Razgovarala: V. S. Herceg

mostar@dnevni-list.ba

Sud već je 17. ožujka, raspisao centralnu tjeralicu za predsjednikom RS Miloradom Dodikom, predsjednikom Vlade RS Radovanom Viškovićem i predsjednikom Narodne skupštine RS-a Nenadom Stevandićem, a nakon što se nisu odazvali na saslušanje o protuustavnom djelovanju – donošenju zakona o ništavnosti odluka Suda BiH na području tog entiteta, kao i ukidanje nadležnosti SIPA-e, Tužiteljstva BiH i VSTV-a.

Niti jedan od visokih dužnosnika RS-a još uvijek nije priveden, Stevandić je već boravio u susjednoj Srbiji i vratio se u BiH, RS, a Dodik i dalje nastavlja provocirati državno pravosuđe svojim odlascima također u susjednu Srbiju, Izrael, a mediji nagađaju i o njegovom odlasku u Rusiju. Međutim, javnost ne zna gdje se točno nalazi predsjednik RS-a, je li u BiH ili je, zapravo, izbjegao u neku od njemu prijateljskih zemalja – Srbiju, Mađarsku, Rusiju ili, možda, Bjelorusiju.

Dr.sci. Sandi Dizdarević, sveučilišni profesor i profesor kriminalističke psihologije, za Dnevni list kaže kako je uvjeren da nadležne institucije znaju gdje se nalazi Dodik. On analizira nekoliko mogućih scenarija raspleta ove situacije, a najmanji moguć ocjenjuje Dodikovu dragovoljnu predaju pravosuđu.

Pri tom skreće i pozornost kako jedino SIPA ima legitimne ovlasti za Dodikovo uhićenje. Osvrćući se na poznatu činjenicu kako Dodik ima zaštitu policijskih službenika MUP-a RS, Dizdarević kaže kako je svako pružanje otpora Dodikovom uhićenju od strane pripadnika SIPA-e kazneno djelo te da će se „na pružanje otpora reagirat će se razmjernom silom“. 

Već poznate su okolnosti koje su dovele do jedne od najopasnijih političkih kriza u BiH. Između ostaloga, iako je pod centralnom tjeralicom Suda BiH, a koji od INTERPOL-a traži i raspisivanje međunarodne tjeralice, protiv Milorada Dodika još nije raspisana međunarodna tjeralica. Je li u pitanju uvriježena dugotrajnost postupka ili INTERPOL ipak "oklijeva"?

- Pitanje raspisivanje međunarodne crvene tjeralice nije pitanje dugotrajnosti postupka već postupak koji se provodi po veoma jasnim i preciznim procedurama i protokolima u skladu sa Statutom Interpola. Sva dokumentacija, odnosno dokazi kako personalni, tako i materijalni po osnovu koje je Tužiteljstvo BiH zahtijevalo od Suda BiH raspisivanje međunarodne tjeralice, a po osnovu koje je SUD BiH i raspisao, te kao takvu dostavio NCB Interpol Sarajevo moraju proći provjeru autentičnosti, vjerodostojnosti i osnovanosti. Ako kao takvi u procjeni budu relevantni, a nemam sumnje da će biti Interpol odobriti raspisivanje, i u tom trenutku će tjeralica biti raspisana i dostupna na postupanje 196 zemalja članica Interpola. To operativno ne znači da će Interpol imati obvezu za lišavanje slobode osoba za kojima je tjeralica raspisana, jer Interpol nema operativne ovlasti, ali znači da će svaka država članica imati obvezu lišiti slobode tražene osobe. Hoće li nakon toga izručiti državi BiH, je pravno, a u ovisnosti o kojoj državi se bude radilo - misleći ako to bude Srbija, da će to postati prije svega političko pitanje. Podsjećam, kao što nam je svima poznato, Srbija u mnogim slučajevima, pa čak i kod odbjeglih pravomoćno presuđenih ratnih zločinaca, nije vršila ekstradiciju.

BH agencije ne daju odgovor gdje se nalazi predsjednik RS-a kao tražena osoba. Pojedini mediji izvješćuju kako je u Beogradu, drugi kako će putovati u Moskvu, treći da je "možda" u Banja Luci. Kako gledati na ovaj kaos - je li to nesposobnost domaćih institucija ili je možda, nešto drugo u pitanju?

-Operativne informacije, poput pitanja gdje se trenutno nalazi gospodin Dodik, je prevashodno operativna informacija koja ne treba biti dostupna javnosti. Mediji špekuliraju o trenutnoj lokaciji i izvode zaključke koji nisu utemeljeni na konkretnim i provjerljivim informacijama. Duboko sam uvjeren da nadležne institucije, a prije svega mislim na OSA BiH, i druge institucije, raspolažu ovakvim operativnim saznanjima, koje s razlogom ne iznose u javnost. 

Činjenica je kako je Dodiku, kao i ostaloj dvojici visokih dužnosnika iz RS-a za kojim su raspisane centralne tjeralice, iznimno sužen krug kretanja, te su oni već sada, zapravo, neslobodni ljudi, pod stalnom strepnjom. Kako ocjenjujete da će se okončati ova situacija?

-Ako se uzme u obzir niz pravnih i policijsko kriminalističkih mehanizama koji su poduzeti i koji bi se trebali poduzimati onda je očito kako je sloboda svih bjegunaca ograničena i kreira se isključivo kroz sužen prostor. Takve situacije su vrlo psihološki teške kako za same bjegunce, tako i za osoblje koje provode nezakonite mjere sigurnosti. Pitanje je vremena kada će i na koji način se odreagirati. Po mom skromnom mišljenju postoje tri moguća scenarija. Prvi scenarij je bijeg u neke od zemalja koje bi im omogućile skrivanje, a primarno ovdje kao kratkotrajnu destinaciju vidim Mađarsku. Ta država je i u ranijim periodima za slične situacije pojedincima pružala utočište (slučaj Gruevski) a to jasno pokazuje i umiješanost. Međutim, ova destinacija bi bila samo privremena, i kao moguća trajna destinacija bi zapravo bila Ruska Federacija, a znamo da je i u ranijem periodu navedena zemlja bila, a i sada je, utočište za mnoge odbjegle optuženike i presuđene osobe. 

Naravno tu je i Srbija, ali ta zemlja bi bila samo kratkotrajno utočište jer i sam gospodin Dodik zna da bi pod pritiskom međunarodnih krugova mogao biti izručen. Drugi, vrlo značajan razlog, je i činjenica da ga i tamošnje pravosuđe istražuje za slične predmete kao i Tužiteljstvo BiH. Treći razlog za kratkotrajnost utočišta je činjenica da Srbija i Aleksandar Vučić trenutno imaju poprilično veliki i opterećujući problem, pri čemu bi samo utočište gospodina Dodika bi predstavljalo dodatni politički i diplomatski teret aktualnim vlastima. Drugi scenarij koji je najmanje realan - predaja gospodina Dodika pravosudnim institucijama BiH, jer ovakav scenarij bi značio apsolutni krah poslije svih iniciranih i usvojenih neustavnih odluka od strane NSRS.

Koji bi, po vašem mišljenju, bio najvjerojatniji rasplet ove situacije?

-Po meni jedan od najizglednijih scenarija jeste onaj koji proizlazi iz pravne i zakonske obveze policijskih službenika SIPA BiH, odnosno, lišavanje slobode svih bjegunaca sukladno naredbi Tužiteljstva BiH i Suda BiH. Ovdje je vrlo važno napraviti nekoliko osvrta. Nema sumnje da se lišenje slobode treba dogoditi, ali se kao takvo mora pomno i stručno planirati kako bi se osujetio bilo kakav rizik, a osobito po ljudske žrtve. S druge strane, u medijskom prostoru kreiran je jedan narativ da bi prilikom lišavanja slobode moglo doći do incidenata. Da budem vrlo precizan i izravan - policijski službenici SIPA BiH postupajući po naredbi Tužiteljstva i Suda BiH, su legitimni i jedini obvezni za poduzimanje lišavanja slobode bjegunaca. Svaka osoba, pa bilo to policijski službenici koji osiguravaju Dodika i druge, a koji pruže otpor, znaju da je takav čin zapravo kazneno djelo, i na pružanje otpora reagirat će se razmjernom silom. Međutim, uvjeren sam kako će oni koji planiraju i kreiraju plan za realizaciju lišavanja slobode, ići na onaj scenarij koji će smanjiti rizik maksimalno. 

Jesu li ovi svi događaji proizveli i opasnu sigurnosnu situaciju u BiH?

-Nažalost sva ova situacija koja je prvobitno iz pravnog prešla je u sigurnosni segment. Ne mislim da je ova situacija političke prirode, kako neki žele prikazati. Međutim, ostaje nejasna promjena sudske prakse, jer u ranijim periodima, po završetku istražnih radnji, Tužiteljstvo BiH je donosilo Naredbu za lišenje slobode. U ovom slučaju smo imali obrnutu situaciju koja je također zakonita, da ne bude zabune, pa se išlo ponajprije slanjem poziva za saslušanje, a potom naredbom za privođenje, pa tek nakon nedostupnosti, odnosno rizične procjene, za raspisivanje centralne tjeralice. 

Na taj način omogućio se prostor za protusigurnosne mjere koje sada gledamo, a koje poduzimaju pripadnici koji osiguravaju gospodina Dodika i druge. S druge strane, na takav način se u potpunosti teret odgovornosti prenio na državne upravne organizacije sa samostalnom policijskom operativnošću, odnosno SIPA BiH. Tada smo imali trenutak čije posljedice gledamo sada, a to je da je direktor SIPA BiH podnio ostavku, koja nije prihvaćena i time se i dalje produžio manevar za protusigurnosne i političko neustavne akte pojedinaca. Zbog toga sam i u ranijim istupima za medije isticao da je sam čin lišavanja slobode trebao uslijediti puno ranije, a sada on predstavlja vrlo izazovnu i vrlo složenu operativno taktičku mjeru i radnji. Međutim, kao što sam ukazao, ne sumnjam da će do toga doći.

Ono što je možda iz sve ove situacije dobro je kako nemamo zabilježene incidente između građana, a što je jasan znak da su građani oba entiteta i Brčko Distrikta BiH svjesni da se ovdje radi zapravo o posljedicama nerada institucija po liniji organiziranog kriminaliteta i da oni i njihova djeca ne smiju biti taoci takvih politika.