Članice Europske unije imaju pet godina da se pripreme za rat, prema vojnom planu koji će Europska komisija predstaviti tijekom današnjeg dana.

"Do 2030. Europa mora razviti dovoljno snažnu obrambenu poziciju kako bi vjerodostojno odvraćala svoje protivnike i bila spremna odgovoriti na svaku agresiju", navodi se u nacrtu plana koji će ministri obrane raspraviti prije nego što ga Komisija predstavi.
 
Plan, u koji uvid ima Politico, će zatim biti upućen europskim čelnicima na razmatranje sljedećeg tjedna.
 
"Putokaz obrambene spremnosti 2030."

"Dokument pod nazivom Defence Readiness Roadmap 2030 ili "Putokaz obrambene spremnosti 2030." znak je rastuće uloge EU-a u području obrane, kao reakcija na rat ruskog predsjednika Vladimira Putina protiv Ukrajine i nejasno stajalište bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa o sigurnosti Europe.
 
"Militarizirana Rusija predstavlja trajnu prijetnju europskoj sigurnosti u doglednoj budućnosti", navodi se u dokumentu koji je prvi objavio Bloomberg.

Iako zemlje članice ubrzano povećavaju svoje obrambene proračune, velik dio tog trošenja ostaje izrazito nacionalan, što dovodi do fragmentacije, rasta troškova i nedostatka interoperabilnosti, stoji u dokumentu na 16 stranica.

 
Europska komisija potiče glavne gradove država članica da oružje nabavljaju zajednički i želi da do kraja 2027. najmanje četrdeset posto obrambene nabave čine zajednički ugovori - u odnosu na manje od petine danas. Plan također predviđa da najmanje pedeset pet posto nabave oružja do 2028. dolazi od europskih i ukrajinskih tvrtki, a do 2030. najmanje 60 posto.
 
Ključni prioriteti
 
Dokument detaljno navodi niz prioritetnih područja. Jedan od glavnih ciljeva jest popuniti obrambene kapacitete EU-a u devet područja - zračno i raketno obrambeno djelovanje, vojnu mobilnost, topničke sustave, umjetnu inteligenciju i kibernetičku sigurnost, projektile i streljivo, dronove i protudronske sustave, kopnenu borbu, pomorsku obranu te tzv. "podršku borbenim sposobnostima".
 
Plan također spominje važnost obrambene spremnosti i uloge Ukrajine, koja bi trebala biti snažno naoružana i pretvorena u svojevrsnog "čeličnog dikobraza" koji može odvraćati rusku agresiju.

 
Rokovi za tri ključna projekta
Eastern Flank Watch - integracija kopnenih, zračnih i protudronskih sustava za zaštitu istočnog krila Europe, uključujući „Europski zid dronova” koji je Komisija nedavno predložila;

European Air Shield - stvaranje višeslojnog sustava protuzračne obrane;

Defence Space Shield - zaštita europskih svemirskih resursa.

Komisija se nada da će čelnici EU-a odobriti ta tri projekta do kraja godine.
 
 
Prema nacrtu, svi prioritetni projekti trebali bi biti pokrenuti u prvoj polovici 2026., dok bi do kraja 2028. trebali biti dovršeni ugovori i osigurano financiranje za rješavanje najhitnijih nedostataka.
 
Komisija također želi napraviti procjenu industrijskih kapaciteta potrebnih za popunjavanje praznina te identificirati rizike i uska grla u opskrbnim lancima ključnih sirovina. To bi moglo izazvati prijepore, budući da europska industrija tradicionalno nerado dijeli podatke o proizvodnji i opskrbnim lancima s Bruxellesom.
 
Financiranje

 
Prema planu, EU će pomoći u mobiliziranju do 800 milijardi eura za obranu, uključujući 150 milijardi eura kroz program SAFE (zajmovi za oružje), 1,5 milijardi eura iz Europskog programa za obrambenu industriju (koji je još u pregovorima), sredstva iz Europskog obrambenog fonda te sredstva iz sljedećeg višegodišnjeg proračuna koji stupa na snagu 2027.
 
Dokument naglašava da će države članice zadržati kontrolu nad svojom nacionalnom obranom.
 
"Države članice jesu i ostat će suverene u pogledu svoje nacionalne obrane."

Unatoč toj formulaciji, neke države i dalje izražavaju zabrinutost zbog veće uloge EU-a u području obrane, koje je tradicionalno u nadležnosti nacionalnih vlada.
 
Njemačka je u svojem službenom doprinosu naglasila da je glavni cilj stvoriti uvjete kako bi države članice mogle ispuniti svoje nacionalne i međunarodne obrambene ciljeve.
 
Švedska je, pak, poručila da pokazatelji moraju biti usmjereni na konkretne rezultate, a ne na to koliko zemlje koriste zajedničke alate poput zajedničke nabave.
 
Širi sigurnosni kontekst
 
Plan, koji se priprema još od ljeta, nastoji uvažiti zabrinutosti svih članica, ne samo onih koje se osjećaju najugroženije zbog Rusije.
 
U skladu s interesima južnoeuropskih zemalja poput Italije i Španjolske, dokument navodi da Europa ne smije biti slijepa na prijetnje koje dolaze iz drugih dijelova svijeta, spominjući Bliski istok i Afriku.

Nacrt također naglašava da će EU usko surađivati s NATO-om. Savez i neke nacionalne vlade izražavaju zabrinutost da bi Bruxelles mogao uspostaviti paralelne strukture koje bi mogle zakomplicirati planove obrane umjesto da se učinkovito integriraju s NATO-om.
 
Konačni cilj plana jest omogućiti Europskoj uniji veću stratešku neovisnost u sve nesigurnijem svijetu.
 
"Autoritarne države sve češće nastoje utjecati na naša društva i gospodarstva. Tradicionalni saveznici i partneri također preusmjeravaju fokus prema drugim regijama svijeta... Europska obrambena pozicija i sposobnosti moraju biti spremne za bojišta budućnosti", stoji u nacrtu.