Piše: Dragan Bradvica

dragan@dnevni-list.ba

Zaštita ljudske prirode i održivi razvoj bili su važni od prvog čovjeka na Zemlji, ali nikada važniji no danas. Nažalost, svaki dan svjedočimo razornim uzrocima klimatskih promjena, a nedavno i u našoj državi. A glavni uzrok klimatskih promjena je – čovjek. 

Glavni uzrok vrlo sporog djelovanja na sprječavanju istih na globalnoj razini – politika, dakle opet čovjek. U punoj brzini jurimo ka ambisu, a umjesto stiskanja kočnica mi dodajemo još gasa. 

Sve države svijeta, a naročito one najveće moraju odigrati ulogu u očuvanju okoliša za našu, ali i sve buduće generacije. A tu je možda i ključni dokument Agenda Ujedinjenih nacija 2030. Na konferenciji Ujedinjenih naroda o održivom razvoju održanoj u New Yorku 25.  rujna 2015., 150 svjetskih čelnika usvojilo je novi Program globalnog razvoja do 2030. (Agenda 2030.) u okviru kojeg je doneseno 17 ciljeva održivog razvoja (Sustainable Development Goals – SDG). Svih 17 ciljeva je međusobno povezano i ukoliko se svi ne provode neće biti koristi od samo njih nekoliko. Ali jedan je za ovu temu ključan – ona 14. koji glasi: 'Očuvati i održivo koristiti oceane, mora i morske resurse za održiv razvoj'. 

Koji su najveći problemi? 

A koliko je važno djelovanje politike, ali i cijelog društva možda ćemo najbolje ilustrirati sljedećim podacima. Nesporno je kako se problemi očuvanja morskih staništa i vrsta razlikuju se na lokalnoj ili regionalnoj razini, ali glavne prijetnje morskom okolišu uglavnom su zajedničke. 

Na primjer, zakiseljavanje oceana prijetnja je svim morskim okolišima i njihovim uslugama ekosustava te se do kraja 21. stoljeća predviđa povećanje kiselosti od 100 do 150 posto (prema nekim projekcijama i za 120 posto do 2060. godine) što bi negativno utjecalo na skoro polovicu morskih organizama. 

Konkretnije, ugljikov dioksid (CO2) ispušta se u atmosferu uslijed brojnih ljudskih aktivnosti, a dio se otapa u oceanima pri čemu se događa niz kemijskih reakcija (poput nastanka ugljične kiseline), a taj proces nazivamo zakiseljavanje oceana. Čak i kada bi se količine CO2 koje završe u atmosferi značajno smanjile, oceani bi bili dugoročno izloženi preostalom ugljikovom dioksidu i procesu zakiseljavanja.

Nije nevažno napomenuti kako se površina područja važnih za morsku bioraznolikost koja su pod zaštitom se povećavaju. Tako je 2000. godine bilo zaštićeno 30,5 posto tih područja, 2015. godine 44,8 posto, a 2019. godine 46,0 posto. Uz to, i Sporazum o mjerama države luke za sprečavanje, suzbijanje i zaustavljanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova (The Port State Measures Agreement – PSMA), prvi obvezujući međunarodni dogovor koji je stupio na snagu 2016. i koji je potpisalo 97 zemalja, uključujući cijelu EU. 

Prema UN-u PSMA je označio početak nove ere u borbi protiv ilegalnog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova. Ribolov, odnosno prelov riba neizostavna je stavka kada se govori o spomenuti 14. cilju održiva razvoja. Prelov ribe može utjecati na cijeli morski ekosustav i uzrokuje velike poremećaje u hranidbenim mrežama, odnosno hranidbenim odnosima. Prisutan je i veliki problem morskog otpada, a posebno mikroplastike.

Plastika 

Život više od tri milijarde ljudi izravno ovisi o morskoj i priobalnoj bioraznolikosti. Danas je 30 posto svjetskog ribljeg fonda izloženo pretjeranoj eksploataciji, što je značajno ispod razine održivosti. Onečišćenje mora i oceana, koje najvećim dijelom dolazi od kopnenih izvora, doseže alarmantnu razinu, u prvome redu zbog plastike – u prosjeku, na svakom četvornom kilometru oceana nalazi se 13 tisuća komada plastičnog otpada, a poseban je problem mikroplastika, koja doslovce ubija riblji svijet.

Unutar Cilja 14 održivog razvoja nekoliko je precizno definiranih zadaća sa zadanim rokovima koje se moraju ispuniti. Tako se do kraja 2025. mora spriječiti i značajno umanjiti onečišćenje morskih resursa svih vrsta, posebno od aktivnosti s kopna, uključujući morski šut i zagađenje nutrijenata. Sredozemnome moru, a dio njega je i naš Jadran, pripala je neslavna uloga mora s najviše otpada u svijetu – godišnje se na Sredozemlju stvori od 208 do 760 kg smeća po stanovniku, ovisno o njegovim dijelovima. Svakodnevno u smeću sredozemnih zemalja završi oko 731 tona plastike!

Jadran

Jadransko more, kao uostalom ni jedno drugo more, nije izolirani sustav pa se pritisci koji djeluju na svjetska mora u većem ili manjem opsegu i jačini pojavljuju i u Jadranu. 

