Odavno je poznato da zabrinutost i stres povećavaju intenzitet REM spavanja, posebno kada najviše sanjamo, što prouzrokuje njegovo rano započinjanje tokom noći. Time se smanjuje dubok san koji je organizmu potreban za oporavak kompletnog organizma.

Ako se intenzivno sanjanje nastavi tokom čitave noći, probudit ćete se osjećajući se iscrpljeno i bez motivacije. Istraživači, i oni koji su to iskusili, tvrde da je to obrazac spavanja koji karakterizira depresiju, piše The Guardian.

Međutim, ako nesanica i noćne more spriječe REM spavanje u smanjenju hormona stresa kortizola i smirivanja emocija od prethodnog dana, amigdala u mozgu ostaje u pojačanom stanju uzbuđenja.

Suicidalne misli

Klinička istraživanja pokazuju da amigdala deluje 60 odsto reaktivnije na emocionalno nabijene događaje ako vam nedostaje REM faza sna.

Istraživačica Denis Klark Poup otkrila je da nesanica kod adolescenata povećava rizično i impulzivno ponašanje koje može da vodi i suicidnim mislima.

I druge studije spavanja ukazivale su da je nesanica ključni faktor rizika koji određuje da li će osoba koja pati od posttraumatskog stresnog poremećaja ili velike depresije patiti od suicidnih misli, objavio je N1.