Od iranskog priznanja BiH kao neovisne države, Sarajevo i Teheran imaju dobre odnose, ali se utjecaj Irana na BiH „preuveličava“, tvrde sugovornici Deutsche Weellea. Suradnju dviju zemalja opisuju kao „simboličnu“.

Islamska Republika Iran priznala je novisnost nepunih mjesec dana nakon bosanskohercegovačkog referenduma za neovisnost u ožujku 1992., a dvije države su diplomatske odnose uspostavile početkom ratne 1993. godine. BiH je tada imala dobre odnose s Iranom, ali i drugim državama koje su podržavale njenu cjelovitost i teritorijalni integritet, uključujući Sjedinjene Američke Države (SAD).

Podrška Irana BiH tada se, prije svega, ogledala u slanju oružja i vojne opreme Armiji BiH. Prema navodima iz knjige sarajevskog profesora Vlade Azinovića objavljenoj u Slobodnoj Europi (Al-Kai'da u Bosni i Hercegovini: Mit ili stvarna opasnost) to nije bilo moguće izvesti bez znanja i odobrenja Republike Hrvatske, a na poticaj SAD-a kojima je ta opcija naoružavanja probosanskih snaga navodno bila prihvatljivija od kršenja UN-ovog embarga na uvoz oružja.

Pogorelica i iranski instruktori

Prema pisanju brojnih bh medija, uz „prešutno“ odobravanje SAD-a i drugih zemalja, iransko učešće u naoružavanju i obuci probosanske vojske i policije trajalo je sve do desanta međunarodnih Stabilizacijskih snaga na „Pogorelicu" – kamp za vojno-obavještajnu (antiterorističku) obuku u čijem su radu sudjelovali i iranski instruktori.

Potom je aktualizirano i pitanje stranih boraca, odnosno „mudžahedina" među kojima je bilo Iranaca, ali i državljana iz drugih azijskih i afričkih zemalja. O načinima njihovog dolaska u BiH pisao je i umirovljeni časnik Oružanih snaga BiH Edin Subašić u tekstu za Al Jazeera Balkans „'Džihad' u BiH: Mudžahedini preko Zagreba putovali u London usred borbi". 

I nakon početka bošnjačko-hrvatskog sukoba, dakle od ožujka 1993. godine pa nadalje, mudžahedini su stizali iz Splita preko Kupreškog polja sve do Travnika bez problema (!?) Autobusima i kamionima, čak i s naoružanjem i pod pratnjom pripadnika BRITBAT-a, vrlo često uz prisustvo britanskih SAS-ovaca“, piše Subašić. 

I banjalučki profesor Ostoja Barašin potvrđuje za DW da su se interesi zapadnih sila i Irana u BiH podudarali u ratnim godinama.

-Nakon rušenja Berlinskog zida, transformacija bipolarnog u unipolarni svijet manifestira se i kroz sukobe na više lokacija, kako devedesetih na području bivše Jugoslavije, tako i danas u Ukrajini. Gotovo da se obistinilo sve ono o čemu je pisao i Samuel P. Huntington – 'granice između civilizacija postaju linije sukoba'. Iran je jedna od vodećih zemalja islamskog svijeta, bez obzira na njene unutarnje proturječnosti i probleme, koja u svoje misije vjerojatno računa i širenje islama. Zapad je devedesetih godina osnažio uticaj Irana, jer je iranska podrška BiH tada pogodavala zapadnoj hegemoniji na ovim prostorima. Danas mnogi Zapadnjaci označavaju Iran kao državu koja 'sponzorira terorizam', što potvrđuje da u politici nema ni trajnih prijatelja ni trajnih interesa, kaže Barašin.

Informacije iz „obavještajnog podzemlja"

U Hrvatskoj se danas nerado sjećaju ratnih epizoda o dolasku „mudžahedina“ u BiH i opskrbi probosanskih snaga iranskim oružjem preko teritorije Republike Hrvatske.

-Zanemarimo li informacije iz 'obavještajnog podzemlja' prilično je teško procijeniti kakva je bila uloga Hrvatske u uspostavljanju utjecaja nekih od država Bliskog Istoka, pa tako i Irana, u BiH tijekom rata. Ono što se zna i pamti je teroristički napad u Rijeci, koji je uslijedio nakon što je Hrvatska još u ratu, u listopadu 1995. Egiptu izručila člana Al Gamma'e al-Islamiyye Tal`ata Fu'ada Qassima, kaže zagrebački politolog Davor Gjenero za DW.

On ističe da su odnosi Hrvatske i Irana uvijek bili srdačni i da se Hrvatska nadala ukidanju međunarodnih sankcija Iranu.

-Međutim, pravac koji je sada odabrala iranska vlast, vojnom suradnjom i naglašenim savezništvom s totalitarnim režimom Vladimira Putina, dovela je do distanciranja Hrvatske u odnosu na Iran, kaže Gjenero. 

Utjecaj Irana u BiH „preuveličan“

Sugovornici DW-a smatraju da se i poslijeratni utjecaj Irana u BiH „nepotrebno preuveličava".

-Danas se o tome govori u kontekstu posljednje bilateralne razmjene na razini ministara vanjskih poslova i prosvjeda u Iranu. Dakle, poštujući teoriju i praksu, Iran ne utječe, niti može puno utjecati na osnovne pravce vanjske politike BiH, kaže profesor međunarodnih odnosa i bivši veleposlanik BiH u Iranu i Maleziji Emir Hadžikadunić.

U obrazloženju, Hadžikadunić podsjeća da bh. vanjsku politiku determiniraju euroatlanske ili regionalne integracije koje afirmiraju vlastite principe geo-ekonomske ili geo-političke komplementarnosti.

-Iran nije dio tih integracija, ne pripada našem geopolitičkom okruženju, niti je podređen gravitacionom polju europskog ili euroatlanskog sustava. Njegovi nacionalni interesi su primarno vezani za drugi regionalni sub-sustav koji ima svoje specifične okolnosti i izazove. U vanjskopolitičkoj strategiji BiH, države članice Organizacije za islamsku suradnju (Iran je jedna od njih) se pominju u jednoj ili dvije rečenice. Dakle, niti se BiH previše zanima za probleme država Perzijskog zaljeva, niti se Iran previše zanima za probleme Balkana, kaže Hadžikadunić.

Skromni pokazatelji suradnje BiH i Irana

Sugovornik DW-a podsjeća da su vanjskopolitički odnosi BiH i Irana limitirani i da dvije države imaju simboličnu trgovinsku razmjenu i investicije.

-Mohammed Khatami je bio posljednji iranski predsjednik koji je posjetio BiH davne 2005. godine. S druge strane, posljednja posjeta šefa države iz BiH (Bakir Izetbegović - op. aut.) upriličena je prije 6 godina. Na razini ministara ili zamjenika ministara održano je 7-8 bilateralnih razmjena od 2003. do 2021. Koliko su ovi diplomatski odnosi skromni najbolje pokazuje širi kontekst. Na primjer, u istom tom periodu zabilježeno je preko 20 bilateralnih razmjena između BiH i Turske na najvišoj političkoj razini , plus sastanci trilaterale, kaže Hadžikadunić.

On napominje da je učešće Irana u političkom dijalogu BiH s drugim državama „dosta skromno", da ekonomski odnosi nisu ništa bolji i da trgovinska razmjena između dvije zemlje ne prelazi 50 milijuna KM za period od pet godina (2015-2020). 

-I dok je posjeta ministra vanjskih poslova Irana Hosseina Amir-Abdollahiana Sarajevu izazvala kontroverze, posjeta šefa iranske diplomacije Srbiji prošla je gotovo nezapaženo, kaže direktor Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane Zijad Bećirović.

-Hossein Amir-Abdollahian se u Beogradu sastao s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem i ministrom vanjskih poslova Ivicom Dačićem te obećao isporuku energenata ukoliko to Srbija zatraži. Poznato je da Iran podržava politiku Srbije i da nije priznao Kosovo. Prema našim informacijama, iranski ministar će se, zbog odbijanja bh dužnosnika Nikole Špirića i Nebojše Radmanovića da se u Sarajevu susretnu s njim, obratiti službenom Beogradu, što je paradoksalno, kaže Bećirović.

Pojedini dužnosnici u BiH na udaru su kritika nakon što na nedavnoj sjednici Odbora za ljudska prava UN-a BiH nije podržala rezoluciju kojom se osuđuje kršenje ljudskih prava u Islamskoj Republici Iran.

Suprotno većini europskih zemalja, veleposlanik BiH u UN-u Sven Alkalaj izrazio je suzdržanost. U znak prosvjeda zbog represije u Iranu, hrvatski i pojedini srpski dužnosnici u institucijama BiH nedavno su odbili u Sarajevu susret sa šefom iranske diplomacije.