prešla je toliki put da bi saznala kako je Fan umro od iscrpljenosti. Čuvši to, Meng nije mogla zadržati svoju tugu, tako da je plakala tri dana uzastopce. Legenda kaže kako je uslijed toliko plakanja Meng svojim suzama srušila dio zida.

Teški i nemogući uvjeti

Legendom o Meng i Fanu željelo se ukazati na to koliko je ljudi životom platilo izgradnju zida radeći u teškim i nemogućim uvjetima. Neki povjesničari tvrde da je zid gradilo gotovo dva milijuna radnika te da su mnogi završili s fatalnim posljedicama zbog neishranjenosti, umora ili nesretnim slučajem.

Postoje jezive priče o tome da su sva ta tijela zazidana u Kineski zid te su postala sastavni dio te turističke atrakcije, koju svake godine posjete milijuni svjetskih putnika. Istina ili laž? Nismo sigurni želimo li u ovom slučaju znati pravu istinu. Dnevnik.hr