Piše: Dragan Bradvica

Nije nikakva tajna niti novost kako najviši bh. dužnosnici vrlo rijetko (pojedini nikako) tijekom četverogodišnjeg mandata mogu dobaciti do tête-à-tête sastanka s najznačajnijim političarima na planeti.

Nažalost po sva tri konstitutivna naroda i sve žitelje Bosne i Hercegovine u posljednja dva mandata stvari su se dodatno pogoršale. Svađe, zapaljiva retorika i otvoreno 'pljuvanje' po svim onim međunarodnim adresama koje ne dijele stavove kao pojedine politike u BiH samo su nas zacementirale na marginama interesa 'najjačih igrača'.

Dok se u svim zemljama regije organiziraju vrlo značajni skupovi, njihovi premijeri i predsjednici se sastaju s svjetskim liderima, naših sve manje ima i na skupovima najniže razine.

Svi nas zaobilaze u širokom luku

Ovih dana se zorno vidi kako smo postali 'zadnja rupa na svirali', te je malo tko u svijetu spreman gubiti svoje vrijeme na isprazne fraze i valjanje u blatu neslavne prošlosti u BiH.

Njemački kancelar Olaf Scholz ovih dana je u posjeti zapadnom Balkanu, boravit će u niz zemalja ali ne i u BiH. Vrlo jasna poruka najjače države članice Europske unije što misli o stanju u našoj zemlji.

Francuski predsjednik Emmanuel Macron također nikada nije došao u službenu posjetu BiH niti je itko od bh. lidera imalo službenu posjetu Elizejskoj palači. S druge strane, u Republici Srbiji je bio, a njihov predsjednik Aleksandar Vučić redovan je gost Pariza. Sjeća li se netko planirane posjete britanskog premijera BiH?

Kako stvari mogu biti još i gore dokazuje član Predsjedništva BiH iz RS-a Milorad Dodik koji više ne da nije poželjan gost u zemljama Unije (osim u Mađarskoj) nego ga na najvažnijim događanjima ne žele niti države regije (osim Srbije).

Tako ovih dana nije uspio dobaciti na summite u Sjevernoj Makedoniji i Grčkoj, iako se iz petnih žila trudio biti dio tih događaja, te se sastati s brojnim sudionicima. A kada je već 'dobio rampu', onda se brže, bolje požurio obračunati s onima koji će ići na te događaje.

Ukoliko samo letimično pogledamo Dodikovu retoriku i ulični rječnik koji koristi u obračunu s političkim neistomišljenicima i zemljama Zapada logično je i očekivati da ga svi zaobilaze. Uz to, više se nego jasno stavio na stranu Ruske Federacije kada je u pitanju njihova agresija na Ukrajinu čime je 'zatvorio i ono malo vrata koja su mu bila odškrinuta'.

Iako drugi nositelji najviših političkih dužnosti u BiH nemaju 'zatvorena vrata' kako što to ima Dodik, njihov doseg je u biti sličan jer s najznačajnijim političarima svijeta mogu tu i tamo razmijeniti koju riječ na marginama raznoraznih svjetskih foruma. A i to ako na njih uopće budu pozvani, jer smo već imali situaciju da na forumima poput onih u Davosu ili Munchenu ne bude pozivnica za naše političare.

Uteg smo i za Uniju

Čak i oni dužnosnici Unije koji su po funkcijama zaduženi za politike susjedstva i proširenja nerado imaju posla s naših političkim (kvazi)elitama. Naime, gotovo na dnevnoj bazi gro bh. političara spreman je 'osuti drvlje i kamenje' na Uniju i tražiti od nje da nas bez ikakvih uvjetovanja primi u svoje društvo.

To što oni sami na dnevnoj bazi rade sve da BiH nikada ne bude članica EU, nikome ništa. I kad se, uz ponašanje naših vlasti, realno pogleda stanje u BiH, razgranata korupcija, klijentelizam, kriminal, nepotizma i ine pošasti pa kako očekivati od Danaca, Nizozemaca, Francuza ili Šveđana da dignu ruke i u svoje društvo prime državu poput naše?

Sve ono nas je dovelo do potpune beznačajnosti, a kao takvi smo laka meta onih koji danas siju strah diljem planete. Logično i jeste da malim autokartama sa zapadnog Balkana uzori jesu veliki autokrati s Istoka, a sve to je formula za nestabilnost, ekonomsko i moralno propadanje društva.

Narodi i žitelji svoj spas pak traže u Uniji – stotine tisuća ih je posljednjih godina iz BiH otišlo prema Zapadu.