Dayton nije uspostavio pravo konstitutivnih naroda birati 'svog' člana Predsjedništva BiH, propisao je tek da šefa države čine jedan Srbin, kojeg se bira u Republici Srpskoj, te po jedan Bošnjak i Hrvat, koje se bira u Federaciji BiH. Nije to novo niti epohalno otkriće - Daytonski ustav je, s 5454 riječi, sedmi najkraći na svijetu, od čega jedva 700 otpada na Predsjedništvo, ukazuje Damir Arnaut, zastupnik u Zastupničkom domu BiH.

On u priopćenju naslovljenom “Vrijeme je za jednog predsjednika BiH” navodi da je cijelo izaslanstvo RH u Daytonu, na čelu s tadašnjim predsjednikom Franjom Tuđmanom, znalo i prije 26 godina da Bošnjaci, brojačno nadmoćni u FBiH, mogu izabrati oba člana, dok sada Čovićev HDZ provedbu sudskih presuda uvjetuje ispravljanjem Tuđmanovog propusta, što podrazumijeva hrvatsku izbornu jedinicu, tj. dodatno markiranje teritorija.

“Instinkt međunarodne zajednice je odbaciti nove podjele, ali joj nije probavljivo ni održavanje tročlanog Predsjedništva BiH uz zanemarivanje razloga koji su do takve anomalije doveli. Predsjedništvo BiH ima tri člana zbog tri konstitutivna naroda. Održavanje tog broja bez jamstva da će pripadnici ta tri naroda biti zastupljeni, koja jamstva je sud u Strasbourgu zabranio, je besmisleno. Problem treba riješiti na izvoru. Predsjedništvo BiH je atraktivno zbog izborne legitimacije pobjednika te relativno bitnih ingerencija. Otklanjanjem tih motivacija, otklonit će se i izvor prijepora. Izborom u Parlamentu BiH legitimacija će nestati, što naizmjenice zahtijeva i ukidanje ovlasti. A to omogućuje singularnog šefa države, po uzoru na sve članice EU-a, jer će pravila entitetskog glasanja i zaštite vitalnog interesa u Parlamentu BiH jamčiti širok koncenzus. Istodobno, izabrani kandidat neće moći zlouporabiti povjerenje jer će se sve suštinske ovlasti prebaciti u nadležnost Parlamenta i Vijeća ministara BiH. BiH će dobiti ‘kastriranog kralja’, ali i simbol državnosti i jedinstva zemlje”, obrazlaže Aranut koji je mišljenja da će opisani pristup dovesti i do značajnog smanjena političkih tenzija.

“Naime, Komšić, Čović i Izetbegović, a Dodik odobito, opstaju na konceptu obilježenih teritorija. Pogrešna je teza da su Komšić i Čović u konfliktu jer obojica, u ovakvom sustavu, ostvaruju svoje primarne ciljeve. Komšić već 15 godina dominira na većinski bošnjačkom teritoriju, gdje uz slogane 'bolje ja no Čović' i 'ja govorim bosanski jezik' dobiva više glasova no bošnjački prvaci Silajdžić i Izetbegović. Čović gotovo isti period eutanizira oporbu na većinski hrvatskom teritoriju uz mantru da bilo kakav politički pluralizam, u svjetlu prijetnje Komšića, predstavlja ‘izdaju’. Dobro znam o čemu govorim. Mislio sam da nakon slučaja 'Pilav' neću naići na sličnu kombinaciju manjka inteligencije i markiranja teritorija, sve dok mojoj supruzi nije zabranjeno na web stranici javnog poduzeća u kojem je radila objavljivati na hrvatskom jeziku, svom maternjem, s obrazloženjem nadređene činovnice da ‘ta kuća i njena Uprava imaju pravo koristiti jezik za koji se opredijele’ te da je ‘jezik objava na webu bosanski’. Kuća je, u konačnici, prihvatila sudsku nagodbu i priznala pravo objava na hrvatskom, što je FBiH koštalo više od 4.000 KM odvjentičkih troškova, no činovnicu je DF Željka Komšića kasnije imenovao za izvršnu direktoricu istog pooduzeća. Uz glasove HDZ ministara”, poručuje zastupnik Arnaut.