Piše: Dragan Bradvica, dragan@dnevni-list.ba

Niti jedna zemlja, kao i fizička osoba nije presretna kada mora posegnuti za kreditima kako bi riješili svoje probleme s likvidnošću ali u određenim situacijama je to nužno i potrebni kako bi se realizirali određeni projekti.

Kada znamo da nas očekuju veliki udari krize uslijed pandemije koronavirusa nova zaduživanja će također biti nužna, ali ukoliko sredstva opet išla na 'krpanja' proračuna i 'gladna partijska usta' a ne za razvoj i realni sektor samo ćemo ubrzati svoju propast. A kako to naše genijalne vlasti već desetljećima čine jasno je ukoliko se pogledaju podaci o podignutim a neiskorištenim kreditima od 1998. pa sve do prošle godine.

Krediti za izgradnju prometne i energetske infrastrukture, koju svaka država gradi iz kreditnih sredstava jer za privatni sektor takvi projekti nisu isplativ niti interesantni, poodavno su nam odobreni, novac leži neiskorišten na računima, za to plaćamo milijunske kredite. Istovremeno, ekonomija nam grca u problemima a stvari bi na jesen i zimu mogle biti mnogo gore.

Milijunski iznosi

BiH je samo prošle godine platila oko 7,28 milijuna maraka za troškove po osnovu neangažiranih sredstava međunarodnih kreditora (commitment fee). Ono što je još poraznije od toga jeste što se radi o najvećem iznosu koji smo u jednoj godini platili po osnovu 'penala'.

Najviše 'penala' BiH je 2019. platila po osnovu neangažiranja sredstava EBRD-a oko 3,76 milijuna maraka, od čega se više od 1,8 milijuna maraka odnosi na projekat popravke putova u FBiH nakon poplava.

Zbog nepovlačenja ovih sredstava EBRD-a plaćeno je i više od 1,16 milijuna maraka za projekt Koridor Vc, te 393.661 maraka za projekt regionalni vodovod 'Plava voda'. Commitment fee je plaćen i za nepovlačenje sredstava Njemačke razvojne banke (KfV) u iznosu od skoro 1,34 milijuna maraka - 488.958 maraka za projekat Pumpne hidroelektrane 'Vrilo', 296.586 maraka za projekt vjetroelektrana Podveležje, te 293.375 maraka za projekt Vjetropark Hrgud.

BiH je prošle godine platila 1.192.725 maraka 'penala' MMF, a ovaj iznose odnosi se na EFF prošireni aranžman. Svjetskoj banci – Međunarodnoj banci za obnovu i razvoj isplaćeno je 984.700 maraka, od kojih se 465.573 maraka odnosi na projekat jačanja bankarskog sektora, 265.489 maraka za projekat jačanja cestovnog sektora BiH, te 169.414 maraka za projekat podrške zapošljavanju.

Nadalje, naša zemlje je u razdoblju od 1998. zaključno sa 31. ožujkom 2018. prošle godine, na ime plaćanja naknade za odobrena a neiskorištena sredstva kreditorima platila više od 56 milijuna maraka. Što se tiče pojedinačnih iznosa, najveći penali, odnosno kako se to službeno zove, commitment fee, plaćeni su 2011. godine, ukupno 6,9 milijuna maraka, a 2018. tek malo zaostaje po visini penala jer smo po ovom osnovu kreditorima platili 6,3 milijuna maraka.

Političari i dalje po svom

Sve ovo samo još jednom pokazuju svu neozbiljnost rada naših vlasti i institucija koje se obijaju o glavnu bh. gospodarstva i običnih žitelja. Situacije ne da se ne mijenja na bolje, nego tonemo sve dublje dok se vlasti more samo za svoje plaće i naknade.

Dok nas ekonomska kriza izjeda iznutra, državne vlasti su sve to bukvalno prespavale i ne rade gotovo ništa kako bi pomogli gospodarstvu.

Entitetske, županijske i općinske vlasti jesu donosile određene mjere ali one su nedovoljne kako bi spasili tvrtke i radna mjesta, na što nas upozoravaju sve međunarodne financijske institucije i Europska unija.

U međuvremenu smo imali i višemjesečnu trakavicu oko kredima MMF-a koji služi pomoći u prevladavaju ekonomske krize a novac od EU još uvijek nismo dobili jer je važnije razgovarati tko će biti vidljiviji i tko je komu nadležan a ne o radnim mjestima i spasu ekonomije. Kada sve gore pobrojano uzmemo u obzir – ambis nam nikada nije bio bliži.