Vlasti u BiH moraju raditi na sustavnim i dugotrajnim rješenjima za smještaj migranata, to je pitanje koje se tiče cijele države, te je obveza da na tome rade sve razine vlasti, poručila je u razgovoru za Fenu Jelena Sesar, istaživačica za Balkan i EU organizacije Amnesty International iz Londona. “Neprihvatljivo je da vlasti u Republici Srpskoj još odbijaju podržati otvaranje centra za privremeni smještaj na tom prostoru. Potrebno je da vlasti na svim razinama pokažu više solidarnosti i rade na trajnim i smislenim rješenjima jer će pitanje migracija biti s nama još dugo“, navela je Sesar te istaknula da je, prvenstveno, bitno osigurati uvjetan i dostojanstven smještaj i pružiti hitnu humanitarnu pomoć onima koji se trenutno nalaze van centara za privremeni smještaj kako bi se izbjeglo humanitarnu krizu koja je, u protivnom, neizbježna.

Govoreći o napretku ostvarenom u pogledu upravljanja migracijskim procesom u BiH, ocijenila je da je teško govoriti o suštinskom napretku. Sesar, pak, konstatira da su vlasti, nakon više godina tijekom kojih su, osobito na državnoj razini, praktično ignorirale migrantsku situaciju i prepustile upravljanje pitanjima migracija Međunarodnoj organizaciji za migracije (IOM), konačno preuzele odgovornost. Sada su, pojašnjava sugovornica Fene, prvi put od 2018. godine Ministarstvo sigurnosti Bih i Služba BiH za poslove sa strancima angažirani na ovom pitanju te su preuzeli upravljanje centrima za privremeni smještaj i počeli davati izvjesnu potporu vlastima u Unsko-sanskoj županiji, gdje se bilježi najveći broj ljudi u pokretu. No, iako je pozitivno da su vlasti preuzele dio odgovornosti za migraciju, u Amnesty Internationalu smatraju da se situacija na terenu nije značajno poboljšala. Kako ukazuju, od oko 6.000 ljudi koji se trenutno nalaze u BiH, njih oko 2.700 je smješteno u centarima za smještaj migranata. Ostali, zvanični broj je oko 1.500 ljudi, ali sve upućuje da je on znatno viši, živi u zatvorenim tvorničkim halama i napuštenim kućama, a veliki broj i u šumama oko Bihaća i Velike Kladuše.

Uložena sredstva ne opravdavaju aktualno stanje u kampovima

“Iako međunarodne i domaće organizacije pružaju neku vrstu osnovne potpore ljudima koji su van centara, to nije sustavno riješeno i svakako nije dostatno. Mnogi tjednima nemaju dovoljno hrane ili pitku vodu, a da ne govorimo o pristupu sanitarijama ili medicinskoj njezi. Dakle, to su uvjeti koji su ispod svakog standarda na koji se BiH obvezala“, poručuje Sesar te ističe da je navedeno, imajući u vidu  sredstva koja su uložena u osposobljavanje privremenih centara prethodnih nekoliko godina, teško opravdati.  Kako dodaje ova predstavnica Amnesty International, ono što dodatno zabrinjava jest kapacitet domaćih vlasti, osobito Ministarstva sigurnosti BiH i Službe za poslove sa strancima, potpuno preuzeti odgovornost i samostalno obavljaju registraciju migranata, identifikaciju ranjivih kategorija te pružati humanitarnu i drugu pomoć.

Migracije daleko više od pitanja sigurnosti

Sesar ukazuje i da se pitanje migracija u BiH tretira isključivo kao pitanje sigurnosti, iako je ono daleko više od toga. Ukazuje, stoga, na značaj uključivanja Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH ili Ureda ombudsmana BiH u proces upravljanja migracijama. “Njihov glas je iznimno važan jer pitanje migracija ima značajan element zaštite i pomoći, a to nije posao sigurnosnih agencija. Želi li BiH upravljati migracijama djelotvorno i sukladno standardima zaštite ljudskih prava na koja se i obvezala kroz mnoge međunarodne instrumente, onda sva rješenja moraju uključivati oba askpekta - sigurnost, ali i ljudska prava“, ukazuje sugovornica Fene. Kad je riječ o sustavmu azila u BiH, mišljenja je da on trenutno nije u stanju odgovoriti na potrebe ni manjeg broja aplikanata koji istinski žele ostati. Sistem azila je relativno dobro zakonski urađen, ali u postojećem zakonu i u praksi, postoje značajni problemi.

Odnos EU-a prema BiH ostaje ključan u oblasti migracija

Govoreći o mogućem povećanju broja dolazaka iz Afganistana i uopće intenziviranju migrantske rute kroz Balkan zbog aktualne situacije u toj zemlji, Sesar kaže da je teško predvidjeti kako će ta zbivanja utjecati na broj osoba koje pristižu u ili putuju kroz BiH, ali da je realno očekivati da bi se njihov broj mogao povećati. Navodi i da su Afganistanci najbrojnija grupa među osobama koje putuju tzv. balkanskom rutom, a sačinjavaju i najbrojniju grupu u BiH. Te osobe su, dodaje ona, trenutno u iznimno teškoj situaciji te je u ovom trenutku najvažnije je da vlasti u BiH osiguraju potrebnu potpou svim državljanima Afganistana, bez razlike na koji način su ušli u zemlju., a što podrazumijeva i učinkovit pristup sustavu azila, primjerene uvjete za privremeni smještaj i obustavu tzv. dragovoljnih povrataka za državljane Afganistana.

Kada je riječ o odnosu EU-a prema BiH, Sesar konstatira da on ostaje ključan u oblasti migracija. “EU mora raditi s vlastima, ne samo na izonalaženju hitnih rješenja svaki put kad imamo humanitarnu krizu, već na iznalaženju sustavnih i dugoročnih rješenja za upravljanje migracijama, osnaživanju kapaciteta postojećih institucija te otklanjanju trenutnih prepreka u sustavu azila. Dakle, potreban je dugoročan strateški angažman, a ne samo reakcija na sad već predvidljive zimske krize“, poručila je ona za Fenu.