Nogomet je takav sport da svačiji komentar može biti validan, ali jedna je stvar u toj proizvoljnosti ipak čvrst temelj za utvrđivanje istine – rezultat. A BiH ga nema. 

Nakon očekivanog poraza od Njemačke – poraz od Mađarske. Manje očekivan, ali svejedno razočaravajući. Još i više jer su očekivanja narasla, jer se, kako je to Sergej Barbarez dobro istaknuo, prvi put pojavio taj osjećaj da se može. No, stvarnost se opet pokazala pregrubom pa se ovaj predugi put prema nekim ljepšim nogometnim horizontima na trenutak učinio – besmislenim. Nezadovoljstvo navijača je očekivano, no može li se Barbarezu i ekipi ipak dati nešto kredita i ako da – koliko? 

Slučaj kojem nema pomoći 

Da, A Liga nacija nije baš najbolje mjesto za reprezentacije koje se traže, za Bosnu i Hercegovinu. Posebno ako vas zapadne skupina s Njemačkom, Nizozemskom i Mađarskom. Nije bilo neke velike dileme da to kontra Elfa i Oranja baš i neće ići, ali gajila se neka nada da bi Mađari mogli biti ti – posebno nakon remija bez golova u Budimpešti. 
No, u Zenici su i oni (pobjedom 2:0) pokazali kako se igra pragmatičan nogomet, s jasnim ciljem i metodama, a to je Zmajeve vratilo u poziciju da ih se doživljava kao – slučaj kojem nema pomoći. Bez obzira što je Sergej Barbarezom sa Savezom dogovorio da se kao prvi realan cilj postavi Euro 2028. To građenje tima će, ako ga gledamo iz te perspektive, potrajati, no isto tako – nije svejedno kojim se putom krene u tu izgradnju pobjedničkog mentaliteta pa i toliko spominjanog kulta reprezentacije. 

'Ko će navijačima ugodit?

Komentari na društvenim mrežama otkrivaju dosta toga. Iako ih, jasno, treba odvagati, uzeti one najmjerodavnije. Tako se na dosta mjesta mogla pročitati konstatacija 'I ja sam bio za Barbareza, ali…' – konstatacija koja nedvosmisleno ukazuje na gubitak strpljenja. Možda i povjerenja. A kod nekih je došlo i do neke vrste prosvjetljenja pa smo mogli pročitati konstataciju - da je kod Barbareza patriotizam puno jači od njegova trenerskog iskustva. Što je zapravo čista istina. S tim da će se na to neiskustvo nadovezati i mali milijun drugih, po izbornika ne toliko ugodnih etiketa. 
Ukratko – tko će navijačima ugodit? Jedan te dan slave, već drugi pljuju. Ali iza tih naglih navijačkih promjena u ponašanju, uvijek je neki opipljiv razlog. Ne nužno realan, ali svakako primjetan. Dakle, što je to što navijače najviše smeta u ovoj Barbarezovoj eri? 

Na jednu se stvar zaboravilo 

Engleska, Italija, Nizozemska, Mađarska, Njemačka pa opet Mađarska. Pet poraza, od čega dva uvjerljiva, i taj jedan remi. Zapravo očekivano s obzirom na stanje reprezentacije i kvalitetu rivala. No u tomu i nije problem. Jer znalo se s kim se igra. 
Ono što se moralo jasno odrediti, način je pružanja otpora objektivno jačima od sebe. U nizu teških utakmica. Barbarez i njegov tim odlučili su se na logičan pristup – potragu za najboljim rješenjima na skoro svakoj od pozicija. Temeljitu. Kroz sve utakmice dosad. A bilo ih je šest. I to je u određenoj mjeri odmah u startu postavilo stvari na svoje mjesto. Skoro svima je automatski postalo jasno da moraju jako zapeti misle li u skoroj budućnosti oni biti ti koji će nositi reprezentaciju… samo što se na tom putu ipak zaboravilo na jednu stvar. Rezultat. 

Od obrane sve polazi

Da, tražiti bolje rezultate u spomenutim utakmicama na prvu se čini nerealnim, ali barem se trebalo pokušati. U smislu stvaranja jednog boljeg osjećaja za dalje. Jer nije svejedno ako izgubite s 3:2 ili 5:2. Jer nije svejedno ako izgubite pet ili tri-četiri od šest utakmica. Eksperiment je u jednu ruku bio nužno zlo, ali moglo ga se ublažiti – jednom većom konstantnom. 
- Meni je ovo peta utakmica s petim različitim partnerom u obrani. I to će uzeti dosta vremena, dosta više nego u klubovima. 
Bio je ovo komentar Nikole Katića koji je dosta toga rekao. Bez obzira na probleme s ozljedama, na razilazak sa Anelom Anelhodžićem i opomenu u vidu nepozivanja još jednom neposlušnom defanzivu, Dennisu Hadžikaduniću. Najprije u obrani trebalo pronaći tu čvrstinu koju Barbarez želi, a od čvršće, konstantnije zadnje linije – sve je lakše nadograditi. A protiv Mađarske je bilo toliko propuha otraga da se činilo da se s druge strane opet našla Njemačka… ili Nizozemska. 

I, kako dalje? 

- Ja vidim to da je iz ovoga što smo mi stvorili, sljedeća stepenica rezultat, komentirao je Barbarez nakon Mađara.

- To smo željeli napraviti ovog puta, promijeniti sustav i iznenaditi. Da stavimo Gazibegovića i Hajradinovića na prirodne pozicije, da im damo slobodu s opcijom da se, ako to ne funkcionira, vratimo na stari sustav. Sve je bilo podređeno igračima. Mi nismo dali golove iz šansi, vidjeli smo da možemo, a oni su meč priveli kako su priveli. Ponosan sam igrače kako žele, kako su tužni poslije ovakvih utakmica jer ih to pogađa. Na meni je da ih vratim u normalu, a sreća - idu sutra u klubove i nadam se tom nekom brzom pozitivnom dijelu, tj. rezultatu. Vidimo se za mjesec dana.

A za mjesec dana idu opet Njemačka i Nizozemska… dvije utakmice i prije kojih slobodno možemo ustvrditi da je BiH gotovo sigurno ispala iz A Lige nacija. Što u konačnici možda i ne ispadne loše, s tim da bi se kasnije, u ožujku kada počnu kvalifikacije za SP 2026., mogao pojaviti osjećaj da su se utakmice na ovoj razini mogle bolje iskoristiti…

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba