Donald Trump ne traži izlaz u svom sukobu sa sudovima. Predsjednik i njegovi saveznici i dalje traže opoziv suca Jamesa Boasberga, koji je razljutio Trumpa oštro dovodeći u pitanje zakonitost deportacije navodnih venecuelanskih članova bandi u El Salvador.

Administracija u ovom slučaju postaje sve prkosnija; ovoga je tjedna ministarstvo pravosuđa pozvalo na privilegij državne tajne i poručilo sucu Boasbergu da mu neće pružiti dodatne informacije o letovima, unatoč njegovoj zabrinutosti da je administracija možda svjesno prekršila sudsku naredbu, piše Politico.

Iza konkretnih detalja ovog sukoba, nameće se ključno pitanje: planira li Trumpova administracija ignorirati ili prkositi budućim sudskim odlukama s kojima se ne slaže – možda čak i presudi Vrhovnog suda?

To bi označilo jasan ustavni krizni trenutak kakvog se demokrati i drugi Trumpovi kritičari boje otkako je predsjednik počeo nizom šokantnih poteza potresati temelje savezne vlasti. Nije riječ o praznoj teoriji; potpredsjednik JD Vance, Elon Musk i konzervativni aktivisti već su iznijeli ideju o prkosu sudovima. Ipak, Trump je više puta – uključujući i prošlog tjedna – izjavio novinarima da će se njegova administracija pridržavati odluka sudova, unatoč neslaganjima.

Trump je vrlo svjestan vlastitih interesa
Trumpov stav može djelovati iznenađujuće s obzirom na njegov uobičajeni borbeni ton, no to ne znači da čini uslugu državi. Umjesto toga, to sugerira da je vrlo svjestan vlastitih interesa.

To pitanje zapravo uopće ne bi trebalo biti otvoreno, ali razlozi zbog kojih će Trump vjerojatno poštovati sudove – ili bi bio glup da im otvoreno prkosi – nemaju veze s njegovom privrženošću ustavnom poretku (koja je ionako upitna). Radi se o njegovom političkom položaju i sposobnosti da provede vlastiti program i program svojih saveznika.

Za početak, ideja da bi predsjednik jednostavno mogao ignorirati sudske odluke ima iznimno malu potporu. Prema nedavnim anketama, više od 80 % Amerikanaca protivi se toj ideji.

Slični su odgovori došli i iz neformalne ankete među konzervativnim pravnim stručnjacima, uključujući i one naklonjene administraciji ili otvorene prema njezinim pravnim argumentima.

“Ustav implicira da izvršna vlast mora poštovati sudske presude kada je izvršna grana uključena u slučaj“, rekao je Saikrishna Prakash, profesor prava sa Sveučilišta Virginia i bivši suradnik suca Vrhovnog suda Clarencea Thomasa.

“Predsjedniku nikada nije dopušteno da prkosi sudskoj odluci“, rekao je Ilya Shapiro, viši suradnik i pravni analitičar Manhattan instituta.

“Kad vlada izgubi na nižem sudu, rješenje je – žalba”
Josh Blackman, profesor prava na South Texas College of Law i poznati konzervativni pravni znanstvenik, rekao je da bi mogla postojati iznimka u rijetkim slučajevima – kada “izvršna vlast ne može odmah postupiti po odluci“ – no u ostalim slučajevima ponovio je izjavu predsjednika Vrhovnog suda Johna Robertsa: kad vlada izgubi na nižem sudu, rješenje je – žalba.

Jedinu iznimku dao je Ilan Wurman, profesor prava na Sveučilištu Minnesota, koji smatra da se vlada ne mora pridržavati odluke ako sud nema nadležnost. No, upozorava da se odmah otvara ključno pitanje: “Tko na kraju odlučuje ima li sud nadležnost i ispravno li koristi sudsku vlast? Sud ili izvršna vlast?“

Jedini u mom malom uzorku koji je odlučno stao na stranu prkosa bio je Mike Davis, glasni i pouzdani zagovornik Trumpove pravne agende. “Predsjednik,“ rekao je Davis, “ima ustavnu obvezu ignorirati svaku jasno nezakonitu sudsku odluku koja neposredno ugrožava američke živote.“

Sve ovo sugerira da bi se Trump u pravom sukobu sa sudovima teško mogao osloniti na širu potporu, osim male skupine najvjernijih sljedbenika. To bi zauzvrat ugrozilo njegovu javnu potporu, političku poziciju i naslijeđe – a sve mu je to jako važno.

Postoje i praktični razlozi da Trumpova administracija ostane na pravoj strani zakona.

