Polaganjem vijenaca i svetom misom zadušnicom jučer je obilježena 30. obljetnica stradanja 24 osobe hrvatske nacionalnosti u selu Trusina kod Konjica.

Za ovaj zločin procesuirano je i osuđeno nekoliko osoba iz odreda za posebne namjene Zulfikar, u sastavu Armije Republike Bosne i Hercegovine. Vijence su položili članovi obitelji stradalih, te predstavnici udruga proistaklih iz Hrvatskog vijeća obrane.

Bol za najmilijim i tri desetljeća kasnije je velika, uz suosjećanje sa žrtvama zločina u Ahmićima, počinjenog istog dana.

Suživot

Osim što danas obilježavamo godišnjicu stradanja naših najmilijih, suosjećamo i sa stradalim Bošnjacima koji su istog dana ubijeni u zločinu koji se dogodio u selu Ahmići. Trebamo se sjećati poginulih, obilježavati, ne zaboraviti ih i slati poruku svijetu da se nikad i nigdje ne dogodi nikakav zločin, izjavila je jučer predsjednica Udruge obitelji žrtava Trusine, Dragica Tomić.

Nije zadovoljna radom sudova i tužiteljstava. Činjenica da je proces glavnokomandujućem prilikom napada na Trusinu Nihadu Bojadžiću trajao 22 godine, jasan je pokazatelj tromosti, sporosti i neefikasnosti sudstva u našoj zemlji.

- Općenito suđenja kod nas idu labavo i usporeno. To bi trebalo mnogo brže da se rješava, jer bi u tome slučaju lakše bilo obiteljima koje su oštećene. One bi na taj način makar djelimično pronašle neki mir i spokoj, navela je Tomić.

Mir mora biti prisutan u svima i na njegovoj izgradnji u Bosni i Hercegovini moramo dalje raditi, poruka je iz Trusine. Oprost je ključ za suživot, ali nijedan zločin ne smije biti zaboravljen.

- Ja nemam nikakve mržnje. Ja sam oprostila. I danas živim s Muslimanima. Nikad nisam imala mržnju. Samo me boli što se jednako ne tretiraju žrtve na jednoj, drugoj i trećoj strani. O Ahmićima se danas mnogo, mnogo više govori u javnosti od Trusine. Ova bol nikad neće prestati, kazala nam je Milka Drljo.

Prepričala je strahote koje su u travnju 1993. proživjeli mještani Trusine. U ovome zločinu ostala je bez muža i sina.

- Muž je bio u 46. godini. Pozvali su ga da se vrati, kazavši da će mu ubiti ženu i djecu ako to ne učini. Vratio se. Ubijen je u hodniku svoje kuće. Kasnije smo ga sahranili u Ljutom Docu, a prije desetak godina prebacili njegove kosti ovdje u Trusinu. Sin je imao 22 godine. Sa mnom su ostali malodobni sin i kćerka, koji su sa mnom prošli kroz logor i kasniju razmjenu, priča Milka.

Istinom protiv novog zla

Od istine i pravde se ne smije odustati, ma koliko dugo trebalo čekati na njih, a zla koja su se dogodila nikako ne smiju biti motiv za neka nova.

- Moramo se sjećati takvih događaja. Svih događaja koji su se dogodili tijekom rata. Svih zala. Ne da pravimo nova zla, nego da zapravo razvijamo svijest o tome šta ne treba i ne smije da se dogodi. To ćemo uraditi ako govorimo istinu o onome što se događalo. I ovdje i na svakom drugom mjestu, izjavio je član Udruge veterana i dragovoljaca HVO-a Konjic, Marko Romić.

Za zločin u Trusini nakon 22 godine suđenja, pred Sudom Bosne i Hercegovine osuđeni su Nihad Bojadžić, za koga je utvrđeno da je zapovijedao napadom, te Nedžad Hodžić i Mensur Memić. Za zločin su još ranije osuđeni Edin Džeko i Rasema Handanović, koji su nakon rata bili emigrirali u Sjedinjene Američke Države.

H. Ž.