'Osoba od povjerenja' za pomoć ženama žrtvama nasilja
Piše: V.S.Herceg
Centar ženskih prava iz Zeniceje sredinom listopada ove godine predao je inicijativu s prijedlogom teksta za izmjenu i dopunu Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji FBiH uvođenjem instituta "Osoba od povjerenja“. Inicijativa je rezultat dvogodišnjeg predanog, istraživačkog i konzultativnog rad ačlanica Centra i ekspertne radne grupe. Inicijativa je dobila podršku od Ministarstva pravde FBiH i trebala bi biti razmatrana po hitnom postupku.
Uvođenjem navedenog instituta, kroz izmjene i dopune Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji FBiH, žrtva bi imala pravo imati uz sebe osobu koja će joj dati podršku za prijavu kaznenog djela, biti pomoć prilikom komuniciranja s bilo kojim organom u sustavu zaštite od nasilja u obitelji, te ju osnažiti za učinkovito uključivanje u sudski postupak, kroz svjedočenje, isticanje imovinsko-pravnog zahtjeva, izjavljivanje žalbe na presudu, itd.
Pomoć ženama žrtvama nasilja u obitelji
Kako se pojašnjava u ovoj inicijativi, izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji FBiH kroz uvođenje instituta „osobe od povjerenja“ omogućile bi se konkretne mjere kojima bi se ojačao položaj žrtve nasilja u obitelji, osiguravanjem da njena prava i interesi budu dosljedno i adekvatno predstavljeni i uzeti u obzir u svim fazama i kroz sve institucionalne i vaninstitucionalne mehanizme zaštite.
Uvođenje instituta „osobe od povjerenja“ u sustav zaštite od nasilja u obitelji imat će dvojaki učinak. Za žrtve nasilja, najčešće žene, ovim će se osigurati prilagođen, lakši i brži pristup institucijama i pravima. Za institucije sustava, centre za socijalni rad, policiju, tužiteljstva, sudove i sve druge subjekte u lancu zaštite, značit će premošćivanje problema u radu koji su prouzročeni neinformiranošću i neukošću žrtava.
Predaja ove inicijative označava početak kampanje„Pravedan tretman žene žrtve nasilja u sustavu zaštite - Pravo i potreba", koja će kroz niz aktivnosti biti realizirana u lokalnim zajednicama diljem BiH, a tako i u HNŽ-u, a uz podršku udruženja 'Novi put'.
Abida Pehlić, predsjednica Udruženja, ističe kako je ova inicijativa, koju je pokrenuo Centar ženskih prava iz Zenice, od velike važnosti za žrtve nasilja u obitelji u BiH, pogotovo imajući u vidu činjenicu da je tijekom pandemije koronavirusa ove godine u BiH zabilježen porast broja žrtava.
„Osoba od povjerenja je mehanizam podrške od posebnog značaja za socijalno ugrožene žene koje su preživjele rodno zasnovano nasilje i koje nisu upoznate s procedurama javnih institucija u lancu zaštite, počevši od policije, centara za socijalni rad, pa do tužiteljstva i suda, i koje imaju potrebu za konkretnom i kontinuiranom podrškom tijekom cijelog procesa, odnosno od prijavljivanja nasilja policiji do završetka sudskih postupaka“, ističe Pehlić.
U udruženju „Novi put“ smatraju da bi izmjene i dopune Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji FBiH omogućile svakoj žrtvi nasilja izbor osobe od povjerenja, koja bi vodila računa da žrtva nasilja što lakše i jednostavnije ostvari svoja prava koja su joj zajamčena zakonima BiH.
Istraživanje OESS-a
Organizacija za europsku sigurnost i suradnju (OESS), prošle godine provela je objavilo studiju o učestalosti i oblicima nasilja nad ženama i djevojčicama u konfliktnim i nekonfliktnim sredinama u odabranim državama članicama OESS-a: Albaniji, BiH, Sjevernoj Makedoniji, Crnoj Gori, Srbiji, Moldaviji, Ukrajini i Kosovu.
Ova studija, prvo takvo reprezentativno istraživanje provedeno u jugoistočnoj Europi ili istočnoj Europi, obuhvaća rodne stavove i iskustva žena iz manjinskih skupina, a cilj studije je osigurati grube podatke koji će poslužiti za izradu sveobuhvatnijih, na dokazima utemeljenih, politika rada, strategija, programa i aktivnosti na prevenciji i borbi protiv nasilja nad ženama i većoj sigurnosti žena.
Konkretno, u BiH je istraživanje provedeno po osnovu reprezentativnog uzorka od 2.321 žene u dobi između 18 i 74 godine, od kojih 1.163 u FBiH, 1.019 u RS i 139 u Brčko distriktu BiH, radi utvrđivanja učestalosti i posljedica nasilja putem višefaznog stratificiranog nasumičnog uzimanja uzoraka.
Ključni rezultati istraživanja nasilja nad ženama u BIH
Iako su ipak predstavljeni odvojeno, jer odgovornost za prevenciju nasilja nad ženama i potpora žrtvama leži na entitetima, nalazi OESS-ovog istraživanja su općenito slični u FBiH i u RS-u, unatoč činjenici da je više žena u FBiH pogođeno sukobom. Zabrinutost zbog problema nasilja nad ženama široko je rasprostranjena u BiH. Dvije trećine žena (67%) smatra da je nasilje nad ženama uobičajena pojava, dok više od četvrtine njih (27%) smatra da je vrlo uobičajena.
Tek je malo manje od polovice žena u BiH (48%) iskusilo neki oblik nasilja, točnije, skoro četiri od deset žena (38%) izjavile su da su iskusile psihičko, fizičko ili seksualno nasilje od petnaeste godine od strane partnera ili nepartnera (FBiH: 36%, RS: 39%). Jedna od sedam žena (14%) kaže da je iskusila psihičko ili seksualno nasilje od petnaeste godine od strane partnera ili nepartnera, stoji u studiji OESS-a.
Brojke su niže nego u zemljama EU-a jer bh. žene o nasilju radije šute
Međutim, kako se navodi, sve su ove brojke niže od prosjeka zabilježenog diljem EU, iako ovdje treba uzeti u obzir i društvene norme. Doista, žene u državama s dugotrajnijom tradicijom širenja svijesti o rodnoj ravnopravnosti otvorenije su za razgovor o nasilju.
Na primjer, skandinavske države u EU-u imaju veće stope nasilja, ali i niže stope prihvaćanja seksa bez pristanka ili stavova u kojima su žene u podređenom položaju u odnosu na muškarce. Osim toga, kvalitativna analiza pokazuje da se određeni vidovi nasilja od strane intimnog partnera još uvijek smatraju normalnom pojavom u BiH. Jedna od 12 (8%) žena kaže da je iskusila neki oblik fizičkog nasilja prije petnaeste godine od strane odrasle osobe, od šamaranja do snažnih udaraca, uglavnom od strane roditelja. Djevojčice su često doživljavale opetovano nasilje.
Kada je u pitanju nasilje u djetinjstvu, rezultati za žene u RS-u pokazuju značajno veću učestalost u usporedbi sa ženama u FBiH (13% naprema 7% za sve oblike nasilja u djetinjstvu. Kada govorimo o nasilju u djetinjstvu, rezultati za žene u RS-u pokazuju veću učestalost ovakvog nasilja nego za žene u FBiH (13% nasuprot 7% za sve oblike nasilja).
Norme ponašanja – Žene u RS-u manje prijavljuju nasilje od žena u FBiH
Kako se navodi u istraživanju žene osjećaju da žive u društvu u kojem se od njih puno očekuje: da budu dobre majke, supruge, kućanice te dobre radnice. Patrijarhalne norme su i dalje prisutne, gdje većina žena (59%) vjeruje da bi se najveći broj njihovih prijateljica složio da ‘dobra supruga treba slušati muža, čak i ako se ne slaže s njim’.
Takvi stavovi se, ipak, mijenjaju i variraju od jedne skupine žena do druge. Mlađe se žene najčešće ne slažu s ovim stavom, kao ni visoko obrazovane ili žene s dobro plaćenim poslovima. U pogledu svih pitanja vezanih uz stavove u ovom istraživanju, mlađe žene, bolje obrazovane žene i žene s boljim primanjima u znatno se manjoj mjeri slažu sa široko rasprostranjenim stavom o ženskoj podređenosti muškom partneru.
Unatoč različitim stavovima o ulozi žene u društvu, nasilje nad ženama je problem koji pogađa žene svih dobi, primanja i zemljopisnih lokacija. U pogledu normi i stavova, pojedini pokazatelji su viši u jednom entitetu u odnosu na drugi, ali ne tako da ukazuju na dosljednu razliku u shvaćanjima.
Međutim, žene u RS-u češće se slažu da će žena koja je doživjela nasilje od svog partnera ispričati nekome o tom incidentu, čak i ako on nije bio tako ozbiljan ili se nije često ponavljao. Ipak, žene koje su preživjele nasilje u RS-u u manjoj mjeri prijavljuju incident policiji u usporedbi sa ženama u FBiH.
Ovo se ogleda u kvalitativnom istraživanju, koje je pokazalo da žene u oba entiteta izražavaju nedostatak povjerenja u policiju (,84% žena ne prijavljuje nasilje policiji) i centre za socijalnu skrb. Općenito, sudjelovanje policije u najozbiljnijim incidentima nasilja na niskoj je razini, osobito kada se radi o nasilju od strane sadašnjeg partnera. Zbog sve težih slučajeva koje prijavljuju žrtve u FBiH (pri čemu se javlja veća učestalost fizičkih povreda), više slučajeva zadobilo je pozornost policije u ovom entitetu u odnosu na RS.
Nepovjerenje i neinformiranost
Nevladine organizacije koje pružaju posebne usluge nisu puno poznate javnosti, te većina žrtava nije zatražila njihovu pomoć. Neobaviještenost o postojanju službi za pomoć jedna je u nizu mnogih zapreka za žene koje žele prijaviti svoja iskustva.
Druge zapreke koje su bile predmetom kvalitativnog istraživanja odnose se na osjećaj srama zbog viktimizacije, strah od počinitelja, nepovjerenje u institucije, želju održanja obitelji na okupu i financijsku ovisnost.
Zaključuje se da se društvene norme i stavovi mijenjaju, ali je broj prijava nasilja na niskoj razini. Iako žene u BiH smatraju da je nasilje nad ženama vrlo uobičajeno, znatno je manje žena nego u EU-u izjavilo da su doživjele nasilje. Iako još uvijek postoje uvjerenja o ženskoj podređenosti i o tome da je nasilje privatna stvar, mali broj žena smatra da je žrtva kriva.
Istraživanje je pokazalo da postoji nepovjerenje u institucije, a intervjuirani stručnjaci i stručnjakinje naglasile su da je potrebno više naglaska staviti na podizanje svijesti o seksualnom nasilju u intimnim partnerskim odnosima. Također, kvalitativno istraživanje pokazalo je da, iako zakonski okvir uglavnom postoji u BiH, zakoni o nasilju nad ženama ne provode se adekvatno, osobito na području sankcioniranja počinitelja.