“U pozadini toga vjerojatno je percepcija – točna ili ne – da će pobijediti u 60 do 70 % slučajeva na Vrhovnom sudu“, rekao je Prakash, govoreći o nizu sporova koji bi mogli završiti pred sucima. ” Zašto bi napadao sudstvo ako misli da će na kraju pobijediti većinu puta?“

Jednako važno, ako ne i važnije, jest to što bi sukob s pravosuđem ugrozio desetljećima dug projekt republikanaca i konzervativaca da preoblikuju Vrhovni sud udesno. Samo u posljednjih nekoliko godina, šest sudaca imenovanih od strane Republikanske stranke promijenilo je ustavno pravo u nizu područja – od pobačaja do afirmativne akcije i administrativne države – a mnoga pitanja koja su još na konzervativnoj listi želja tek dolaze pred Vrhovni sud.

To uključuje pristup medicinskom pobačaju, dostupnost zdravstvene skrbi za transrodne maloljetnike i zakon o političkom precrtavanju izbornih jedinica (gerrymandering). Vrhovni sud danas, na bolje ili gore, odlučuje o najspornijim društvenim i političkim pitanjima, a sud sklon republikanskim prioritetima golema je prednost za desnicu.

“Ovo je područje u kojem bi Trump mogao dobiti podršku suda”
Još osobnije za Trumpa jest njegov pokušaj proširenja predsjedničkih ovlasti prema teoriji jedinstvene izvršne vlasti (unitary executive theory), uključujući pokušaj da otpusti članove neovisnih agencija unatoč zakonskim ograničenjima koja je nametnuo Kongres. To je područje u kojem bi Trump mogao dobiti podršku suda, a eventualna pobjeda unaprijedila bi dugogodišnji cilj konzervativnih pravnika: centralizaciju izvršne moći u Bijeloj kući i ograničavanje moći državne birokracije.

Sve to pada u vodu ako Trump antagonizira ključne suce poput Johna Robertsa ili Amy Coney Barrett. Kao što je bivši guverner Chris Christie nedavno izjavio za ABC News: “Ako previše naljuti Vrhovni sud, mogli bi mu uskratiti ono što želi.“

Na kraju, tu je i pitanje ne samo gubitka pravnih bitki, nego i narušavanja javnog ugleda Vrhovnog suda. Ako bi Trump odlučio prkositi upravo tom sudu – a ne samo nižim instancama – posljedice bi bile dalekosežne i vrlo rizične. Naime, politička legitimnost suda – ideja da svi moraju prihvatiti njegove presude, čak i kada se s njima ne slažu – ključna je za dugoročan uspjeh konzervativnog pravnog projekta, kojeg je Trump u velikoj mjeri prigrlio, piše Politico.

Postoje republikanski odvjetnici i stratezi koji su desetljećima čekali upravo ovakvu priliku – prijateljski nastrojen Vrhovni sud većinom sastavljen od republikanskih sudaca i predsjednik spreman pomicati, ako ne i gaziti, granice postojećeg prava, osobito kada je riječ o izvršnoj vlasti. Čisto iz vlastitog interesa, za Trumpa i Republikansku stranku bilo bi krajnje nepromišljeno uzdrmati taj projekt i propustiti najbolju priliku u desetljećima da temeljito preoblikuju pravo za buduće generacije.

Možda Trump ne zna sve te detalje, ali teško da ne vidi širu sliku – Vrhovni sud nije njegov neprijatelj. Uostalom, republikanski suci su ga prošlog ljeta spasili u slučaju koji je prijetio njegovoj političkoj karijeri i osobnoj slobodi. Ako išta zna o Vrhovnom sudu, zna to.

Na kraju, dugoročne posljedice – osobito u izravnom sukobu s Vrhovnim sudom – bile bi nepredvidive i štetne za sve, uključujući Trumpa.

Ostavimo po strani sve brige o budućnosti gotovo 250 godina stare američke demokracije i njezina neovisnog pravosuđa.

Ako Trump može ignorirati sudske odluke, što bi spriječilo nekog budućeg predsjednika da ignorira presudu o predsjedničkom imunitetu i pošalje Trumpa u zatvor? Bi li demokratski predsjednik mogao narediti svojoj administraciji da zanemari sudske odluke o pobačaju, rasnoj diskriminaciji ili drugim prioritetima? Sljedeći put kada Vrhovni sud pokuša obuzdati demokratskog predsjednika – kao što je to učinio s Bidenovim planom za oprost studentskih kredita – zašto bi taj predsjednik poslušao?