Piše: Antonela Marinović Musa  

mostar@dnevni-list.ba

Komunikacijska ploča koja je povodom Svjetskog dana svjesnosti o autizmu postavljena u Ljubuškom, uvelike će pomoći djeci s komunikacijskim teškoćama te svim ostalim građanima kako bi uspješnije sudjelovali u međusobnoj interakciji na najjednostavniji način – putem jasnih simbola/slika. Ova hvalevrijedna inicijativa realizirana je zahvaljujući Katarini Mišetić, Dariji Barbarić i Pavlu Pavićeviću, studentima pete godine Logopedije na Sveučilištu u Mostaru.

Proces izrade

„Grad Ljubuški napravio je hvalevrijedan iskorak prema inkluzivnijem društvu, a ovaj potez potaknuo je zanimanje i drugih ustanova, poput vrtića i različitih centara, koji su se raspitivali o mogućnostima izrade te postavljanja vlastitih ploča“, kazao nam je budući logoped Pavle Pavićević.

Na upit kako izgleda proces izrade jedne komunikacijske ploče, istaknuo je kako zahtijeva pažljivo planiranje.

„Prvi korak je izlazak na teren i prikupljanje svih potrebnih informacija koje se odnose na sadržaj i izbor simbola. Na primjer, prilikom postavljanja ploče u parku, važno je analizirati sam prostor: što se u njemu nalazi, koja su najčešća odredišta te na koji način bi djeca mogla komunicirati u tom kontekstu. Ključno je postaviti pitanja poput: što dijete želi reći, kako to može izraziti i u kojoj situaciji će komunicirati. Nakon prikupljanja informacija slijedi izrada vizualnog dizajna ploče, kao i digitalno postavljanje simbola u posebnom programu za potpomognutu komunikaciju. Kada je dizajn dovršen, izrađuju se okvir i postolje, a ploča se potom postavlja na odabranu lokaciju. Važno je naglasiti da komunikacijska ploča mora biti izrađena u skladu s propisanim standardima i prilagođena visinom i dimenzijama kako bi bila dostupna svoj djeci te omogućila jednostavno i učinkovito komuniciranje“, naglasio je Pavle.

Komunikacijska ploča može biti od velike pomoći u komunikaciji, ne samo kod djece s teškoćama u razvoju, već i kod djece uredna razvoja, osobito u fazama kada još ne koriste verbalni jezik.

„Kao što je već spomenuto, ploče sadrže slike i simbole koje djeca mogu pokazati kako bi izrazila svoje potrebe i želje. Na taj način omogućena im je jasna i smislena komunikacija, čime se ujedno smanjuje frustracija koja može nastati kada dijete ne može verbalno izraziti što želi. Primjerice, ako dijete želi određenu igračku ili predmet, pokazat će na odgovarajući simbol, čime će zadovoljiti svoju potrebu i izbjeći moguće nesporazume. Osim što olakšavaju svakodnevnu komunikaciju, komunikacijske ploče potiču i razvoj kognitivnih sposobnosti jer pomažu djeci u učenju asocijacija između slika i stvarnih predmeta ili radnji. Također, komunikacijske ploče mogu imati pozitivan utjecaj na razvoj jezika i govora. Korištenjem simbola i slika, dijete postupno povezuje pojmove sa zvukovima, riječima i značenjem. Posebno su korisne digitalne ploče na tabletima ili pametnim uređajima koje, pritiskom na simbol, pružaju i zvučnu povratnu informaciju dodatno osnažujući povezanost između slike i riječi“, kazao je naš sugovornik.

Oblici potpomognute komunikacije

Upoznao nas je i s ostalim oblicima potpomognute komunikacije koji se mogu podijeliti u dvije osnovne kategorije: potpomognuta komunikacija uz uporabu pomagala i potpomognuta komunikacija bez uporabe pomagala.

„Potpomognuta komunikacija uz uporabu pomagala dalje se dijeli na niskotehnološka, srednjotehnološka i visokotehnološka sredstva. U niskotehnološka sredstva ubrajaju se fotografije, grafički simboli, komunikacijske ploče i komunikacijske knjige. Srednjotehnološka pomagala uključuju jednostavne uređaje na baterije koji proizvode zvuk. Visokotehnološka pomagala obuhvaćaju specijalizirane i nespecijalizirane komunikacijske uređaje, poput tableta, koji sadržavaju ugrađene mape simbola. Za razliku od komunikacijskih ploča, u ovim se uređajima simboli mogu neograničeno nadograđivati i prilagođavati. Dodatna prednost visokotehnoloških pomagala jest mogućnost zvučne aktivacije simbola pa tako pritiskom na simbol proizvodi se pripadajući zvuk. S druge strane, potpomognuta komunikacija bez uporabe pomagala podrazumijeva komunikaciju isključivo vlastitim tijelom. To uključuje, primjerice, facijalne ekspresije (npr. ljutito ili nasmiješeno lice), geste koje označavaju radnje poput jedenja ili pijenja, manualne znakove, vokalizacije, govor tijela i slične neverbalne oblike izražavanja“, pojasnio je Pavle.

Poticanje jezičnog razumijevanja

Postoji više mitova o potpomognutoj komunikaciji, a jedan od njih je taj da se, primjerice, dijete neće truditi oko korištenja govora jer mu je to zahtjevno i da PK onemogućava razvoj govora.

„Mnogi roditelji izražavaju bojazan da će uvođenje nekog oblika potpomognute komunikacije uzrokovati gubitak glasovnog govora kod njihova djeteta ili čak spriječiti njegov razvoj. Međutim, takva zabrinutost nije utemeljena. Na to upućuju brojna istraživanja, kao i praktična iskustva. Pokazalo se da sredstva potpomognute komunikacije mogu, u slučajevima kada dijete za to ima potencijal, zapravo potaknuti razvoj govora. Korištenjem potpomognute komunikacije, posebice simbola i sličica, djetetu se olakšava razumijevanje govora jer uz auditivni dobiva i vizualni podražaj, što dodatno konkretizira određene pojmove“, objasnio je Pavle.

Razgovor smo priveli kraju uz upit kako možemo poticati jezično razumijevanje i u kojoj životnoj dobi djeteta je potrebno potražiti pomoć stručnjaka, na što smo dobili odgovor kako je jedan od velikih mitova današnjice taj da dijete treba odvesti logopedu tek kad progovori.

„Logoped svoj rad započinje već rođenjem djeteta gdje proučava sisanje, hranjenje i gutanje novorođenčeta. Zatim proučava obrazac komunikacijskog i jezično-govornog razvoja djeteta, gdje također igra veliku ulogu. Tako roditelj, ako primijeti neka odstupanja u komunikaciji svog djeteta, treba odvesti dijete logopedu koji poznaje razvojni i komunikacijski miljokaz prije pojave prve riječi. Poticanje jezičnog razumijevanja možemo, pak, činiti u svakodnevnim situacijama i obiteljskim rutinama kao što su oblačenje, pranje zubića, kupanje, spremanje ručka itd. Kroz te rutine i situacije potičemo jezično razumijevanje, imenovanje predmeta i radnji, komentiranje, postavljanje pitanja i slično. Ono što bih također spomenuo je pričanje priča, koje je u zadnje vrijeme itekako palo u zaborav. Na taj način, osim poticanja jezičnog razumijevanja i proizvodnje, djelujemo na razvoj mašte, apstraktnog mišljenja te razumijevanja svijeta oko sebe“, zaključio je naš sugovornik.