Ne biste rekli da će se nakon najbolje jeseni Zrinjskog ikada, dogoditi neke tektonske promjene unutar igračkog kadra – i bili biste u pravu. Ali da promjena neće biti – to je već situacija na koju ne možete računati.

Iza Zrinjskog je najuspješnija jesen ikad. Sa onim jednim porazom u zadnjoj utakmici godine (u Bijeljini), s rekordna 44 boda od mogućih 51 iliti 86.2 posto osvojenih iz sedamnaest odigranih kola. Dakle, bilo je skoro savršeno? Da. A to će reći da nema potrebe nešto mijenjati? Ne. Ipak ne.

Jer nogomet je živ, mijenja se iz utakmice u utakmicu, a tako i ekipa, igrači. I da, ekipa može ponekad pokriti pojedine, individualne nedostatke, a da bi tim evolvirao, potrebno je te nedostatke – rješavati. Tu kao naručena dođe pauza, u aktualnom slučaju zimska. Vrijeme kada će i u skoro savršenom Zrinjskom sjesti za stol i pročešljati kadar. 

Minutaža, kao i uvijek, 
najbolji pokazatelj

Jako snažne indicije po pitanju ostanka ili odlaska pojedinih igrača dat će vam i onaj najosnovniji parametar igre – minute. A najviše su ih jesenas imali Marko Marić (1890), Nardin Mulahujesnović (1850), Hrvoje Barišić (1845), Mario Tičinović (1821), Mario Ćuže (1764), Josip Ćorluka (1339), Antonio Ivančić (1229)… redom su to bili stožerni igrači, puno korišteni, uglavnom i jako korisni – s tim da se od nekih i više očekivalo, što je već za neke druge analize koja će upotpuniti sliku. 

Ipak, ono što je znakovitije, manja je minutaža, ona mizerna, nikakva… ona će definitivno dati jasnije zaključke po pitanju promjena u kadru. Primjera radi, lijevi bek Sebastian Corda nije korišten, odvojeno je trenirao, a siguran znak da ide,jučer se pretvorio i u službenu objavu kluba o raskidu ugovora.

Ni stoper Marin Magdić nije igrao, struka je već tijekom jeseni najavila da će se za njega morati naći rješenje, ali do toga još nije došlo… pa će možda ove zime. No veći su 'problem' igrači koji su bili unutra, ali su dali minimalan ili nikakav doprinos, što je onda dovelo do stvaranja onog začaranog kruga – kojeg zatvara mala minutaža. Anes Rušević upisao je četiri nastupa, Besart Abdurahimi pet, Alen Jurilj osam (s ukupno 140 minuta igre), Petar Mamić pet, Ivan Posavec 11, ali s 457 minuta igre, Frano Mlinar 12 (545 minuta igre)… 

Pojedinci blijedjeli kako je jesen odmicala

A da bi se zaokružila slika, za pojedince s malom minutažom najbolje je navesti i to da su se kako je jesen odmicala sve više i više izmicali iz fokusa. Vrijedi to za Mlinara, Manića, Posavca koji je na startu često bio igrač koji bi unio živost u veznu ofenzivu… ali onda su došli igrači koji više daju (Surdanović, Ćavar), a to je između ostalog rezultiralo time da je 26-godišnji ofenzivni vezni u zadnja tri susreta jeseni bio izostavljen iz kadra. Mlinar je u tim susretima bio unutra, ali je minute dobio u tri od zadnjih deset susreta… s tim da u dva također nije bio u kadru. Mamić? Dobio šest minuta protiv Posušja u ovom mjesecu, a prethodno tomu - igrao protiv Širokog, još sredinom rujna! Imao je doduše punu minutažu u listopadu, ali to je bila ona Kup utakmica u Žepču. 
Generalno su to igrači koji su protiv sebe imali i tu otegotnu okolnost da je struka na čelu s Marijom Ivankovićem imala neka bolja rješenja, ali to ih svejedno ne čini manje ugroženim ove zime. Kao ni Abdurahimija, možda i Jurilja. 

I od nekih se perjanica očekivalo više…

Na drugoj strani skale, oni su koji su igrali – logično i dali najviše. Na golu je Marko Marić branio u 15 prvenstvenih utakmica i mrežu sačuvao netaknutom u njih devet, po čemu je najbolji u Ligi. Mulahusjenović je potpisao ukupno 13 golova, iza njega slijede Tomislav Kiš (6), Fran Topić (5), Mario Ćuže  (4), Marijan Ćavar (2) te Matija Malekinušić, Hrvoje Barišić, Frano Mlinar, Antonio Ivančić, Toni Šunjić, Slobodan Jakovljević, Josip Ćorluka, Ivan Posavec, David Čamber, Antonio Prskalo, Stefano Surdanović, Besart Abdurahimi (1). Tičinović i Ćorluka bili su najbolji asistenti (4), Malekinušić, Ivančić, Kiš i Posavec odmah su iza njih (3), s dvije asistencije slijede Ćuže, Topić, Prskalo, rekordni strijelac Lige svih vremena, Nemanja Bilbija, koji se vratio nakon operacije i petomjesečne stanke…

No, iako su oni s vrha tablica zaslužili superlative, bio je i taj slučaj – neispunjenih očekivanja. Od Ćuže se očekivalo više, s tim da je dizanje u formi u samoj završnici jeseni pomoglo jednom popravljanju dojma. No, hoće li struka na njegovoj poziciji lijevog krila potražiti možda još neko rješenje? Da ga dodatno trzne, probudi?

Stara garda u zadnjoj liniji? Jakovljević i Barišić? Legende kluba, ali i igrači kod kojih se godine ponekad osjete na terenu, kod Barišića i u vidu povremenih 'blackouta', neisforsiranih, a kobnih grešaka. Pa ipak, neće biti iznenađenje ako i dalje igrali važnu ulogu – ali trebat će zadnja linija korekcije. 

I 'neočekivani' odlasci su 
faktor… ako ih bude

Određeni utjecaj na prekrojavanje proljetnog kadra mogla bi imati i poneki 'neočekivani' odlazak, čitaj prodaja. A tu prije svega mislimo na Mulahusjenovića. Navodno ga želi i Dinamo, ali službena ponuda na adresu kluba još nije došla. Neki će tu, a imali bi svako pravo, spomenuti i najboljeg golmana Lige, Marića, ali u ovom bi to trenutku bila samo 'divlja' spekulacija, naslanjanje na njegov impresivan učinak… koji sigurno nije prošao nezamijećeno. 

Nadalje, uvijek je moguć i onaj neki istinski neočekivani odlazak, može se dogoditi da nekog 'neizbrušenog' dragulja tipa Kozine ili Prskala poželi neki od bogatijih klubova iz regije, posebno oni koji vole razvijati talente, ali tu već zalazimo u bapske priče. 
Ono što je sigurno, činjenica je da će struka i čelništvo kluba koje zalazi u domenu sportske problematike i usprkos sjajnoj jeseni imati posla ove zime… jer i rivali će se pokušati pojačati, osnažiti, jer se rekordna deveta titula neće sama osvojiti. 

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba