Od gotovo dva milijuna građana koji žive izvan BiH i više od polovine s pravom glasa, prijavu za glasovanje na Općim izborima u BiH u listopadu podnijelo je svega 69.872 birača, koji će se naći na izvodu iz Centralnog biračkog spiska.

Ako se usporedi podatke s izbora od prije četiri godine, taj broj je bio nešto iznad 77 tisuća, od čega ih je tek 48 tisuća glasovalo, donosi Deutsche Welle (DW) uz podatak da je, četiri godine ranije, 2014. godine, iz inozemstva stiglo svega 30.000 glasačkih listića, što je daleko manje, gotovo 13 puta u odnosu na prve izbore održane poslije rata, tj. 1996. godine.

Trend pada zanimanja dijaspore za glasovanje u BiH može se objasniti samo na jedan način, smatra sociolog iz Sarajeva Esad Bajtal.

Iz zemlje u kojoj je, po nekima, kako kaže, više građana vani no u njoj i u kojoj vladaju korupcija i kriminal, mnogi su otjerani i počeli su novi život.

Nisu spremni za prijevaru

-Zašto bi oni sada, za koje ovdje nema mjesta i odakle su otjerani, bili sastavni dio jedne prevarantske igre, koja se zove izbori u BiH i koja se uvijek završava namještenim rezultatom izbornog inženjeringa? Zašto bi se ti ljudi po logici stvari i vlastite pozicije brinuli o pitanjima u BiH?, pita Bajtal i dodaje da je posve logično da, kako ih zove, 'kriminalno- etničke bande', koje sebe nazivaju političkim strankama, obilaze dijasporu samo kada im to treba - pred izbore.

-Njihovi tjerači, što je paradoks, odlaze tamo i oni ih ugošćuju, da bi ih uvjerili da za njih glasuju. Mali odziv za prijavu pokazuje da ljudi nisu spremni na tu vrstu prijevare, zaključuje Bajtal.

Za prve izbore nakon rata, 1996. godine, registriralo se 458.000 građana koji su živjeli van BiH. Četiri godine kasnije, taj broj je prepolovljen. Na lokalnim izborima 2012. se, prema podacima Središnjeg izbornog povjerenstva (SIP) BiH, registriralo svega 38.000 građana iz inozemstva. Taj trend su posljednjih mjeseci, obilaskom dijaspore i njenim animiranjem, pokušali popraviti predstavnici političkih stranaka iz BiH.

No, prema rezultatima prijavljenih, taj posao je doživio fijasko. Vehid Šehić, analitičar koalicije „Pod lupom“, koja prati tijek izbora u BiH, kaže da je iluzorno očekivati da će itko, a osobito 30 godina nakon rata, u zemlji u kojoj nema nikakvog napretka raditi bilo što u njenu korist.

Smjena naraštaja

-Političarima ne vjeruje veliki broj građana u BiH, a kamoli da im vjeruju građani koji žive u uređenim državama. I taj interes će dodatno slabiti, naročito kada dođe drugi ili treći naraštaj, drži Šehić uz opasku da utjecaj dijaspore na rezultate izbora neće biti onakav kakav su očekivale stranke koje su lobirale posljednjih mjeseci.

Brojem prijavljenih građana iz inozemstva razočarani su i u Svjetskom savezu dijaspore BiH.

-Rezultat govori za sebe. Ako u dijaspori žive dva milijuna građana BiH, od kojih milijun i pol s pravom glasa, i ako se registrira svega pet ili šest posto njih, naravno da nitko ne može biti zadovoljan, kaže Namik Alimajstorović, član Glavnog odbora Svjetskog saveza dijaspore BiH.

Postoji još jedan aspekt ove priče, možda mnogo važniji, kažu naši sugovornici DW, a to je svojevrsni paradoks različitog političkog pogleda dijaspore prema zemljama u kojima trenutno žive, u odnosu na BiH. U zemljama u kojima žive glasuju, uglavnom, za lijeve stranke, dok prilikom glasanja u BiH većinom biraju nacionalističke stranke.

-Razlog je što lijeve, liberalne, demokratske stranke imaju pozitivnu migrantsku politiku, dok su desničarske protiv bilo kakve migrantske politike. No, možda su i oni sada shvatili da ne treba više tako glasati u BiH, smatra Šehić.

Komunikolog iz Banjaluke Mladen Bubonjić kaže da je ovo savršen primjer tzv. teorije nulte sume, gdje je dijaspora u svojoj zemlji boravka spremna na kompromis i toleranciju i međusobno uvažavanje stavova, dok u BiH to nije slučaj. To znači da, na jednoj strani, u zemlji boravka postoji pobjednik, dok na drugoj postoji gubitak, u zemlji podrijetla.

Svaka ptica svome jatu

-Ogromnu ulogu igra i narativ koji dominira u njihovim sredinama i koji je nerijetko nacionalistički, isključiv, i koji, zahvaljujući tome, utječe da ne biraju ništa drugo do te nacionalističke opcije, smatra Bubonjić, ističući da je situacija slična i u ostalim zemljama regije, bez obzira na vjeru i naciju. Odsustvo političke i demokratske tradicije, kao i obrazovanje, mnogo utječe na ove procese u negativnom pravcu, smatra Bajtal i ukazuje da je kritičko mišljenje stepenik kojeg je teško dostići.

-On u Francuskoj nema potrebe razmišljati. On vidi s kim će mu biti bolje. Ako, recimo, nije Macron, pitanje je hoće li uopće tu ostati i tu se ponaša tako. A kada se odluči ovdje glasovati, onda nije spreman staviti činjenice na vagu, već ide po načelu 'svaka ptica svome jatu leti'. Tada zaboravi na elementarni modus razmišljanja koji je upotrijebio u izbornoj utakmici u Francuskoj, što je samo po sebi paradoks, zaključuje Bajtal.