Piše: V.S.Herceg

Jučer je, po odluci Ureda Predsjednika RH, otkazan posjet hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića Novoj Biloj na obilježavanje 28. obljetnice humanitarnog konvoja 'Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu' to nakon procjene sigurnosne situacije nadležnih institucija.

Dok iz bh sigurnosno-policijskih agencija ističu kako nema informacija o potencijalnom ugrožavanju sigurnosti hrvatskog predsjednika tijekom boravka u BiH, konkretne pojedinosti razloga odgađanja posjeta nisu navedene iz Ureda Predsjednika RH. No, kako se neslužbeno doznaje, riječ je o prijetnjama prvenstveno putem društvenih mreža koje su upućene predsjedniku Hrvatske, a što su hrvatske sigurnosne agencije procijenile kao potencijalnom ugrozom.

Kako se dogodilo da Zoran Milanović za vrlo kratko vrijeme, od omiljenog gosta postane omražen i to prvenstveno kod bošnjačkog naroda? I prije su pojedini hrvatski dužnosnici, pa i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović bili pod oštrim kritikama, no niti jedan hrvatski političar prije Milanovića nije tako rado posezao za zapaljivom retorikom koja je uvijek "tražila" reakciju druge strane.

Pridobiva podršku desnice i brojnih Hrvata iz BiH

Inače, Milanović je trebao doći u BiH nakon narušenih odnosa sa službenim Sarajevom – nakon njegove podrške srpskom članu Predsjedništva BiH Miloradom Dodikom, potom diskutabilnim izjavama o genocidu, tvrdnji da je bošnjački član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović bio “udbaš i starleta mudžahedina”. Milanović je također kazao da u Sarajevo ne misli ići dok se ‘neke stvari ne riješe’, osvrćući se na izbor Željka Komšića kao hrvatskog člana Predsjedništva.

Svojim stavovima i zapaljivom retorikom Milanović pridobiva naklonost i podršku hrvatske krajnje desnice, ali i poklonike Hrvata i iz BiH koji smatraju da Milanović govori u njihovo ime i štiti HVO.

Pri tom mnogima promiče zanimljiva činjenica da Milanović u svojoj karijeri nije sudjelovao u Domovniskom ratu, kao uostalom ni premijer Plenković, a rat su obojica proveli radeći u udobnim administrativnim foteljama. Tim više začuđuju, primjerice, vrlo pohvalne riječi za Milanovića od generala Ljube Ćesića Rojsa koji pri tom kritizira bivšu predsejdnicu Grabar Kitarović, što je vrlo zanimljiva situacija znajući da je Rojs svojedobno bio HDZ-ov saborski zastupnik, a Milanović bivši predsjednik SDP-a i kandidat ljevice za predsjednika RH.

Da bude što zapetljanije, Milanović daje podršku srpskom članu Predsjedništva BiH i predsjedniku SNSD-a dok mu SAD i međunarodna zajednica prijete novim sankcijama zbog blokade institucija i secesionističke retorike., a sa srbijanskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem dijeli zajedničko prijateljstvo s premijerom Albanije Edijem Ramom. I ove malobrojne  činjenice djeluju vrlo zbunjujuće, ali mogu imati smisla ako je posrijedi neki skriveni plan, lobiranje i suradnja na zapadnom Balkanu, pa čak i u „pomjeranju“ i razmjeni nekih osjetljivih granica.

Inzistirao na smanjenju broja saborskih zastupnika iz dijaspore

Podsjetimo i da je tijekom mandata kao predsjednika SDP-a Milanović inzistirao na smanjenu broja mandata zastupnika iz dijaspore te je u vrijeme premijerke Jadranke Kosor postignut kompromisni ugovor da se njihov broj smanji s tadašnjh 12 na sadašnja fiksna tri zastupnika.

“To su hrvatski birači, takvi su po Ustavu, ali poznati su bili moji stavovi i prije. Tamo sam odlazio ne po novac i ne po glasove. Ići u kampanju u drugu državu smatram nemoralnim”, rekao je u studenom 2019. godine tada kandidat za predsjednika Hrvatske Zoran Milanović osvrnuvši se na glasače u BiH. Danas Milanović često kaže kako je on i “predsjednik Hrvata u BiH”.

Što je povod njegovom dijametralnoj promjeni stavova za samo nekoliko mjeseci? Sve glasnija su pitanja zašto je Milanović nakon izbora, kao kandidat ljevice, iz temelja promijenio političku retoriku – jesu li posrijedi skrivena lobiranja za pojedine aktere na zapadnom Balkanu, smišljen plan za sljedeće izbore gdje namjerava tražiti i podršku glasača desnog spektra kao i rušenje Plenkovića i HDZ-a?

On za sada uspješno pridobija desnicu, ali ne bez posljedica jer ljevica, koja ga je izabrala, sve manje mu je naklonjena. Međutim, Milanovićeva zapaljiva retorika, na žalost, pokazatelj je koliko ista nailazi na plodno tlo. No, situacija je ista i kod Srba i Bošnjaka.

Stalne svađe s Plenkovićem i njegovom vladom

Za razliku od Milanovića, nedavni posjet hrvatskog premijera Andreja Plenkovića Bosni i Hercegovini, službenom Sarajevu gdje se sastao s predsjedateljem Vijeća ministara BiH Zoranom Tegeltijom (SNSD) kao i čelnicima Doma naroda Parlamenta BiH među kojima su i predsjednik SDA Bakir Izetbegović i predsjednik HDZ BiH Dragan Čović, kao i Mostaru gdje se sastao s predstavnicima HNS-a – prošla je bez ijedne kritike. Kao veliki diplomat, Plenković je posjetio sve predstavnike svih naroda, a i u Sarajevu i u Mostaru nije propustio jasno istaknuti već dobro poznate stavove o mnogim pitanjima.

Također, u susjednoj Hrvatskoj, između predsjednika Milanovića i članova Vlade i premijera Plenkovića, na sceni su stalni prijepori i javne svađe koje vrlo često prelaze svaku granicu dobrog ukusa i kulture.

Ovakva “komunikacija” hrvatskog predsjednika i premijera Plenkovića kao i pojedinih ministara u njegovoj vladi - ne prestaju .od prvog dana njegovog predsjedničkog mandata.

Od omiljenog, nekadašnjeg predsjednika SDP-a Hrvatske kod predstavnika Bošnjaka u BiH i SDP-a BiH, koji je podržavao Komšićev izbor u Predsjedništvo BiH, do omraženog i zbog prijetnji odgođenog dolaska u BiH te snažnih simpatija brojnih bh Hrvata - Milanovićev se politički "preobražaj" dogodio u samo posljednjih nekoliko godina.

Sličnu „preobrazba“ dogodila se i kod aktualnog srpskog člana Predsjedništva BiH Milorad Dodik – od nekadašnjeg ljevičara, suradnika međunarodne zajednice, SAD-a i SFOR-a do danas predvodnika nacionalističke srpske retorike, sankcioniranog godinama od američke administracije kojem prijete i nove sankcije.