Hrvatska stranka BiH pozvala je u ponedjeljak visokog predstavnika u BIH Christiana Schmidta da jednako nametne sve zakone, koje su, kako kažu, odbile  pojedine stranke, a koji su BiH potrebni, ne samo za dobivanje kandidacijskog statusa za pristupanje EU nego i za rješavanje unutarnjih problema.

-Pozivamo visokog predstavnika u BiH, da jednako nametne sve zakone, koje su odbile pojedine stranke, a koji su nam potrebni, ne samo za dobivanje kandidacijskog statusa za pristupanje EU nego i za rješavanje unutarnjih problema a to su borba protiv kriminala i korupcije te uspostavljanje vladavine prava, navodi se u priopćenju HS-a BiH koje potpisuje predsjednik stranke Božo Skopljaković.

U HS-u BiH osvrnuli su se i na izmjene Izbornoga zakona, podsjetivši kako je veliki broj stranaka podupirao neka nametanja od strane visokog predstavnika, kada je to njima odgovaralo.
-Posljednjih dana podigla se velika halabuka i prašina oko izmjena Izbornog zakona, koje će nametnuti Visoki predstavnik u BiH. Veliki broj stranaka protivi se ovakvoj odluci dok su i same podupirale neka nametanja od strane Visokog predstavnika, kada je to njima odgovaralo. Što je to, što sada ne odgovara? Iz onoga što se može iščitati vidljivo je nezadovoljstvo oko uvođenja cenzusa od tri posto za izbor izaslanika u Dom naroda FBiH. Postoji navodna briga da će se izgubiti hrvatski izaslanici iz dvije županije, u kojima postoji mali broj Hrvata, o kojima treba voditi brigu, ali nikako to ne mogu činiti samozvani Hrvati koji to uistinu nisu, kaže se u priopćenju HS-a BiH.
Uistinu, kada se postavlja pitanje što bi sve bilo dobro da Visoki predstavnik u BiH nametne i koje zakone nemoguće je ne poći od nekoliko presuda Europskog suda za ljudska prava koja godinama čekaju na implementaciju, odnosno na promjene Izbornog zakona koji su neustavni i u suprotnostima s Europskom konvencijom o ljudskim pravima i slobodama koja je sastavni dio Ustava Bosne i Hercegovine. Također i mnoge druge presude Ustavnog suda BiH još uvijek nisu implementirane, a mogle bi biti nametnute 'bonskim ovlastima'. Na nekoliko ovih presuda podsjetio je i portal istraga.ba.

Presuda ‚Sejdić – Finci‘

Postupak u ovom predmetu pokrenut je s dvije aplikacije (br. 27996/06 i 34836/06) protiv Bosne i Hercegovine, koje su 3. 6. i 18. 8 2006. Sudu podnijela dva državljanina Bosne i Hercegovine Dervo Sejdić i Jakob Finci.

Oni su se žalili da im je onemogućeno da se kandidiraju na izborima za Dom naroda i Predsjedništvo Bosne i Hercegovine zbog njihovog romskog i jevrejskog porijekla. Nakon sveobuhvatnog razmatranja aplikacije Europski sud za ljudska prava je 22.12.2009. godine presudio da postoji kršenje člana 14. u vezi s članom 3. Protokola br. 1. koji se odnosi na nemogućnost aplikanata da se kandidiraju na izborima za Dom naroda Bosne i Hercegovine te presudio da postoji povreda člana 1. Protokola br. 12 zbog nemogućnosti aplikanata da se kandidiraju na izborima za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.

Presuda 'Zornić'

U predmetu Zornić protiv Bosne i Hercegovine postupak je pokrenut po aplikaciji (br. 3681/06) protiv Bosne i Hercegovine koju je Sudu podnijela državljanka Bosne i Hercegovine Azra Zornić dana 19.12.2005. godine. Europski sud za ljudska prava je dana 24. 6. 2014. godine, donosi konačnu i obvezujuću presudu.
Azra Zornić, koja se ne izjašnjava kao pripadnica jednog od „konstitutivnih naroda“, nego kao građanka Bosne i Hercegovine, iz tog razloga je Sud ocjenio da je ovaj predmet identičan predmetu Sejdić i Finci. Iako se, za razliku od aplikanata u tom predmetu koji su romskog i jevrejskog porijekla, aplikantica u ovom predmetu ne izjašnjava kao pripadnica bilo koje određene skupine, i ona je onemogućena da se kandidira na izborima za Predsjedništvo BiH i Dom naroda po osnovu njenog porijekla. Sud je presudio u korist Azre Zornić, ali presuda još uvijek nije implementirana.

Presuda'Pilav'

U predmetu Pilav protiv Bosne i Hercegovine, Europski sud za ljudska prava je dana 17. 5. 2016. godine. Postupak u ovom predmetu pokrenut je povodom aplikacije (br. 41939/07) protiv Bosne i Hercegovine koju je Sudu podnio državljanin Bosne i Hercegovine Ilijaz Pilav dana 24. 9. 2007. godine.
Iako je pripadnik jednog od „konstitutivnih naroda“, aplikant je isključen iz prava da bude biran za člana Predsjedništva BiH usljed spornog zahtjeva koji se odnosi na prebivalište te je sud naložio da se izmjenu izbornog zakona, ali presuda još uvijek nije implementirana.

