Da se razumijemo, Velež je nekoj svojoj priči pri povratku u Europu napravio istinsku senzaciju bez obzira kako završi duel sa Elfsborgom… no kako ovo što su Rođeni odigrali na međunarodnoj sceni vrednovati u kontekstu svih poslijeratnih nastupa svih naših klubova u Europi i što su ostali koji će opet ili prvi puta igrati Europu  mogli naučiti iz duela Mostaraca protiv Colerainea, AEK-a i evo sad Elfsborga?
- Ovo nije ništa slučajno. Ovo je projekt koji je krenuo prije četiri godine kada je stigla nova uprava. Dvije godine borbe u federalnoj ligi i treća godina, tek se ušlo u Premijer ligu. Prva godina kada sam ja došao - isto velika borba za ostanak. Ali, imali smo rast tendeciju prema naprijed i znali smo šta hoćemo, izjavio je za Sportsport.ba nakon pobjede u zadnjem prošlosezonskom kolu i potvrde plasmana u Europu Veležov strateg Feđa Dudić.  
- Sada se ponovo vraćam na izjavu od prije, kada sam jednom prilikom rekao da će se i Velež nešto pitati. Svi su se smijali, ali evo 30. maja Velež je u Europi, dodao je Dudić tada.
Mnoge nevjerne Tome je preobratio, ali skepsa je ostala, skepsa koja nije dozvoljavala da se vjeruje da Velež i u Europi može nešto napraviti. Jer kako će se to dogoditi kada tamo nije bio 33 godine, a kada mnogi naši redoviti sudionici pretkola euro-kupova prečesto ne mogu preskočiti više od jedne prepreke?

Protiv jačih se ipak može

Ovaj Velež definitivno je srušio neke mitove. Jedan od njih, bio je mit da se u Europi ne može protiv nominalno jačih… što je prije dvije sezone dokazao i gradski rival Zrinjski, koji je tada izbacio Utrecht. No Veležova priča u drukčijem je kontekstu - iz kojeg se imalo i više naučiti.
Jer prije samo pet godina klub se našao na rubu gašenja, a sada je u svoje povijesne knjige upisao da je izbacio slavni grčki AEK. Ne toliko velik kao AEK iz 80-ih, ali bio je to definitivno čupav skalp, krupan zalogaj koji su Rođeni uspjeli sažvakati… s kadrom većinom sazdanim od igrača koji su najviše igrali u Prvoj federalnoj. U redu, Velež je uspio odigrati ljeto iz snova koje je malo tko očekivao, ali kako ga vrednovati među najvećim europskim utakmicama svih naših klubova?

Šest utakmica u povratničkom ljetu

Prvo i osnovno, Velež je (zasad) osigurao šest utakmica, a to našim europskim predstavnicima nije nikako ili je rijetko polazilo za rukom. Pođimo od gradskog rivala, rekordnog prvaka BiH, Zrinjskog. Što mislite koliko su Plemići puta u jednoj europskoj sezoni odigrali šest utakmica? Dva puta (2010. – Tobol, Tre Penne, Odense i 2019 – Akademija Pandev, Utrech, Malmö). A Europu su igrali petnaest puta. Ostanemo li u Hercegovini, doći ćemo do Širokog koji je sedamnaest puta igrao Europu, a samo jednom u jednom ljetu odradio šest međunarodnih duela (2005., protiv Teute, Zete i Basela). Sarajevski članovi 'velike četvorke', Sarajevo i Željo bili su uspješniji, ali ne previše uspješniji. Sarajevo je to napravilo u pet navrata, Željezničar dva puta, od čega je jednom (sezona 2002/03.) odradio čak osam utakmica – što je naš poslijeratni rekord… Daleko je više onih koji su ih odigrali osjetno manje po sezonama, kao što su nekadašnji prvaci Leotar i Modriča te aktualni prvak Borac, a ispod njih je i dosta onih sa zaista epizodnim ulogama, poput Brotnja iz ere prije zajedničke Premijer lige, pa onda i Žepča, Orašja, Slavije, Olimpica… Ukratko, Velež je u samo jednom ljetu napravio što su u vremenu samostalne BiH napravila još samo četiri kluba.

Premalo velikih pobjeda naših

Nadalje, naši klubovi u poslijeratnom periodu jednostavno nisu izbacili previše rivala AEK-ovog kalibra, te vrijednosti, te snage. Sarajevo je kući poslalo belgijski Genk, švedske predstavnike Helsingborg i Örebro, Levski iz Sofije, Željo bio bolji od Lillestroma, Ferencvarosa, Zrinjski od Utrechta… i to je nekako to što se tih većih europskih pobjeda tiče. Bilo je puno više onih 'jao, malo je nedostajalo' utakmica protiv renomiranih klubova, kao što je bila Željina protiv Newcastlea, ali to je to. Sve je ostalo na tom dojmu kako nam je malo nedostajalo, kako nismo imali sreće, kako su suci bili protiv nas… i kako se zapravo i nije moglo više.
I onda je na sve njih svoju pobjedu protiv AEK-a dodao Velež… kada se to najmanje očekivalo. Kada su svi već vidjeli Velež u Premijer ligi. No, Rođeni su odlučili da i poslije Colerainea, a onda i AEK-a žele još ostati u Europi. I nije to bila samo odluka koja ih je odvela dalje, nego očito i dobra priprema, kohezija s navijačima… ali zar i drugi nisu imali nešto slično, zar i drugi nisu imali preduvjete više puta ostvariti po šest europskih utakmica u sezoni?

Dudić otkrio važnu
karakternu manu

Dakle, osnovno pitanje glasi: Zašto nije bilo više uspjeha? Zbog novca? Sigurno jedan od razloga. No drugi je razlog, onako iz rubrike karakternih mana, primijetio Dudić.
- Mislim da je ovo putokaz da se može, rekao je nakon onih 2:1 na Grbavici protiv AEK-a.
- Kada vratim film pa se sjetim utakmica naših klubova u Europi, uvijek je nekako ostajao žal za propuštenim. Oni dođu, mi nekako pognemo glavu, oni su veliki, mi mali, mi ne možemo, odigramo ziheraški. Ja sam i tada govorio da se može, jednostavno moraš imati hrabriji pristup. Uspio sam u to uvjeriti sebe, ali i igrače. Ja sam želio otvorenu utakmicu, takvu smo i igrali.
Isticao je Dudić i to da 'Velež ne igra s vanzemaljcima', 'da se može i u Ateni', što se pokazalo točnim, sve je to govorio i vjerojatno i samog sebe uvjeravao da je tako. Ne kažemo da nije vjerovao, jer to ne može biti da je tako, ali sigurno je i u njemu tinjala sumnja, proganjala ga općenito neslavna povijest poslijeratnih nastupa bh. klubova u Europi.
Sada je ta neka crna mrlja bh. nogometa na europskim travnjacima malčice manja, ali treba biti realan i istaknuti da je ovo bilo samo jedno Veležovo ljeto. A isto ljeto u kojem su Sarajevo i Šiorki zapeli na prvoj prepreci, Borac na drugoj. Dakle, upisat ćemo Veležu desetku za ovu sezonu, ali to ne znači da će im ocjena ostati ista ako iduće sezone podbace, ako ih ne bude nigdje… ako ne izbore Europu.

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba