KHALED Meshaal trebao bi uskoro postati novi vođa Hamasa, prenosi Reuters.

Meshaal je postao poznat diljem svijeta 1997. nakon što su mu izraelski agenti ubrizgali otrov u neuspjelom pokušaju ubojstva na ulici, ispred njegova ureda u jordanskoj prijestolnici Ammanu.

Pokušaj atentata na ključnu figuru palestinske militantne skupine, koji je naredio izraelski premijer Benjamin Netanyahu, toliko je razbjesnio tadašnjeg jordanskog kralja Husseina da je govorio o vješanju potencijalnih ubojica i poništavanju mirovnog sporazuma Jordana s Izraelom, javlja Index. 

Iran i Hamas obećali odmazdu
Za Izraelce i zapadne države Hamas koji ima podršku Irana, a koji je vodio samoubilačke napade u Izraelu i vodio česte ratove protiv Izraela, teroristička je skupina usmjerena na uništenje Izraela.

Za palestinske pristaše, Meshaal i ostatak vodstva Hamasa borci su za oslobođenje od izraelske okupacije.

Hamasovi izvori rekli su da se očekuje da će Meshaal biti izabran za glavnog vođu skupine kako bi zamijenio Ismaila Hanija, koji je ubijen u Iranu u ranim jutarnjim satima, dok Teheran i Hamas obećavaju odmazdu protiv Izraela.

Meshaalovi odnosi s Iranom bili su zategnuti zbog njegove prethodne podrške pobuni predvođenoj sunitskim muslimanima 2011. protiv sirijskog predsjednika Bashara al-Assada, no čini se da su u međuvremenu omekšali.

 
Izrael je ubio ili pokušao ubiti nekoliko čelnika i operativaca Hamasa otkako je skupina osnovana 1987. tijekom prvog palestinskog ustanka protiv okupacije Zapadne obale i Gaze.

Godinama u vrhu Hamasa
Meshaal je bio središnja figura u vrhu Hamasa od kasnih 1990-ih, iako je uglavnom radio iz relativne sigurnosti egzila, dok je Izrael planirao ubiti druge istaknute osobe Hamasa sa sjedištem u Pojasu Gaze.

Kao i drugi čelnici Hamasa, Meshaal se nalazi u vječnoj Hamasovoj dvojbi, treba li imati pragmatičniji pristup Izraelu u potrazi za palestinskom državnošću ili nastaviti s borbom s ciljem uništenja Izraela.

Meshaal odbacuje ideju trajnog mirovnog sporazuma s Izraelom, ali je rekao da bi Hamas mogao prihvatiti palestinsku državu na Zapadnoj obali, Pojasu Gaze i istočnom Jeruzalemu kao privremeno rješenje u zamjenu za dugoročni prekid vatre.