PLAĆE U BiH: Statistički i realni život u BiH nemaju dodirnih točaka

Piše: Dragan Bradvica
Glavna tema diljem svijeta jeste obuzdavanje inflacije, moguća recesija, porast plaća i zaposlenosti, te općenito gospodarske teme.
Prognoze trenutno nisu onako loše kakve su bile samo par mjeseci ranije ali nisu niti optimistične što ukazuje da nas očekuje nastavak ekonomski turbulentnih vremena.
Nažalost, političke (kvazi)elite u Bosni i Hercegovini se bave svim i svačim samo ne ovim temama, što je tužno samo po sebi, a još tužnije ako znamo da je naša zemlja treća najsiromašnija država u Europi. Uz to, ekonomski problemi u BiH ne počinju posljednjih par godina nego su konstanta posljednjih dvadesetak godina.
Sve ovo ukazuje da ćemo ponovno eventualne velike ekonomske krize dočekati nespremni, te će nas udariti poput bumeranga od kojeg ćemo se oporavljati godinama. A to će nesporno samo nastaviti i demografski kolaps koji traje već desetak godina.
Medijalna plaća
Uz određene druge mjere jedna od onih koji je najdjelotvorniji jeste povećanje plaća i to se u određenoj mjeri dogodilo u BiH. Naime, prema podacima Agencije za statistiku BiH prosječna plaća u našoj zemlji u veljači je bila 1.211 maraka što jeste povećanje u odnosu na ono što smo imali prošle godine.
Međutim, prosječna plaća nije najbolji indikator ukoliko želimo promatrati pravo stanje na tržištu rada i životnom standardu nego je to medijalna plaća. Međutim, kako to u BiH obično bila, taj indikator se uopće i ne izračunava pa ostaju samo pretpostavke kako se ta plaća u BiH trenutno kreće oko 800 maraka, a to pak znači da polovica zaposlenih u ovoj zemlji prima plaću manju od ovog iznos.
Ukoliko imamo u vidu kako je sindikalna potrošačka korpa koju je Savez samostalnih sindikata BiH izračunao za mjesec ožujak 2023. godine iznosila 2.892 maraka onda i ne treba dodatno pojašnjavati zbog čega mnogi naši žitelji koji imaju sreću da radi za blagdane, mature i slične događaje mora uzimati kredite tek da bi podmirili osnovne troškove.
Superhik država
A i podaci o prosječnim plaćama ukazuju na to da veliki broj naših radnika sa svojim plaćama ne može pregurati niti pola mjeseca.
Primjerice, prosječna plaća u prerađivačkoj industriji 883 marke, trgovini na veliko i malo; popravak motornih vozila i motocikala 866 maraka, građevinarstvu 813 maraka, djelatnostima pružanja smještaja, te pripreme i usluživanja hrane 730 maraka, umjetnosti, zabavi i rekreaciji 883 maraka itd.
Prema tome, i kod ovih podataka još jednom se pokazuje da superhik politika otimanja siromašnima i davanja bogatima statistički pokaže da bilježimo rast. Tako naši imenovani i izabrani dužnosnici na državnoj razini sebi povećaju plaće za iznos koji je skoro identičan punoj neto plaći dobrog dijela zaposlenih u tim institucijama i kada bi se gledalo u prosjeku plaće u tim institucijama su jako dobre svima.
Uz to, plaće u raznorazne naknade i beneficije rasle su i u drugim institucijama i javnim poduzećima pa je jasno kako vojska uhljeba uistinu živi mnogo bolje nego ranije dok obični smrtnici to ne osjete. Osjete jedino statistički ali život se mjeri po onome što imate u vlastitom novčaniku, a ne u statističkim makinacijama.