Odluka sportskog kanala Arena sport da otkupi prava na prijenose engleske Premier lige, za šta će u narednih pet godina platiti impresivnih 600 miliona eura, vijest je koja nije izazvala pažnju samo u Srbiji nego se njome bave i u drugim zemljama nekadašnje Jugoslavije u kojima se prati Arena sport.

Do sada je godinama prava na prenošenje Premier lige u regionu imao kanal Sport klub, koji je u vlasništvu multinacinalne kompanije SBB. Oni su televizijska prava na Premier ligu plaćali 10 miliona eura godišnje, dakle deset puta manje nego što će koštati Arenu sport, koja je u vlasništvu srbijanskog Telekoma, koji je u vlasništvu države.

Ta je činjenica otvorila prostor za mnoga pitanja, prije svega za motive zbog kojih je Telekom Srbije ušao u ovako skupu i neizvjesnu investiciju, koja ne može imati ekonomsko opravdanje.

O tome je govorio profesor s ljubljanskog Fakulteta društvenih nauka Marko Milosavljević, koji u ovoj trgovini prepoznaje dublji smisao i skrivene ambicije režima Aleksandra Vučića.

Kako je Milosavljević rekao u razgovoru za N1 Srbija, ne postoji način da “Arena sport” vrati uloženi novac.

“Taj se kanal gleda u zemljama bivše Jugoslavije, dakle tržištu od 20-ak miliona stanovnika i to bi značilo da svaki građanin godišnje izdvoji pet eura za praćenje “Arena sporta”, što je, naravno, nemoguće. Podjednako je nemoguće da (samo) za taj sportski program pet miliona ljudi u regionu izdvoji godišnje 20 eura”, kazao je Milosavljević.

Profesor Marko Milosavljević kazao je kako su televizijske kompanije iz Njemačke, koja ima četiri puta više stanovnika od bivše Jugoslavije, platile manje novca za prenošenje engleske Premier lige nego što je “Telekom Srbije”. Također je podsjetio na ogromna zaduženje državnog teleoperatera. Telekom Srbija je 2017. godine bio zadužen 350 miliona eura, a danas je taj dug narastao na 1,5 milijardi eura.

Slovenski profesor ovakvu poslovnu avanturu objašnjava ambicijama Aleksandra Vučića i njegovog režima da na ovaj način proširi svoj utjecaj u zemljama u okruženju.

“Sportske programe oni vide kao oruđe za širenje svog utjecaja, koji kasnije ne bi bio samo sportski, na susjedne države”, smatra Milosavljević.

On je ovakvu Vučićevu strategiju uporedio s akcijama njegovog prijatelja Viktora Orbana, premijera Mađarske.

“Orban, također, kupovinom medija, gradnjom stadiona, osnivanjem fudbalskih akademije u susjednim državama, Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji… želi proširiti svoj utjecaj”, kaže Milosavljević.

No, slovenski profesor vjeruje da će se vrlo brzo oko ovog pitanja uključiti Evropska komisija s obzirom na to da je Arena sport prisutan u Sloveniji, Bosna i Hercegovini i Hrvatskoj, zemljama članicama Evropske unije.

“Evropska komisija je nedavno donijela mjere koje reguliraju poslovanje firmi u državnom vlasništvu na prostoru Evropske unije. Te su mjere posebno restriktivne prema zemljama koje nisu članice EU, a Srbija je takva. Te su mjere donesene zbog Kine i Rusije, koje pomažu državnim firmama da izađu na evropsko tržište i tako ih čine konkurentnijim u odnosu na poduzeća iz EU. U slučaju Arena sporta riječ je o istom principu: država Srbija preko Telekoma ulazi na tržište kako bi ostvarila određene utjecaje, pritom eliminira konkurenciju koja radi po ekonomskim, tržišnim zakonima. To se sigurno neće tolerirati”, kazao je profesor Marko Milosavljević.