Okidača da pas napadne može biti mnogo. Reakcije psa su vrlo često vođene instinktima te svaki vlasnik treba da bude svjestan toga – kazala je u razgovoru za Fenu kinolog, administrator foruma Balkan Kinology Sanja Sukara, osvrčući se na nedavne slučajeve kada su psi s tragičnim posljedicama napali djecu.

Sukara podsjeća da smo svjedoci dva smrtna ishoda, nastradala su dva djeteta, od dva vlasnička psa. Po izvještajima u novinama, psi su rotvajleri i mješanac rotvajlera. Ona podvlači da je svijest psa, uopšteno govoreći, na nivou djeteta do dvije, tri godine, uz ocjenu da vlasnici ljubimaca često olako shvataju brigu o psu, vodeći se parolom “samo ga voli”. Da se pas voli, to se podrazumijeva, kaže ona, naglašavajući da sigurno niko neće nabaviti psa, a ne voli ih.

Podsjetila je da se nauka o psima naziva kinologija, što govori da ima mnogo tema o psima i da su obimne, a u razgovoru za Fenu govorila je o osnovama koje bi ljubitelje pasa mogle uputiti na to kako da eventualno spriječe neke buduće tragedije.

Ona ističe da je pas prije svega briga, obaveza i odgovornost, što treba imati u vidu prije nabavke psa.

Za sve reakcije psa, naglasila je, odgovoran je vlasnik, te ne treba nabaviti psa onaj ko nije siguran da je u stanju da će ga moći kontrolisati. Tako je zadatak vlasnika da reakciju psa po instiktu, ako je usmjerena prema drugim osobama, psima ili ostalim životinjama, prepozna te preduhitri komandom i kontrolom.

– Uvijek imajte u vidu da pas nije igračka, ni za djecu ni za bilo koga. Pas ima svoje dobre i loše momente, svoja raspoloženja i neraspoloženja, pas je živo biće, nije igračka – podvukla je istakavši da se nikada ne ostavljaju djeca i psi bez kontrole.

Pozvala je osobe koje imaju pse da budu odgovorni roditelji/staratelji i odgovorni vlasnici.

– Dijete treba da zna da se psi ne diraju kada jedu, piju vodu, obavljaju nuždu i odmaraju. I obavezno djecu naučite da, posebno tuđim psima, ne prilaze bez pitanja. Prvo neka pitaju roditelja ili vlasnika psa mogu li prići psu i pomaziti ga – naglasila je Sukara.

Ona podvlači značaj vaspitanja psa te napominje da se osnovno vaspitanje psa se ne razlikuje ni po rasi, ni po veličini. Ista je baza osnovnog vaspitanja.

– Osnovno vaspitanje je da pas dolazi na komandu, da ide na svoje mjesto (pas treba da ima svoje mjesto, koje je samo njegovo), da ne laje stalno i ne uznemirava ni vas ni ukućane, ni komšije, da ne dira stvari sa stola. Vaspitanje je slično kao s djecom. Treba da budete uporni i dosljedni. Nema danas ne može, sutra može – pravila se određuju od šteneće dobi i treba da ih se pridržavamo stalno – kazala je.

Sukara smatra da se psi biraju po karakteru, ne po izgledu, tako da oni koji se ne kreću mnogo ne trebaju uzimati temparamentne pse/rase. Ona ističe da je zadatak vlasnika psa da psa razumije, ispoštuje te mu omogući domaćinske uslove za život.

– Prema psima, kao i svim drugim životinjama, treba se odnositi domaćinski. Ukoliko nemate uslove za psa, nemojte da ga nabavljate. Jer pas košta. I ishrana i veterinar i oprema. Za uzvrat, od psa zahtijevamo da se ponaša sukladno našim životnim uslovima i potrebama. I tek kada se ovo spoji, onda imamo međusobni odnos povjerenja i ljubavi te možemo reći skladan suživot sa psom/psima – ocijenila je kinolog Sanja Sukara.

Govoreći koji su psi pogodni za djecu Sanja Sukara je kazala da ona preporučuje ‘one koje najčešće viđate s djecom – labradori, retriveri, francuski budlozi, dugodlaki škotski ovčari, njemački ovčari te šarplaninci koji su po prirodi porodični psi. Pas čuvar, ali dobar porodičan pas.

– Moja djeca su recimo prohodala uz rotvajlere i dobermane. No, uvijek imati na umu da se psi i djeca ne ostavljaju sami i drže pod nadzorom – podvukla je.

Govoreći o ponašanju prema psima koje bi željeli udomiti, a koji imaju traume, Sanja Sukara smatra da ne treba uzimati takve pse ukoliko je vlasnik početnik.

– Ovo je osjetljivo pitanje, proces koji zahtijeva prije svega poznavanje psihologije pasa i dugotrajno posvećivanje. Uopšte nisam poklonik tzv. zaštitara koji udomljavaju pse sa traumama početnicima ili porodicama s djecom. Oni koji udomljavaju takve pse bi trebali, po mom mišljenju, prvo resocijalizaciju psa uraditi, pa tek onda dati na udomljavanje. A ne rizikovati ili davati psa po principu “samo da se udomi”. Udomljavanje pasa je odgovornost – zaključila je u razgovoru za Fenu kinolog, administrator foruma Balkan Kinology Sanja Sukara.