Hrvatska republikanska stranka je spremna pristupiti nedavno formiranoj hrvatskoj oporbenoj koaliciji koju tvore HDZ 1990, HNP, HSS i HDS.

Imaju neke dodatne uvjete i dvojbe koje trebaju razjasniti s potencijalnim partnerima, međutim, s obzirom da je i Ilija Cvitanović, čelnik “devedesetke”, nedavno javno pozvao Slavena Raguža da se pridruži novoj partnerskoj skupini, za očekivati je da će uskoro biti i formalno uobličena nova hrvatska “petorka”.   

Brojčano, vjerojatno najveća hrvatska oporbena snaga, kvalitetni dometi i kapaciteti tek će se provjeriti. Radi se o dosta stabilnim i prepoznatljivim strankama sa zastupnicima u državnom, federalnom i županijskim parlamentima te gradskim i općinskim vijećima.   

Razlike u odnosu na HDZ BiH

Hrvati su konačno dobili respektabilnu političku alternativu, Dragan Čović i HDZ BiH itekako imaju razloga za zabrinutost. Što će glasači vrednovati i presuditi stvar je svačijih osobnih procjena, na novoj grupaciji je da se nametne i dokaže.   

Među sastavnicama te nove “petorke” gotovo da i nema ideoloških i svjetonazorskih razlika. Sve su to stranke desnice ili desnog centra, poput HSS, zasigurno su demokršćanske provenijencije. Kao i HDZ BiH. Dakle, “petorka” bez lijeve ili liberalne članice. 

U čemu se onda ne podudaraju sa HDZ-om BiH, najljućim rivalom kojeg žele smaknuti s vladajuća trona i ekskluzivnog zastupanja Hrvata? Tim prije što im je temeljna I strateška matrica, borba za izmjene famoznog Izbornog zakona. 

Iz vrha Hrvatske republikanske stranke su možda djelomično odgovorili na ovu nedoumicu postavljanjem nekoliko preduvjeta svojim budućim saveznicima.           

-Činjenica je da se spomenute četiri stranke ne mogu zvati oporbenim  budući da su dio vlasti, zato koristimo terminologiju alternativne politike koja iziskuje učiniti sve u granicama svoje moći da se nađe mogućnost političkog zajedništva, jer takav je društveno-politički trenutak. No, to ne znači da će se ići po svaku cijenu, ističu oni.

- Zato su se definirale minimalne smjernice za koje će se zalagati HRS u daljnjim razgovorima koje bi trebale biti temelj eventualnog dogovora oko zajedničkog pristupa. Primarno, izmjena Izbornog zakona, ali ne kao cilj, nego kao sredstvo u smjeru administrativno – teritorijalnog preustroja BiH.

HRS je još 2014. prezentirao u javnosti svoj prijedlog koji može biti temelj razgovora na ovu temu. Dalje, politika po mjeri čovjeka, zaštite porodice i životne zajednice, prvenstveno u terminologijama održive demografije i zaštite okoliša.

Što bi to značilo u praksi? Znači ultimativno protivljenje izgradnji tvornice magnezija u Kupresu, koncesijske politike u interesu čovjeka i lokalne zajednice, a ne u interesu privatnika i stranačkih tajkuna, rješavanje problema poljoprivrednog zemljišta u Posavini, problema vodoopskrbe hrvatskih naselja u Vitezu..., taksativno su pobrojali iz HRS-a. 

Izazovi za budućnost

I ključno, odlučno postavljaju tezu da nakon HDZ-a BiH ne smije opet biti HDZ BiH. Dakle, odbacuju tek formalne i verbalne promjene i paničnu borbu za vlast i fotelje. Vidljivo je da Slaven Raguž, lider HRS-a bocka Iliju Cvitanovića i Ivana Vukadina što su u federalnoj vlasti s Draganom Čovićem i sigurno je da će tražiti njihovo distanciranje. 

Iz kontinuiranih istupa Ilije Cvitanovića, Ivana Vukadina, Maria Karamatića, Ive Tadića i Slavena Raguža se stiče dojam da imaju iste, negativne, poglede na kontroverzni pakt Čovića i Dodika i na jednostranačku gramzljivu privatizaciju HNS-a.   

Veliku zabunu unosi stajalište HRS-a da Izborni zakon ne smije biti cilj, nego sredstvo za teritorijalni preustroj BiH. Upitno je koliko je uopće inteligentno  i mudro da se već na početku makar i stidljive izborne kampanje govori o  tako krupnom i osjetljivom ustavnom zalogaju, a poglavito nije niti umjesno  da to u sami vrh svojih političkih mantra stavljaju ipak stranke u povoju bez prepoznatljivog parlamentarnog kapaciteta.   

Eventualni razgovori i usuglašavanja hrvatskih političkih elita, pa i unutar same “petorke “ o zauzimanju zajedničkog stajališta oko promjene državne ustavno-zemljovidne arhitekture zahtijeva uključivanje političkih i akademskih predstavnika iz svih područja BiH, dakle i iz RS-a i Središnje  Bosne. 

Većina tih čelnika je u HDZ-u BiH. U novoj oporbenoj grupaciji samo je Ivo Tadić, čelnik HDS-a iz Bosne, odnosno iz Žepča. 

To su izazovi za budućnost, u ovom trenutku je politički iznimno primamljivo formiranje “petorke”, nove udarne postave za čerupanje moći i stucanje zubi Čovićevom HDZ-u BiH.  

Razuđivanje utjecaja u Klubu Hrvata u domovim  naroda, obesmišljavanje  savezništva Čovića i Dodika te, napokon, reformiranje i vraćanje HNS-a na početne postavke su, strateški i dokučivi ciljevi pet udruženih hrvatskih oporbenih stranaka. Podrazumijeva se da HRS uskoro i formalno pusti “bijeli  dim”.   

J. S.