S obzirom da je Jadran poluzatvoreno i plitko more utoliko je povećan rizik od ozbiljnih i trajnih posljedica koje imaju intenzivne ljudske aktivnosti poput turizma, ribarstva, pomorskog prometa, marikulture, eksploatacije ugljikovodika, itd…

- Prema dokumentu MedTrends: Blue growth trends in the Adriatic sea za većinu tih aktivnosti se očekuje značajan rast kroz slijedećih 15 godina što će dovoditi do sve veće potražnje za prostorom i resursima, sukobima među različitim sektorima te potencijalnim manjim i većim utjecajima na morski okoliš. U takvoj situaciji nužno je usvojiti mjere za zaštitu mora i obale te napraviti širu strategiju upravljanja morem i njegova iskorištavanja, navode iz projekta 'Zaštita mora'. 

Prijetnje Jadranskom moru

Štoviše, kako dodaju, iako je zakonima i ustavima propisano pravo na zdrav okoliš svih žitelja često smo svjedoci da su zakoni i propisi jedno, a njihova provedba sasvim druga kategorija. 

- Kroz proteklih tridesetak godina sve je veći broj znanstvenika koji se bave istraživanjem prijetnji morskom okolišu i procjenom njihova opsega pa se u tom periodu i formira znanstvena grana biologije koja je usmjerena na zaštitu oceana i mora – konzervacijska biologija mora. Upravo njihovi zaključci pokazuju da su, unatoč tome što se problemi očuvanja morskih staništa i vrsta lokalno i regionalno razlikuju, glavne prijetnje morskom okolišu uglavnom zajedničke svim svjetskim morima, navodi se. 

Međutim, iako u većoj mjeri među znanstvenicima postoji konsenzus o glavnim prijetnjama, ne postoji sasvim ujednačena lista istih. Neki čak ističu da ne bi bilo pogrešno tvrditi kako uz 190 zemalja svijeta postoji 190 različitih prijetnji bioraznolikosti mora ili, uz takvo rezoniranje, čak onoliko prijetnji koliko je ljudi na Zemlji. Isto tako liste prijetnji se često razlikuju ne samo po svom sadržaju već i po razini odnosno stupnju promatranja određene prijetnje. Neki tako kao prijetnju navode onečišćenje kao zasebnu kategoriju dok drugi tu kategoriju razrađuju na preciznije izvore, poput izlijevanja nafte, morskog otpada, onečišćenja s kopna i sl. Stoga je svakako bitno i na kojoj razini analiziramo određene prijetnje. 

Iz 'Zaštite mora' analizirali su liste prijetnji iz šest različitih i visoko relevantnih stručnih izvora. Iz njih jasno proizlazi da je prelov, odnosno prekomjerno iskorištavanje morskih vrsta, od većine stručnjaka prepoznat kao najveća globalna prijetnja očuvanju morskih vrsta, a time ujedno i općenito funkciji i strukturi morskih ekosustava. To proizlazi iz činjenice da se u slijedu povijesnih događaja prelov pojavljuje prije ostalih, a često je i sam direktni ili indirektni uvjet za pojavu drugih ugroza poput eutrofikacije, mikrobioloških onečišćenja ili uvođenja invazivnih vrsta. 

Uz prelov u skupinu glavnih prijetnji možemo ubrojiti degradaciju i uništavanje staništa, onečišćenje (iz svih izvora), invazivne vrste te klimatske promjene. Međutim, svakako je bitno imati na umu da je jedan čimbenik malo kada sam uzrok propadanja morskog okoliša. Naprotiv, najčešće se radi o sinergijskom efektu niza čimbenika čiji je utjecaj veći od samog zbroja pojedinačnih prijetnji i poremećaja.

Prijetnje

Također je bitno razlučiti same prijetnje od uzroka koji dovode do njihova razvijanja. Takve uzroke znanstvenici Norse i Crowder nazivaju još i ultimativnim prijetnjama te ih prepoznaju kao:

- Prenaseljenost obalnih područja,

- Pretjeranu potrošnju prirodnih dobara,

- Nedovoljno razumijevanje funkcioniranja morskog okoliša,

- Podcjenjivanje vrijednosti morskog okoliša,

- Neadekvatan institucionalni okvir zaštite mora.

Podizanje razine mora

Zaštita mora i oceana bila je nezaobilazna tema COP28 s kojeg su poslane vrlo zabrinjavajuće poruke. Otapanje glečera i ledenih ploča uzrokovalo je da se tempo podizanja razine mora više nego udvostručio u protekloj deceniji u usporedbi sa 1993-2002. Maksimalni obim antarktičkog morskog leda – mjerenje ledenog pokrivača regije svakog vrši se tijekom rujna – bio je najmanji zabilježen 2023. godine, sa oko 1 milijun kvadratnih kilometara manje od prethodnog rekordno niske razine 1986.

- Izvješće je još dokaz koliko su ljudi drastično promijenili naš svijet, kaže Andrew Pershing iz američke neprofitne organizacije Climate Central. 

- Ove brojke su šokantne, ali nisu iznenađujuće – to su upravo ono što su klimatski naučnici rekli da će se dogoditi ako nastavimo sa sagorijevanjem fosilnih goriva, dodaje.