Presuda 'Šlaku'

U predmetu Šlaku protiv Bosne i Hercegovine, Europski sud za ljudska prava je dana 3. 5. 2016. godine, donio presudu kojom je presudio da je došlo do povrede člana 14. Konvencije u vezi sa članom 3. Protokola br. 1, u odnosu na nemogućnost aplikanta da se kandidira na izborima za Dom naroda Bosne i Hercegovine, te da je došlo do povrede člana 1. Protokola br. 12 u odnosu na nemogućnost aplikanta da se kandidira na izborima za Dom naroda Bosne i Hercegovine i na izborima za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.
Aplikant se žalio zbog toga što kao pripadnik albanske nacionalne manjine u BiH nema pravo kandidature na izborima za Dom naroda i Predsjedništvo Bosne i Hercegovine jer nije pripadnik nijednog „konstitutivnog naroda“. Ova presuda također još uvijek nije implementirana.

Presuda 'Pudarić'

Svetozar Pudarić je aplikaciju Europskom sudu za ljudska prava podnio zbog aplikantove nemogućnosti da se kao državljanin BiH srpske nacionalnosti s prebivalištem u Federaciji Bosne i Hercegovine kandidira na izborima za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.
Sud je, također, istakao da sam Ustav izričito ne uvjetuje vršenje pasivnih izbornih prava zahtjevima prebivališta (sa referencom na članove II.2 I V Ustava BiH), te da je takav uvjet uveden Izbornim zakonom BiH iz 2001. godine.
Sud nije našao nijednu činjenicu ili argument koji bi ga mogli uvjeriti da donese drugačiji zaključak o meritumu ove tužbe. Imajući u vidu vlastitu jurisprudenciju na tu temu, Sud je presudio da je u konkretnom slučaju aplikant bio diskriminiran zbog svoje nepodobnosti da se kandidira za Predsjedništvo BiH. Stoga je Sud presudio da je došlo do kršenja člana 1. Protokola br. 12 uz Konvenciju. Ova presuda još uvijek nije implementirana i mogla bi biti tema 'bonskih' ovlasti koje su u nadležnosti Visokog predstavnika za BiH.

Presude Ustavnog suda BiH

Uz dobro poznatu presudu u slučaju Ljubić Ustavni sud BiH je na apelaciju Željka Komšića neustavnim neustavnim proglasio odredbe člana 80. stav (2) tač.4 i člana 83. stav (4) Ustava Republike Srpske; član IV.B.1. član 1 stav (2), te član IV.B.1 član 2. stavovi (1) i (2) Ustava Federacije BiH, kao i članovi 9.13, 9.14, 9.16 i 12.3 Izbornog zakona BiH.
Pobijanim odredbama Ustava RS propisano je da predsjednik RS-a ima dva potpredsjednika iz različitih konstitutivnih naroda, koji se biraju direktno sa liste kandidata za predsjednika Republike Srpske, tako da je za predsjednika izabran kandidat, koji ostvari najveći broj glasova, a za potpredsjednike su izabrani kandidati iz druga dva konstitutivna naroda koji imaju najveći broj glasova iza izabranog predsjednika Republike Srpske.

Pobijanim odredbama Ustava Federacije BiH je propisano da predsjednik Federacije BiH ima dva potpredsjednika iz različitih konstitutivnih naroda, koji se biraju u skladu sa Ustavom FBiH. Pri izboru predsjednika i dva potpredsjednika FBiH najmanje trećina delegate iz klubova bošnjačkih, hrvatskih ili srpskih delegata u Domu naroda može kandidirati predsjednika i dva potpredsjednika Federacije BiH što zahtjeva prihvaćanje zajedničke liste tri kandidata većinom glasova u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH, a zatim većinom glasova i u Domu naroda, uključujući većinu kluba svakog konstitutivnog naroda. Neustavnim su proglašeni i članovi 9.13, 9.14, 9.16 i 12.3 Izbornog zakona BiH koji razrađuju ove ustavne odredbe entiteta u vezi sa izborom predsjednika i potpredsjednika entiteta.

Također, uz presude Europskog suda za ljudska prava i presude Ustavnog suda BiH niz je presuda Ustavnog suda Federacije BiH koje nikada nisu implementirane.

BiH treba potpuno novi Izborni zakon

Ove, kao i mnoge druge presude nadležnih domaćih i međunarodnih sudova u BiH nisu implementirane iako je to bila izričita obveza domaćih organa vlasti. Međutim, domaće političke elite nikada nisu htjele pristupiti provođenju ovih presuda, a sada sve dolazi na 'naplatu'.

Ukoliko bi se Ured visokog predstavnika na čelu sa Christianom Schmidtom odlučio provesti sve ove presude BiH je bi dramatično promijenila svoje društveno, pa i državno uređenje. Sve navedene presude Europskog suda za ljudska prava u Ustavnog suda BiH zahtijevaju izmjene Izbornog zakona BiH u mnogim njegovim dijelovima. Zbog toga, mnogo lakše bi bilo da Ured visokog predstavnika u BiH da donese poptuno novi Izborni zakon u BiH i na taj način provede sve navedene presude.

Pojedinačno zadiranje u implementaciju nekih presuda a istovremeno ne posezanje za bonskim ovlasti za rješavanje ostalih presuda evidentno će samo dodatno u BiH zakomplicirati stvari. Uzimajući sve u obzir, jedino pravo rješenje za BiH je da visoki predstavnik za BiH ako ne sada, onda u što skorijem vremenu barem do idućih izbora za četiri godine donese novi Izborni zakon BiH koji će uvažiti sve ove presude. Domaći vlasti nikada sve ove presude neće implementirati jer im to naprosto ne odgovara. Da su imale to namjeru učiniti do sada se to moglo učiniti bezbroj puta u gotovo dva posljednja desetljeća. J. S.