Iz dokumenta koji je procurio iz ruske vlade jasno se naziru strahovanja Kremlja po pitanju odnosa i očekivanja Rusije u vezi bivših sovjetskih zemalja, u čijim je politikama još donedavno imala ključnu ulogu. Naime, izvješće pruža rijedak uvid u informacije u to kako to iz perspektive Moskve gotovo trogodišnja invazija na Moskvu štetno utječe na veze s bliskim saveznicima.

Ruski dužnosnici, navodi se u procurjelom izvješću, kako prenosi Financial Times, vjeruju da pritisak Zapada koči napore Kremlja da privuče bivše sovjetske nacije bliže u svoju orbitu i izgradi snažnije gospodarske veze s globalnim jugom.

Interna prezentacija održana je na strateškoj sjednici koju je vodio ruski premijer Mihail Mišustin u travnju prošle godine, a u analizi se izravno priznaje i naglašava da su pritisak zapadnih sankcija i gospodarski preokreti uspjeli zabiti klin između Moskve i nekih od njezinih najbližih trgovinskih partnera.

Potopljeni portret ruskog čelnika Vladimira Putina tijekom prosvjeda domorodačkog stanovništva u Brazilu zbog nedostatka vodstva među najbogatijim nacijama svijeta u rješavanju krize klime i bioraznolikosti/Ilustracija

Ruska vlada predstavila je izvješće skupini od nekoliko desetaka visokih vladinih dužnosnika i najviših rukovoditelja u nekim od najvećih ruskih državnih tvrtki, navodi se na njezinoj internetskoj stranici. Tvrdolinijaški stručnjaci, poput utjecajnog politologa Sergeja Karaganova, koji navodno ima golem utjecaj na ruskog vođu Vladimira Putina te ga je otvoreno pozvao da uporabi nuklearno oružje protiv Europe, te Aleksandra Dugina, ideologa ‘ruskog svijeta‘ i zagovornika radikalnog nasilja nad Ukrajincima, također su prisustvovali prezentaciji.

Ambicija Moskve je, kaže stoji u izvješću, obnoviti pristup globalnoj trgovini pozicioniranjem Rusije u središte euroazijskog trgovinskog bloka koji bi imao za cilj konkurirati sferama gospodarskog utjecaja SAD-a, Europske unije i Kine. Rusija forsira kreiranje nove “makroregije” kao važan dugoročni projekt, koji bi nadilazio bilo kakve razgovore sa Zapadom o budućnosti Ukrajine, kako bi se ojačala pozicija Moskve na “globalnoj sceni”, stoji u izvješću.

Prerdsjednik Kirgistana Sadir Japarov, predsjednik Kazahstana Kasim-Jomart Tokajev, ruski predsjednik Vladimir Putin, predsjednik Bjelorusije Aleksandar Lukašenko i armenski premijer Nikol Pašinjan na summitu Euroazijske ekonomske unije u travnju 2024.

Novi bi blok, kako je zamišljeno, povezao Rusiju s globalnim jugom, pružajući svakoj strani pristup ključnim sirovinama, razvijajući financijske i prometne veze i ujedinjujući ih kroz zajednički “pogled na svijet… gdje ispisujemo pravila za novi svijet (i imamo) vlastitu politiku sankcija”, stoji u izvješću.

Ipak, u dokumentu se priznaje da su prepreke globalnom oživljavanju uloge Rusije i dalje velike. Navodi se tako da su zapadne zemlje uspješno zaprijetile središnjim azijskim zemljama da se pokore sankcijama pristupom “mrkve i batine”, nudeći im pristup globalnim tržištima, transportnim koridorima i opskrbnim lancima koji zaobilaze Moskvu.

Ruski saveznici su u međuvremenu profitirali od zapadnih sankcija Moskvi – koje su potisnule ruske tvrtke izvan njihove matične sfere djelovanja i utjecaja – preuzimajući kontrolu nad procesima uvoza i izvoza te premještajući proizvodnju iz Rusije ponovno pod svoje okrilje, navodi se u izvješću. Također se ističe da su srednjoazijske zemlje pritom zahtijevale dodatne provizije na tokove resursa kako bi kompenzirale rizike kršenja sankcija.

U izvješću se priznaje da će Rusija morati “igrati dugu igru” kako bi zadržala srednjoazijske zemlje u svojoj orbiti. Također se predlaže da se Moskva pritom poziva na zajedničku povijest i poštiva neovisnost tih država te se navodi da prihvaćanje ruske pobjede u ratu protiv Ukrajine neće biti dovoljno za okončanje pritiska zapadnih sankcija. “Bliski odnosi sa zemljom (kao što je Rusija) bit će izvor poteškoća”, stoji u izvješću, kako prenosi FT.

Istovremeno, zemlje srednje Azije, dodaje se, iskorištavaju rusku “ranjivost” i žele se “integrirati bez Rusije” u skupine kao što je međuvladina Organizacija turkofonih država. Te su zemlje “promijenile svoj pogled na svijet”, kako se navodi, “preispitujući našu kolektivnu povijest”, promičući engleski kao drugi jezik umjesto ruskog i prelazeći na zapadne obrazovne standarde, uključujući slanje svojih elita na školovanje u zapadne zemlje, prenosi Jutarnji.

Te će države morati “donijeti odluku o svom stavu prema Rusiji”, zaključuje se u izvješću, bez navođenja ikakvih detalja. Kazahstan, najveće gospodarstvo u regiji, osudio je invaziju na Ukrajinu, odbio priznati ruske teritorijalne dobitke i trudio se iskazati usklađenost sa zapadnim sankcijama. Susjedni Kirgistan, pak, čvrsto se povezao s Rusijom i figurira kao važna ruta za navodno izbjegavanje sankcija.

U izvješću se kao najuspješniji primjer ruskih nastojanja ističe Bjelorusija, pri čemu se posebno ukazuje na apel tamošnjeg diktatora Aleksandra Lukašenka na ekonomsku diverzifikaciju po pitanju Rusije 2018. godine te njegovu izjavu šest godina kasnije u kojoj je u ulozi odanog Putinovog saveznika ustvrdio da “ćemo uvijek biti ujedinjeni s Rusijom”.

Istovremeno, razvoj Euroazijske ekonomske unije (EAEU) pod vodstvom Moskve, koja uz Rusiju uključuje Bjelorusiju, Armeniju, Kazahstan i Kirgistan, također se bori sa “sistemskim problemima”, navodi se u izvješću. To uključuje rizike od sankcija, korištenje različitih sustava plaćanja nakon što su zapadne zemlje izbacile Rusiju iz sustava za razmjenu poruka Swift, te valutne kontrole koje je Moskva uvela kako bi pomogla prevladati utjecaj sankcija, kako prenosi Financial Times.