Razmjena uvreda i eskalacija nepodnošljivosti između dvojice ključnih protagonista aktualne državne vladajuće većine Milorada Dodika (SNSD) i Elmedina Konakovića (Narod i Pravda) i defnitivna je sahrana zamišljene progresivne, pa ako hoćete, i proeuropske državne koalicije.

Ona je bila iznuđena, to nije sporno, jer u bošnjačkom političkom establišmentu bi plebiscitarno svi izbjegli neukrotivog Milorada Dodika, ali ne mogu jer ima izborni kapacitet i on je naprosto nužnost.

S druge strane Dodik je, a i čelnik HDZ-a BiH Dragan Čović, pod svaku cijenu želio posramiti i izbaciti iz vlasti Bakira Izetbegovića lidera SDA, nesumnjivo najvećega spletkaroša na političkoj pozornici.

Kada su nakon prošlogodišnjih parlamentarnih izbora Dodik i Konaković zajedno gledali košarkašu tekmu u Banjoj luci i trasirali buduću suradnju u vlasti javnost je bila u svojevrsnom delirijumu. Povjerovala je da dolaze bolji dani, da će zapuhati neki novi vjetrovi dijaloga i povjerenja da će BiH konačno, bez Bakirovih muljaža, ubrzano krenuti prema Europi i uvoditi njezine vrijednosti.

Reket politika

Kako nedavno reče Konaković, izgledalo je na početku da Dodik ima potrebnu hrabrost da ide u važne procese. Novi partneri SNSD, HDZ BiH, SDP, NiP i Naša stranka su brzo potvrdili Vijeće ministara, usvojili najveći proračun u povijesti BiH, riješili mnogo manjih problema koji su čekali dugo. Mora se priznati Milorad Dodik je bio korektan kada je Trojki vratio četvrtog ministra u Vijeću ministara, pristao je na balans u državnim agencijama.

Važno je radi kronologije odnosa naglasiti kako je koncept bio da se rješavaju problemi oko kojih se partneri mogu složiti, a vremenom će doći na red i teže teme. Sav taj početni elan i energiju je sa strane pratila EU koja je munjevto pripremila veliki paket podrške, govori se i danas o milijardama eura, grantovskih, fondovskih i kreditnih sredstava za projekte i procese.

Nakon toga se predsjednik RS-a Milorad Dodik najednom naprosto povampirio. Započeo je svoju prepoznatljivu bahatu i ucjenjivačku političku igru, na što je Dnevni list upozoravao još od početka keriranja nove vlasti.

Otvoreni sukob

Ušao je u otoreni sukob sa Zapadom preko američkog veleposlanika Murphija i visokog predstavnika Christiana Schmidta. U domaćoj političkoj areni je započeo zagorčavati život Trojci i pogaziti sve ranije dogovorene principe nametanjem, u ovom trenutku, nerješivih, najbolnijih tema.

-Napad na Ustavni sud i nepriznavanje odluka, napad na visokog predstavnika, ultimatumi, prijetnje i ucjene. Povratak u sigurnu zonu radikalizma i nacionalizma praćen rječnikom uličara sa seoskih vašara. Ne posjeduje hrabrost koju lideri moraju imati da svoje narode povedu na staze prosperiteta, lakše mu je kukavički ostati u zoni konflikta i halabuke, dok još jedna prilika potencijalno prolazi za našu zemlju i sve ljude u njoj. Na galamu opozicije u manjem bh. entitetu reaguje strahovima, povlači se i panično pravda. Potezi koje povlači idu na ruku ruskim vlastima i ruskom narodu, a nikako srpskom narodu u Bosni i Hercegovini, izašao je na bojišnicu Dodiku ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković.

Svjedočimo iznenađujuće zastrašujućoj rafalnoj razmjeni teških riječi dvojice ključnih politikih aktera. Milorad Dodik je u Konjicu opsovao genocide a ovih je dana omalovažavao Konakovića etiketom županijskog šefa diplomacije.

Kako 'izbacit' Dodika?

Očigledno je da će Konaković i Nermin Nikšić šef SDP-a morati nekako sačuvati živce i pokušati Dodikovu agresivnost i pretjerani primitivizam amortizirati strpljivim pragmatizmom, sve dok on više ne bude nužan izbor.

Navire bojazan da će to potrajati najmanje tri godine do sljedećih parlamentarnih izbora. Osionog Dodika u ovom trenutku ne može riješiti niti međunarodna zajednica, jedina nada su glasači u RS-u.

Christian Schmidt mu je poručio da ga čekaju 'neugodni trenuci', ali se situacija u zemlji i dalje komplicira. Dodik daljinskim upravljačem ucjenjivački mrcvari i Vijeće ministara. Neki dan je u Beogradu izjavio kako nije Srbija zainteresirana da rasparča Bosnu i Hercegovinu, nego je on zainteresiran za njeno komadanje.

Vašarsko ponašanje Milorada Dodika moglo bi ugroziti usvajanje državnog proračuna za iduću godinu kojeg ovih dana najavljuje njegov ministar financija Amidžić. A bez dogovorenog novca država nezaustavljivo ulazi u neizvjesnost. Dodik je odavno vrlo nekorektan prema Trojci, a posebno prema neformalnom vođi Elmedinu Konakoviću.

Vraćanje Izetbegovića?

Raspamećena javnost je vjerovala kako politički fajteri Dodik i Konaković mogu relaksirati političke prilike u zemlji i uljudnim dijalogom bez varanja razmotriti sva goruća pitanja.

Zadnja razmjena uvreda, nažalost, pokopala je sve nade u ozdravljenje političke pozornice, a Dodik je blokadama i ucjenama 'prodao' Trojku na nemilost proerdoganove 'duboke države'.

U svemu se pogubio i samoproglašeni 'medijator' između bošnjačkih i srpskih partnera Dragan Čović. Opterećen je rasulom u posrnuloj stranci, a vjerojatno mu je ponestalo i energije da se nadmudruje sa ostrašćenim partnerima.

Možda Dodik po nagovoru Vučića i Erdogana na mala vrata vraća Bakira Izetbegovića pod svijetla reflektora. Nije isključeno, a brzo će se i doznati.

D. G.