Piše: V.S. Herceg

BiH  je uvjerljivo  vodeća  europsku  emigrantska zemlja i spada  među  vodeće  emigrantske  zemlje  svijeta.

Točnije  11.  je  na  globalnoj  ljestvici.  No,  ako  se  izuzmu  mikrodržave  (države  s  manje  od  0,2  milijuna stanovnika, tj. Dominika, Sv. Vincent i Grenadin, Grenada, Samoa, Tonga i Antiga i Barbuda), BiH je na trećem mjestu, iza Palestine i Portorika.

Pitanje migracija kao pitanje broj 1, ali u BiH još ništa od toga

S obzirom na ovaj problem u BiH gdje masovne emigracije već  ugrožavaju  ekonomski  i socijalni  napredak bh društva, to je bila i tema analize i istraživanja nekoliko uvaženih bh stručnjaka, prof. dr. Ante Domazeta,prof. dr. Vjekoslava Domljana,prof. dr. Almira Pešteka imr. Faruka Hadžića u studiji 'Održivost emigracija iz Bosne i Hercegovine', sačinjenom potporom zaklade Friedrich Ebert Stiftung.

U njihovoj analizi kao imperativ razvoja BiH nameće se osnovno pitanje - kako emigracije učiniti održivima u sljedećem desetljeću, kako osigurati proaktivne demografske, tehnološke, ekonomske, socijalne i regionalne politike, koje će osigurati da BiH bude privlačno mjesto za život njenih stanovnika, a onda i svih drugih talentiranih i kreativnih ljudi.

Da bi se to postiglo, pitanja migracija, a posebno emigracija, moraju biti u osnovi svih razvojnih i socijalnih politika u zemlji, zaključuju između ostaloga ovi stručnjaci. No, dok struka i znanost istražuju i kažu jedno, teško da će bh političari uvažiti, a još manje primijeniti ove činjenice u sljedećim godinama. Barem, to nije bio slučaj do sada.

No, Dnevni list donosi dio vrlo zabrinjavajućih rezultata istraživanja ova četiri stručnjaka koji također zaključuju kako je beskoristan i tehnološki napredak i ekonomski rast i socijalni napredak i integriranje u EU i NATO, ako se ne osigura fizička supstanca i socijalna kohezija društva. Na žalost, BiH ništa od toga još nema.

Čak 1,7 milijuna iseljenih – skoro polovica bh stanovništva

Prema podatcima za 2017. godinu, veličina BH dijaspore iznosi 1,7 mil., od čega  87,1%  otpada na  Europu,  10,1%  na  Sjevernu  Ameriku,  2,6%  na  Oceaniju  te  0,23%  na  ostale regije svijeta. Oko  44%  BH  dijaspore  otpada  na dvije susjedne  zemlje,  Hrvatsku i Srbiju, a  potom  slijede  Njemačka i Austrija  na  koje  otpada  22,4%,  dok  na  ostale  zemlje  emigracije otpada trećina ukupne veličine dijaspore.

Na zemlje jugosfere  (Slovenija,  Hrvatska,  Srbija, Crna Gora i  Makedonija)  otpada  0,87  milijuna (52,4%),  a  na  zemlje  izvan jugosfere  0,79  mil.  (47,6%).  Stoga se može  govoriti o BH dijaspori u užem  smislu  (dijaspora  izvan  jugosfere) i širem smislu (dijaspora koja obuhvaća i jugosferu).  Ako  bismo pod  dijasporom  podrazumijevali  samo onu  u  užem  smislu („prava   dijaspora“),  odnos  veličine  dijaspore  (0,79   mil.)   i veličine populacije (3,35 mil.) iznosio bi 23,6%, pa BiH ne bi bila vodeća europska emigrantska  zemalja, nego 6. do 8. europska  emigrantska  zemlja,  slična po rangu Malti, Portugalu i Litvaniji.

No, u slučaju BiH posebno je pitanje veličine stanovništva.  Prema  UN-DESA  (2017),  veličina BiH stanovništva  u  2017.  god. je 3.351.527  osoba,  dok  prema procjeni  Agencije za statistiku  BiH  iznosi  2.734.000  (BHAS,  2017).  Ako ovu  drugu brojku  prihvaćamo kao korektnu,  stopa  dijaspore  iznosi 60,7%, što BiH smješta na peto mjesto globalne ljestvice zemalja po relativnoj veličini dijaspore.

Malo tko iseljava u Srbiju i Tursku, cijele obitelji najviše odlaze u Austriju i Njemačku

Kako pokazuje iskustvo zemalja koje  su posljednje  primljene  u EU  (Bugarska, Rumunjska i Hrvatska), emigracija se snažno povećala po ulasku u EU, dok je imigracija ostala na istoj razini;  pri tome je emigracija iz  Hrvatske bila usmjerena prema trima zemljama: Njemačka, Austrija i Irska što je od relevantnog značaja za EU put BiH. 

Zanimljivi su  podaci  o dinamici emigracija po glavnim zemljama destinacija iz EU i EFTA - Vidi se da tu nema Srbije i Turske kao važnih zemalja prijema migracija iz BiH.

Uočava  se da broj  izdanih  boravišnih  dozvola  raste od 2014.  godine  geometrijskom  progresijom  kao  rezultat  liberalizacije tržišta  rada u tri  ključne zemlje EU: Njemačkoj, Sloveniji i Hrvatskoj. 

Hrvatska,  Slovenija, Slovačka i Češka su zemlje u kojima su boravišne  dozvole primarno izdavane za upošljavanje radnika iz BiH. Njemačka, kao najvažnija zemlja imigracija za BH državljane, oko 60% boravišnih dozvola je  izdala zbog  obiteljskih  razloga i obrazovanja  bh. državljana,  kao  i  Austrija, kod koje je taj postotak još viši i iznosi 71,4%. Slična situacija je i sa  drugim  navedenim zemljama. To znači da zemlje s brojnom  bh  dijasporom  izdaju  boravišne  dozvole  zbog  obiteljskih  razloga  i  da  u  budućnosti treba očekivati nastavak tog trenda.

Zbog čega se odlazi iz domovine: Netko zbog puke egzistencije, netko jer želi više

Prema istraživanju koje je provedeno u ovoj analizi, ljudi se iseljavaju zbog socijalne nepravde,  nedostatka  posla i lošeg života.  Razlozi navedeni u odgovorima  anketiranih  iz  dijaspore  ukazuju na splet  političkih,  ekonomskih i socijalnih razloga za odlazak.

Emigracije iz BiH nisu samo rezultat traganja za poslom i nastojanja za osiguranjem egzistencije, odnosno nisu samo ekonomske  migracije. One  su  uvjetovane spletom ekonomskih  (nedostatak  radnih mjesta, niske  plaće, loša poslovna okolina za poslovanje),  političkih  (korupcija i nepotizam, kriminal, privilegije, pravna nesigurnost, izostanak vladavine  prava,   diskriminacije  u  ljudskim pravima, politička neizvjesnost, neučinkovita i nedostupna javna uprava) i socijalnih  elemenata  (loš tretman rada i radnika,  nerazvijene  socijalne  usluge  –  zdravstvo,  obrazovanje,  socijalni i mirovinski sustav).

S izuzetkom utjecaja rata, koji određuje migracije u periodu 1992–1995, svi  navedeni  faktori  konstantno  djeluju sa većim ili manjim intenzitetom do sadašnjih dana. To pokazuje da su faktori   poticanja  migracija  strukturalnog karaktera i da njihovo otklanjanje zahtijeva duboke reforme u  društvu.

Uočava se promjena razloga iseljavanja, i to od egzistencijalnih ka faktorima blagostanja pojedinaca i čitavih obitelji.

Naime, a kako se navodi u studiji, kada se analiziraju  oblici diskriminacije po periodima iseljavanja  stanovništva,  vidi se  da se tijekom posljednjih  godina  povećava relativna važnost faktora  kao što  su materijalni status i mogućnost dobivanja i pokretanja  posla, ali i političko opredjeljenje, društveni  status  i razina  obrazovanja. Također, iako manjim intenzitetom, pojavljuju se rastući oblici   diskriminacije  po  osnovu spola,  rodnog identiteta i  seksualnog opredjeljenja.

