Da, većina hercegovačke komponente premijerligaša mijenjala je trenera na prijelazu u Novu godinu, ali ni bosanski nisu bježali od promjena – što će reći da je gotovo cijela Liga mijenjala na klupi ove sezone!

Uvijek ta priča oko brojnih trenerskih smjena u Premijer ligi BiH. Nikako da to stane, a razlozi su jednostavni – klubovi mijenjaju i mijenjaju. Tako je i ove sezone pa tijekom prvog dijela i ovih prvih par dana Nove, 2024. godine mijenjalo deset od dvanaest klubova – posao su od početka sezone zadržali samo Vinko Marinović u lideru Borcu i Vlado Jagodić na klupi Sloge, definitivno najugodnijeg iznenađenja.

Zrinjski

Na prijelazu iz Stare u Novu godinu posebno su aktivni po pitanju trenerskih promjena bili u Hercegovini. Branitelj naslova Zrinjski po završetku jeseni nije službeno potvrdio da Mario Ivanković neće nastaviti na klupi, ali vjerni vojnik kluba sam je u nekoliko navrata istaknuo – kako je tu da odradi sedam završnih utakmica godine - nakon što se klub razišao s Krunoslavom Rendulićem s kojim je osvojena dupla kruna, a zatim izboren i nastup u skupinama Konferencijske lige. Klub je cijelo vrijeme šutio, ali u pozadini se tražilo rješenje – a našlo ga se u Crnoj Gori, u vidu Željka Petrovića. Crnogorski stručnjak još nije službeno potvrđen, no to će se dogoditi ovih dana, a onda, već idućeg utorka, Zrinjski će sa njim u zimske pripreme – u lov na sedam bodova odbjegli Borac.
Promjena u slučaju Zrinjskog ne bi trebala biti gruba, jer će Petrovića dočekati sređena situacija u klubu i oko momčadi, što je uostalom bio i slučaj s Rendulićem nakon što je naslijedio današnjeg šefa Dinama, Sergeja Jakirovića.

Široki, Posušje

Drugdje, trenerske bi se promjene ipak mogle snažnije osjetiti. Primjerice u Širokom koji je u pauzi Marijana Budimira zamijenio Dinom Skenderom. Budimir je sukladno svojoj reputaciji uspješnog trenera u juniorskom uzrastu (omladince Hajduka odveo do finala juniorske Lige prvaka) tim gradio oko mladih igrača, što je u startu sezone davalo rezultata, ali to se kako je kampanja odmicala ipak izgubilo u jednom očekivanom izostanku kontinuiteta. Hoće li sa Skenderom doći do promjene u načinu građenja tima, otkrit će prijelazni rok pred nama. Prijelazni rok kojim će se Široki pokušati vratiti u Europi u kojoj ga nije bilo već dvije godine.

Mijenjali su i u širokobriješkom susjedstvu, na Mokrom docu… no tamo se vratilo poznato lice – Branka Karačića zamijenio je Denis Ćorić koji je s Posušjem već imao rezultata, koji je nakon 12 godina izbivanja, 2021. vratio Posušje u PL BiH… a to će reći da to ne bi trebala biti toliko stresna situacija – posebno jer kadar nije loš, daleko od toga.

Željo, Tuzla

I sjevernije se mijenjalo, a najsvježija promjena zabilježena je na Grbavici, gdje su se u utorak zahvalili Saudijcu Abdulhakeemu Al-Tuwaijriju. Došao je tu kao produkt suradnje našeg sa saudijskim Savezom, ali očekivano - nije se snašao – većinu vremena bio je iz nekog razloga 'iznenađen Ligom' (nije precizirao), a takav je vjerojatno i napustio Plave… koji s druge strane vjerojatno nisu iznenađeni katastrofalnom jeseni nakon koje imaju isti broj bodova kao i prvi klub ispod kobne linije, Igman. Tko god preuzme Plave, neće mu biti lako, a otegotna okolnost sigurno će biti činjenica da kadar jednostavno nije dovoljno dobar, da će ga trebati osjetno pojačati – a tu će zadnju riječ dati Uprava, čelni ljudi kluba koji bi sada morali preispitati svoje poteze vezane uz teren.
I za kraj ove liste klubova koji su svježe mijenjali, još jedan premijerligaš koji čeka trenera. Tuzla City. Milenko Bošnjaković je otišao krajem rujna, polusezonu je završio Adnan Osmanhodžić, a proljeće bi mogao/trebao – Slavko Petrović. Pregovori su navodno uznapredovali, čeka se službena potvrda.

Ostali mijenjali jesenas

Dakle, pola Lige je mijenjalo ili mijenja u tekućoj pauzi, s tim da je promjena bilo i dosad.  Najprije je mijenjalo Sarajevo – odmah nakon ispadanja od Europe Mirzu Varešanovića zamijenio je Simon Rožman. U Veležu je Nedima Jusufbegovića zamijenio Dean Klafurić, u GOŠK-u mjesto Denisa Ćorića zauzeo Toni Karačić, Igman je u sezonu poveo Dženis Ćosić, da bi njegovo mjesto zauzeo Edis Mulalić, a promjena se dogodila i u fenjerašu Zvijezdi – pred kraj jeseni odstupio je Mihajlo Jurasović - momčad, i to čini se poprilično remontiranu, u pripreme će povesti Darko Milisavljević.
Dodajmo ovomu da je Željezničar i prije razilaska s Al-Tuwaijrijem mijenjao, da je kampanju  započeo Nermin Bašić, i doći ćemo do nevjerojatne brojke od 22 imenovanog trenera ove sezone – ne računajući neke epizodne uloge u vidu trenera koji su kao naglašeno prijelazna rješenja ili administrativne zamjene na klupi sjedili utakmicu ili dvije, kao ni one koji tek trebaju biti imenovani.

I, što smo naučili?

Dakle, promjena je bilo kao u priči. Popularne su. Metoda je to za kojom se u Premijer ligi često poseže. No, sudeći po ovosezonskim rezultatima, po onima koji su mjerodavni u smislu da je novi trener imao vremena nešto napraviti/promijeniti - promjene na klupi nisu urodile plodom… ili s njima nije došlo do osjetnog napretka. Iznimka je bio Velež, možda i Zvijezda koja je nakon skoro čitave jeseni upisala samo jednu pobjedu, da bi s Milisavljevićem u završnici polusezone tomu dodala ipak dvije i koliko-toliko vratila se u borbu za ostanak. Većina nije izazvala pozitivan šok, s tim da je u slučaju Željezničara to bio - samo šok (remi i tri poraza sa stalno iznenađenim Al-Tuwaijrijem).
Drugim riječima, ovdje govorimo receptu kojeg klubovi neprestano izmjenjuju – iako znaju da to često neće ispasti kako treba. A možda bi bilo bolje promijeniti navike, pokušati s jednim dugoročnijim planom i trenerom, ne reagirati na prvu nakon svakog neželjenog rezultata… pokušati ostaviti trenere da pokušaju spasiti stvar, pokušati investitorima objasniti da to najčešće ne ide preko noći.

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba