Dok su cijeli svijet i susjedstvo daleko odmakli u saniranju prvog virusnog stampeda na gospodarstva i već su rezervirali u drugom paketu ogromne milijarde oživljavanju posrnulih kompanija, BiH i njezini entiteti se još uvijek mrcvare proceduralnim i birokratskim zavrzlamama. 

Korak naprijed je u odnosu na Federaciju otišla RS čija je Vlada, kojom 'iz sjene' upravlja Milorad Dodik, usvojila nizi zakonskih mjera kojima će, uz dostupna sredstva, pokušati spasiti entitetsku ekonomiju. Milorad Dodik je davno jasno poručio gospodarstvenicima da na pomoć mogu računati samo oni koji ne budu otpuštali radnike. 

Pogubljena Federacija

S 'druge strane' Federacija i njezina vlast djeluju totalno pogubljeno. Vlada premijera Fadila Novalića, za kojega vrh njegove SDA morališe da je veliki radnik i uspješni krizni menadžer s velikim zaslugama za zaustavljanje naleta pandemije, se guši i kašljuca kao da je prikačena na auspuh.  

Nekoliko desetina tisuća radnika je otpušteno i bačeno na ulicu, a razjedinjeni Novalićev kabinet nije sposoban i kompaktan da iskreira kvalitetni i spasonosni zakon kojeg će prihvatiti parlamentarna većina i biti spas za zgažene radničke mase, poglavito u privatnom sektoru.  

Totalna mlitavost vlasti u većem entitetu najgrublje se demonstrirala na famoznom  'koronazakonu' koji je toliko labav i rastezljiv pa i ekonomski neodrživ i nerazuman da   je čak i sama Vlada na njega ulagala bezbroj amandmana. Njegova sudbina će vjerojatno biti konačno poznata u sljedeći ponedjeljak.

Partneri u Vladi se kolebaju

Imao je svoju golgotu u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH i prošao je na natezanje, dok se prava vratolomija očekuje tek u Domu naroda. Partneri u Vladi, SDA, HDZ BiH, DF i SBB nisu na čisto kako glasovati pa kako onda mogu od nabrijane oporbe tražiti da podrži, kako oni tvrde, skandalozni i kriminalni zakon. Protiv su i poslodavci i sindikati, svaki zbog svojih motiva i računice. 

Vlada Federacije namjerava uplatiti na određeno razdoblje doprinose za radnike u kompanijama koje su pretrpjele velike gubitke, dok je navodno zamišljeno da županije  osigiraju sredstva za minimalne plaće. Iznad toga je ogroman upitnik, jer kako će, primjerice Posavska ili županija Goražde, izdvojiti milijune maraka za minimalne plaće kada su i same bankrotirale.

Istina, Federacija će spustiti nekih 30 milijuna maraka rezerviranih u rebalansu proračuna, dobit će nešto i od MMF-a, ali to je kapaljka u infuziji koja nije dovoljna niti za preživljavanje županijske administracije, a kamoli poduzeća.

Što od toga imaju radnici?

Najveće je pitanje i dvojba što će od zamišljenog zakona i paketa konfuznih mjera imati radnici, svaki ponaosob. Logično je naime zapitati se što radnik ima od doprinosa, ako je podavno već otpušten s velikom nepoznanicom oko povratka na posao.

Eventualna uplata minimalca je apsolutno kratkotrajna i nedostatna mjera, ljudima treba puna mjesečna zarada. I napokon, ključno je pitanje na koje odgovor traži javnost, a to se skriva u magli, koje će to kompanije dobiti financijsku injekciju iz svih silnih fondova i milijardi za koje se država i entiteti ovih dana zadužuju kod MMF i drugih financijskih izvora.    

Vodeći se gorkim iskustvom ponašanja domaćih mešetara, veliki broj ekonomskih stručnjaka i intelektualaca se plaši da će novac biti raščerečen na proračune i po stranačkim kriterijima i podobnostima i da će silne novce dobiti samo probrane, uglavnom, tajkunske i donatorske kompanije.

Između ostalog, uporište u takvim sumnjama su našli u činjenici da se oko 25 posto, dakle četvrtina, domaće ekonomije nalazi u tzv. sivoj zoni. Pojednostavljeno, ogromne sume novca kolaju u ovoj državi, ali ona nad njim nema kontrolu nego političke stranke. 

Kada bi htjela sve naplatiti ne bi nam trebalo inozemno zaduženje. Stotine kompanija i pojedinaca vrte milijarde maraka, ne plaćaju poreze, doprinose, radnike drže kao robove, a sve to uz blagoslov nacionalnih poglavica i najjačih stranaka kojima u centrale ponekad odnesu po koju torbu svježeg keša i onda mogu raditi što im volja.

U zemlji apsurda, kakva je kriminalna BiH, upravo su ti lešinari ovih dana najveće narikuše koje suze rone nad svojom i sudbinom kompanija i klečeći mole državu za milostinju. A radnike su naravno surovo bacili na ulicu. Velika je vjerojatnoća da će većina njih doista i dobiti pare, jer ako je u razdoblju sunovrata moralnih, državnih i Božjih zakona moguće da 'malinar' i 'bugarski nindža', kako Vojin Mijatović nazva načelnika Kriznog federalnog stožera, maznu od države  nekoliko milijuna za lažnu nabavku kvazirespiratora i zarade na bolesnicima, onda je posve za očekivati da privilegirani robovlasnici bezočno pokupe kajmak.

Primjer Bojka Borisova

Naprosto je nevjerojatno kako se niti jedan domaći moćnik nije upecao za jednu vrlo zanimljivu ideju bugarskog premijera Bojka Borisova, lidera desnoga centra, koji je, makar retorički, upro prstom u bogatu i odnarođenu tajkunsku sortu koja bi trebala podmetnuti i svoja leđa, a ne samo cviliti i od države drpiti nezasluženu pomoć. 

Bugarski premijer Bojko Borisov, poznat po svojedobnom prijedlogu Europskoj pučkoj stranci da Andrej Plenković postane šef Europske komisije, predložio je bugarskim biznismenima, koji su navalili na vladin novac za tobožnje spašavanje radnih mjesta, da najprije prodaju svoje skupe limuzine, pa da mu se tek onda obrate za pomoć.

- U "bijednoj“ i "siromašnoj“ Bugarskoj trenutno su, prema policijskim statistikama, registrirana tri Bugattija kakve vozi nogometna zvijezda Ronaldo. Postoji i 241 automobil marke Bentley, 123 Ferrarija, 54 Maybacha, 22 McLarena, 87 Lamborghinija, 311 Maserattija. Registrirana su također i 84 Rolls-Roycea, 280 Hummera, oko 4000 Jaguara i više od pet tisuća Porschea. Umjesto otpuštanja radnika i smanjivanja njihovih plaća, vlasnici ovih limuzina mogu se u ovoj krizi uslijed epidemije barem odreći dijela svojega skupocjenog voznog parka - poručio je kapitalistima u svojoj zemlji bugarski premijer.

Borisov je dodao kako su glamurozni automobili tek mali dio njihova akumuliranog bogatstva.

U BiH su bogati privatnici čak pali i na ispitu humanosti i solidarnosti. Uz časne iznimke mnogi su se sakrili u izolaciju obiteljskih vila ili raskošnih vikendica i stanova. U Središnjoj banci se 'kiseli' 330 milijuna eura, čeka se trenutak kada će se vođe dogovoriti kome dati novac, a 'koronazakon' u ponedjeljak dolazi na rešetanje pred federalne izaslanike. Čovjek  ne može biti na čisto, je li bolje da prođe ili padne.

Kvaka je što Vlada premijera Fadila Novalića, čak i uz biljeg poraza i neuspješnosti neće odstupiti. Uostalom, nismo valjda zaboravili da je to još uvijek stari prijeizborni saziv.    

Kredit od MMF će, kako podrugljivo dočaravaju zlobnici, završitit u bespućima 'duboke države', i 'saprida i sazad' dok će malo milostinje možda dobiti socijala da previše ne gunđa. Izborna je godina. J. S.