Pokret Socijalna pravda i demokracija je mrtav, Lagumdžija i Željko Komšić ne mogu pod isti krov!
Glavni začetnik i prikriveni utemeljitelj pokreta Socijalna pravda i demokracija Zlatko Lagumdžija je nedavno na jednoj dalekovidnici objavio da je SPD praktično ugašen.
Za smrt tog projekta političke rehabilitacije skupine protjeranih dužnosnika i članova iz Nikšićeve stranke, 'grobar' SDP-a, Lagumdžija je posredno optužio čelnika DF-a Željka Komšića zbog priklanjanja bošnjačkoj nacionalnoj političkoj reprezentaciji kojom ordinira BakirIzetbegović sa svojom SDA.
Projekt sagorio
Iako je Komšić najavio kako DF na lokalne izbore izlazi solistički, Lagumdžija mu u tom trenutku nije povjerovao nego je poručio da će se partnerstvo SDA i DF-a demonstrirati u nekoj skrojenoj kombinaciji i na općinskim izborima.
A, zamišljeno je bilo da pokret Socijalna pravda i demokracija okupi i ujedini sve one lijeve snage koje su ostale izvan Bosanskohercegovačkog bloka i da se ujediniteljski Sabor održi početkom ljeta ove godine. I laicima je bilo u startu posve jasno da je to velika zabluda i da od te maštarije nema ništa.
Kako se glavni protagonisti Zlatko Lagumdžija, Ivo i Željko Komšić, Miro Lazović, Enver Bijedić, Edin Delić pa i marginalac Čolpa nisu mjesecima čak niti sastali, navodno zbog stalne zauzetosti Željka Komšića, projekt je i definitivno počeo sagorijevati. U opticaju čak više nisu niti zajedničke liste ili zajednički kandidati za gradonačelnike ili načelnike općina.
Istinski razlozi za eutanaziju pokreta Socijalna pravda i demokracija se skrivaju, ali malo bolji poznavatelji odnosa unutar tog spektra i političkog nerva Zlatka Lagumdžije i Željka Komšića su davno detektirali da njih dvojica ne mogu pod isti krov.
Osobe s naglašenom sujetom i kratkim fitiljima su nekada vodile politički rat do istrebljenja pa jeiluzorno bilo očekivati da će preko noći zakopati sjekire i iskreno prionuti oživljavanju koncepcije ujedinjenja ljevice u mogućim kapacitetima.
Mnogi su sanjari i naivci zavedeni i prevareni. Željko Komšićsa svojim oronulim DF-om ide svojim putem, jednako kao i lokalci iz Tuzle Enver Bijedić i Edin Delić sa Socijaldemokratima.
Raskomadana ljevica
Stranke ljevice će na općinske izbore u BiH definitivno izaći raskomadane. Bojazan je da će doživjeti slom kao i hrvatski SDP, jer su odavno oboljele od istog zloćudnog sindroma. Mladi i obrazovani ljudi žele napredne, egzistencijalne ideje, a ne otrcane nostalgičarske i anakrone političke ideologije obojene, čak, i patriotskim nacionalizmom.
-Mi nismo ničije ni lijevo ni desno krilo. Naš odnos prema nacionalnim strankama je isti osim što SDA razlikuje od drugih to što je ona za jedinstvenu i suverenu BiH, a drugi se bore za jedinstvo i suverenost Srbije i Hrvatske na vlastitoj zemlji. Oni otvaraju kišobrane u Mostaru i Banja Luci čim padne kiša u Zagrebu ili Beogradu!Mi hoćemo da budemo dio europske-socijaldemokracije. Naše članstvo su ljudi iz SDP-a koji su shvatili nužnost promjena na ljevici, tako je cijeli SDP Srebrenice prišao nama, cijelo članstvo Titove stranke iz Banjaluke je najavilo prelaz nama, najveći dio tuzlanskog SDP kao i u drugim centrima gdje imamo uspostavljenu infrastrukturu, veliki broj članova drugih lijevo orijentiranih stranaka, mnogo mladih ljudi i žena koji nisu bili ni u jednoj stranci, donekle se površno dotaknuo gorućih problema ljevice u BiH Enver Bijedić.
Za sada nema dubljih raščlambi izbornog debakla SDP-a u Hrvatskoj iz usta šefa našeg SDP-a Nermina Nikšića niti intelektualne i analitičke zajednice sklone lijevom spektru. Itekako imaju razloga za strah i za pretresanje vlastitih slabosti. U suprotnom i njih bi moglo zgromiti bolno propadanje.
Opomena ljevici u BiH
Ostarjeli 'orjunaši', samoproglašeni antifašisti, 'zeleni' ljevičari, patriotski nacionalisti su karcinom bosanskohercegovačke ljevice.
Nije preteško poređenje, ali kao i u Hrvatskoj i domaći SDP je stranka koja demografski odumire. Glasačku bazu SDP-a čine tri skupine identitetskih glasača koje neumitno stare i odlaze. Prvo su ljudi iz partizanskih obitelji kojima je taj identitetski sloj bitan. Drugi su radnici nekadašnjih socijalističkih poduzeća koje je HDZ ojadio u tranziciji, pa ga organski ne podnose.
Treća je socijalistička srednja klasa koja pamti “ono doba” kao doba rada i prosperiteta, pa prema SDP-u gaji neku nejasnu kulturalnu lojalnost. Te tri demografske skupine 90-ih su činile gotovo pola žitelja Hrvatske, ali i BiH. Više nije tako. Ogromna većina tih ljudi sada su u šezdesetim i sedamdesetim godinama života, oni stare, odustaju i neumitno biološki odlaze, a njihova djeca glasuju za neke druge opcije.
Zadnji parlamentarni izbori u Hrvatskoj su opomena i alarm ljevici u BiH za dubinsko resetiranje dok ne bude kasno. Nacionalne stranke brutalno gaze sve pred sobom.
J. S.