Novinar i producent na N1 televiziji Nikola Vučić od prošle godine autor je i dijaloške emisije “Izvan okvira” u kojoj otvoreno razgovara o društvenim, političkim, kulturnim i drugim temama.

Ovaj mladi Mostarac sa sarajevskom adresom, istražuje kulturološke i ideološke pojave i fenomene. A jedna od tih tema koje je istraživao našla se u njegovoj knjizi koja je upravo izašla iz tiska ''Kritika toksične muškosti''. Tim povodom donosimo intervju sa Nikolom Vučićem.

Iz tiska je ovih dana izašla Vaša knjiga ''Kritika toksične muškosti'', a u utorak će biti upriličena promocija. Što nam donosi ''Kritika toksične muškosti'' i kako ste se zainteresirali za ovu temu?

-Za temu sam se zainteresirao još u vrijeme prvih godina fakultetskog obrazovanja jer sam imao jako posvećene profesorice kad je riječ o pitanjima iz oblasti roda, kulture i feminizma. „Kritika toksične muškosti“ donosi pregled suvremenih istraživanja iz oblasti sociologije, psihologije, ali i neka filozofska razmišljanja usklađena s idejama o rodnoj ravnopravnosti. Bilo mi je važno da sve ono što sam pročitao, a što su znanstvenici širom svijeta objavili u uglednim žurnalima, kontekstualiziram u bosanskohercegovački kulturološki okvir i da predstavim šta je ustvari toksična muškost, kako se manifestira, gdje je prisutna i u kojoj mjeri joj svakodnevno svjedočimo, a da smo se na nju toliko navikli da smo u stanju ignorirati jednu takvu zloćudnu pojavu, jedan zloćudan sustav vrijednosti utemeljen na dominaciji, agresiji, osjećaju superiornosti. Jako je važno osvijestiti te naše rodne dihotomije.

Kako će izgledati promocija?

-S obzirom na aktualnu javno-zdravstvenu krizu, ni ja ni organizatori (njemačka fondacija Friedrich Ebert) nismo željeli da kalkuliramo s vremenom, prostorom, ljudima. Odlučili smo da promocija bude na internetskoj mreži, i ondje će biti obraćanja recenzentica knjige, dr. Zilke Spahić Šiljak i dr. Dženane Husremović, a govorit će i direktor FES-a Peter Hurrelbrink, koji je zajedno sa mnom i svim ljudima u fondaciji dijelio radost što radimo na ovom važnom projektu. Svoje sudjelovanje na promociji potvrdili su brojni aktivisti, istraživači, veleposlanici i predstavnici međunarodnih i nevladinih organizacija u Bosni i Hercegovini.

Koliko je muškost u našem društvu toksična i živimo li još u patrijarhalnom društvu gdje su žene marginalizirane i ugrožene?

-Sigurno živimo još u patrijarhalnom društvu i tome svaki naš čovjek može sigurno posvjedočiti iz osobnog iskustva. Takvo društvo je vrlo neugodno prema ženama, ima dvostruke moralne standarde za žene i za muškarce, ima jednu vrstu straha od kompetentnih žena, i ne dozvoljava im da napreduju bez da pritom ne pokažu višestruko veći napor od muškaraca. To je porazno, i mnoge žene zbog toga se povlače, odustaju, šute. Sve to povezano je i sa muškošću, jer u patrijarhalnom društvu muškarci su oni koji imaju veću moć i prednost. Pozitivno je što nisu sve muškosti toksične, i što imamo priliku svjedočiti i primjerima odgovornih, svjesnih muškaraca, partnera, roditelja, odgajatelja. Stvari se mogu mijenjati, i mijenjaju se, ali važno je da hrabro damo tome doprinos. Da ohrabrimo svoje muške prijatelje, braću, roditelje da nisu manje muškarci ako pokažu empatiju, požrtvovanost i razumijevanje.

Je li kod muškaraca u BiH i na Balkanu muškost ''toksičnija'' u poređenju sa zemljama zapadnog svijeta?

-To je dobro pitanje i nije lako dati odgovor, o tome se može raspravljati jer ne radi se baš o lako mjerljivoj kategoriji. Nije ni zapad ono što mi u zapadu vidimo, a nije ni Balkan neki prostor na kojem žive divljaci. Sve je to vrlo izmiješano. Ali Balkan ima užasne političare, užasne sustave obrazovanja, Balkan ima osvetoljubive kulture sjećanja, ima snažan utjecaj religijskih institucija i – nažalost – snažne ratne traume. Sve to je važno uzeti u obzir u komparaciji sa naprednijim društvima. Ovdje bi muškarci za početak trebali da prođu jednu vlastitu katarzu, jedan proces kritičke analize vlastitog rodnog postojanja, jednu vrstu inventure vlastitih uvjerenja i ponašanja. To može biti korisno.

Ove godine poznata glumačka lica, prije svega Milena Radulović, a nakon toga još neke glumice progovorile su o silovanju i zlostavljanju nakon dugo godina šutnje. Kako gledate na tu dugogodišnju šutnju žrtava?

-Na tim primjerima možete razviti neke osobne definicije toksične muškosti, patrijarhata, mizoginije. Kada vidite kako društvo reagira kada žene koje su prošle tako traumatična iskustva javno progovore, onda imate odgovor na pitanje zašto žene šute i zašto im treba tako puno vremena da javno podijele svoje iskustvo.

Da li kao pojedinci i društvo patimo i nazadujemo zbog strogih kulturoloških i ideoloških okvira i normi?

-Da, svi stagniramo zbog toga, a samo su rijetki privilegirani.

U knjizi govorite o šovinizmu, seksizmu, mizoginiji, a znamo da se i kroz svoj novinarski posao ne libite kritizirati te nazadne pojave zbog čega ste se znali naći i na udaru jednog dijela javnosti u BiH. Da li se po Vama, u bh medijskom i javnom prostoru premalo progovara o ovim temama i pojavama?

-U našem medijskom prostoru trebalo bi više biti znanosti, obrazovanja i kulture. A manje opskurnih političkih figura i nacionalističkih pismonoša. Ja sanjam o Bosni i Hercegovini u kojoj će biti daleko manje mržnje, nacionalizma, patrijarhata i zlobe, a puno više znanja, kompetentnosti i solidarnosti.

D. Lukić

Ovom knjigom autor otvara oči čitateljima i čitateljicama

Knjiga “Kritika toksične muškosti” je iznimno važna i potrebna za bosanskohercegovački socio-kulturni i politički kontekst u kojem je nasilje do te mjere normalizirano da je najveći izazov otvoriti oči i sagledati ozbiljnost problema koji razara živote ljudi, porodica i društva. Ovom knjigom autor otvara oči čitateljima i čitateljicama o posljedicama toksične muškosti na živote pojedinca i društva u cjelini, ali i ohrabruje da se ideološke konstrukcije zadate i odobravane muškosti propituju, a njeni toksični elementi mijenjaju. Društvo u kojem caruje seksizam, mizoginija i objektivizacija žene i ženskog tijela nije zdravo društvo i ne može producirati rodne odnose utemeljene na poštovanju i zajedničkom djelovanju. Preporučujem knjigu na čitanje i nadam se da će biti podsticaj i izazov mladim ljudima da se odvaže propitivati rodne kutije u koje su smješteni i pronalaziti nove modele rodnih politika bez nasilja i militarizma, napisala je recenzentica knjige, dr. sc. ZilkaSpahić Šiljak.