Danas iseljavaju cijele obitelji i to je veliki problem za BiH

Od  ukupnog  broja osoba  koje  žive  u  braku  ili zajednici, čak  kod  93,2%  ispitanika  uža obitelj  živi  u  inozemstvu,  a  kod  samo  6,8%  ispitanika obitelji živi u BiH.  Ovo ukazuje  na  činjenicu da  su se u  proteklim  godinama  iseljavale i nastavljaju iseljavati  cijele obitelji,  što je u suprotnosti  sa  prirodom  migracija  prije  1990.  godine. 

Ovo  je značajan problem za BiH, s dugoročnim  posljedicama,  jer se  odlaskom  cijelih  obitelji gubi supstanca u smislu aktivnog i reproduktivnog stanovništva. U smislu  materijalnog  statusa u zemlji u kojoj  žive,  71,3%  ispitanika  smatra se prosječnim, dok je 34,1% iznad prosjeka zemlje, a 3,6% smatra da  je ispod prosjeka. 

Ne  postoje  razlike u ocjeni materijalnog  statusa između ispitanika koji su se iselili u različitim periodima niti ispitanika koji žive u različitim zemljama.

Iseljavaju stručni radnici koji su bili zaposleni u BiH

Prije  odlaska iz BiH čak 46,9%  osoba bilo je zaposleno,  31,6%  završilo  fakultet, srednju školu 31,6% i osnovnu školu 16,9% ispitanika. Samo njih 27,1% bilo je u vrijeme iseljavanja u braku ili zajednici.

Ovo  ukazuje da se iz BiH iseljavalo i iseljava aktivno i radno sposobno  stanovništvo, koje ima već stečene kvalifikacije i  znanja. Zemlje primateljice  migracija ovako bez  značajnih  ulaganja  dobivaju   kvalificiranu radnu snagu.  S druge strane, odlazak osoba koje su već bile zaposlene pojačava značaj i utjecaj  'push faktora'  za migracije. Ovo ukazuje na nezadovoljstvo  stanovnika trenutnom  situacijom,  ali i perspektivom u BiH.

Međutim, bh. Iseljeništvo sve  više  čine visokoobrazovane  i  stručne  osobe,  ranije  zaposlene.

Naime, očito je da su BiH napustile i napuštaju osobe koje  imaju  posao  i  koje  su već formirale  obitelji,  što je u skladu s iznesenim nalazima u  svezi s uvjetima  rada, kvalitetom  života i općom klimom u BiH.

Kvalitet ljudskog  kapitala  koji iseljava konstantno  je  visok,  i u nekim  elementima se poboljšava,  što stvara povoljne  pretpostavke za uspjeh  i  integraciju u novo društvo.

Ne može se zaustaviti odlazak, ali mogu se povećati ulaganja dijaspore u domovinu

Nadalje, u analizi se ističe da BiH nema puno  mogućnosti zaustaviti  emigracije ljudi i obitelji iz BiH, ali ima mogućnosti pospješiti novčane doznake iz  dijaspore,  povratak i transfer znanja i vještina,  te investicijska  ulaganja  dijaspore u BiH i njen doprinos razvoju trgovine i turizma u BiH. 

Za takav preokret potrebno je promijeniti javni diskurs o migracijama.  Možda  djeluje  suviše  kritički  ocjena da  je u tom diskursu  jedino vidljiva  uloga  nevladinih organizacija,  koje  skreću  pažnju javnosti  na srazmjere migracije i posljedice  koje one imaju za društvo i ekonomiju.

Institucije države  i njihovi  dužnosnici,  političari  uopće,  morali bi priznati  gorku  realnost  i započeti uporan rad na promjeni učinaka  migracija  u korist BiH.

U cjelini,  ovo  istraživanje ima za cilj  da  razvije  svijest o potrebi  aktivnog  djelovanja  na  postizanju  održivosti  emigracija,  umjesto  lamentiranja  nad  masovnim  emigracijama  i  apokaliptičnog  predskazivanja  ukupnog  sloma  društva  i  države.  Cilj je da se umjest  pojedinačnih  neujednačenih aktivnosti  vezanih  za  investicije dijaspore  osigura  holistički pristup   fenomenu održivosti emigracija iz BiH. 

Dijaspora kao pokretač razvoja BiH

Od 2010–2018. godine građanima BiH izdato je 215,4 tisuće boravišnih dozvola za razne  namjene,  u  kojima  dominiraju  dozvole  za  članove  obitelji.  Broj  građana  BiH sa radnim  dozvolama u tom  periodu  povećao  se  za  87,1  tisuća KM, i to je stvarni ekonomski učinak emigracija. Prikazi  teorija  i  empirijskih  iskustava u suočavanju s emigracijom  pokazuju da emigracije ne moraju stvarati jedino negativne učinke, ako se ostvari  strateški  pristup  dijaspori,  usmjeren ka podizanju održivosti   migracija.

To treba činiti okvir za pristup građenju održivosti migracija, jer BiH je zemlja visoke dinamike  aktualnih iseljavanja i zemlja s velikom i ekonomski potentnom dijasporom.

Za  takav pristup ključno je provođenje dubokih političkih, socijalnih i ekonomskih reformi, koje bi  trebale stvoriti uvjete za ubrzanje euroatlantskih integracija  (EU i NATO),  višu kvalitetu  života,  unaprjeđenje poslovne okoline, odnosno ubrzanje ekonomskog rasta i zapošljavanja, te osiguranje  društvene  inkluzije i smanjivanje  političkih neizvjesnosti oko budućnosti zemlje i perspektive života ljudi u BiH.

Ostvarenje tih ciljeva podrazumijeva aktivno uključivanje dijaspore u razvoj zemlje. Ukoliko se u tome uspije, i sam razvoj i poboljšanje života i uvjeta za biznis u zemlji smanjilo bi pritiske za emigracijom  i  povećalo interes  za povratak,  posebno po  osnovu  kružnih  migracija i za veće doznake u zemlju, investicije i razvoj trgovine i turizma, te prijenos znanja i vještina dijaspore.

Održivost  ima svoje  političke,  socijalne i ekonomske aspekte i može se definirati kao koncept  javnog  djelovanja  vlasti u BiH koji  bi  omogućio doprinos migracija socijalnom i ekonomskom razvoju zemlje. Takav produbljeni i inovirani pristup migracijama polazi od ciljeva da se:  godišnje iseljavanje svede na 0,7% do 1% populacije BiH,  generiraju  dinamičniji  povraci  islejeništva u  BiH,  sa novim stečenim znanjima i vještinama i povećaju novčane doznake   dijaspore, `intenziviraju  investicije i transfer znanja i tehnologija  dijaspore u BiH i razvijaju  trgovina i turizam sa dijasporom kao glavnim investitorom.

Globalni trendovi – nakon 2015. umjesto Europe, zemlje Azije postaju „obećane zemlje“     

Veličina  globalne  međunarodne  migracije  2017.  godine  iznosila  je  258  milijuna, odnosno 3,4% globalne populacije. Transportne  i  komunikacijske  prepreke  su  posljednjih  50  godina  manje,  no  administrativne  prepreke  su  veće,  pa  nije  došlo  do  bitnijih  promjena  tokova migracija. 

Tijekom  posljednje  tri  dekade  migracije  bilježe  porast  –  s  2,9%  na  3,4%  globalne  populacije,  pri  čemu  je  90%  migracija  uvjetovano  ekonomskim  razlozima.  U  projiciranju  globalnih  demografskih  tokova  „međunarodna  migracija  je  varijabla  koja  ispoljava  najveću  oscilatornost  i  koju  je  nateže  projicirati s izvjesnom točnošću“.

Glavna   ishodišta   migracija  su   Eiropa,  Azija  i  Sjeverna  Amerika. Na njih otpada oko 84% globalne migracije.

Može  se  zaključiti  da  je  do  2010.  godine  glavno  ishodište migracija bila Europa, a nakon 2015. godine Azija. Na  temelju  podataka  za  188  zemalja, vidljivo  je  da  veličina migracije u prosjeku iznosi 12,8% stanovništva zemlje.