Patriotske snage u Sarajevu su jako osjetljive i namršte se i na svaku pomisao o unutarnjem preustrojstvu države, poglavito po etničkom principu, a u biti ne žele prihvatiti notornu činjenicu da i formalno pravno od potpisivanja Daytonskog sporazuma živimo u podijeljenoj, nedovršenoj i blokiranoj zemlji, srpske elite iz Banja luke često kažu u državnoj zajednici.  

Suverena i međunarodno priznata BiH je paralizirana, živi na infuziji međunarodne zajednice i nužno su joj potrebne reforme, a prije toga otvoreni i iskreni dijalog nacionalnih  i stranačkih vođa o budućnosti smorene zemlje. Da bi se vizija uozbiljila i približili različiti pogledi nužna je precizna dijagnoza bolesti i dobri lijekovi za ozdravljenje. 

Povijesni dokazi

Koliko god to zvučalo bolno i neprihvatljivo, otac nacije, najveći bošnjački vođa Alija Izetbegović, uz to i prvi predsjednik BiH je de facto i najveći grobar cjelovite države BiH. 

Njegovi brojni potpisi na sporazume o podjeli države, neobjašnjive ponude čelnicima susjednih država, tajni sporazumi, iza leđa lojalnim partnerima iz reda srpskog i hrvatskog naroda i legalnih institucija, poput onoga s Momčilom Krajišnikom, “izdaja“ Srebrenice, i najveći grijeh, potpis na stvaranje RS-a na teritoriji od 49 posto države su povijesni dokazi. 

Tu nema rasprava, tu prestaje svaka polemika, tu zastaje povijest. Nakon svih tih egzaktnih činjenica koje dočaravaju lik i djela starijeg Izetbegovića dolazimo do povijesnog paradoksa:  Fikret Abdić, za političko Sarajevo ratni zločinac i kvisling, ispada da je “zaslužniji” za spas cjelovite države BiH od “bučno slavljenog“ Alije Izetbegovića.   

Nastranu, naravno, Abdićeva uloga u krvavom bratoubilačkom ratu u Krajini i njegov kontroverzni odnos s Radovanom Karadžićem, ali mora se podsjetiti da je Fikret Abdić dobio puno više glasova od Izetbegovića na prvim demokratskim izborima, da mu je ustupio mjesto predsjednika te da je jedan od glavnih aktera koji su srušili pogubni sporazum Alije Izetbegovića i Momčila Krajišnika, odnosno prijedlog Vance –Owenovoga plana u Ženevi koji je trebao zacementirati plan stvaranja tri republike unutar BiH.

I taj plan je bila još jedna tamna mrlja u spletkaroškoj politici koju je vodio  Alija Izetbegović, slično kao i danas njegov sin Bakir. Dogovarao je prijepodne jedno s lojalnih hrvatskim i srpskim političarima u zemlji, a čim bi odletio u neku svjetsku destinaciju odmah je pristajao na potpuno drugačija rješenja.  

Alija i podjele

Indikativno, svi ti prijedlozi na koje je pristajao Alija Izetbegović su bili na matrici podjele zemlje i stvaranja muslimanske, fildžan državice.  Vrlo je zanimljivo  da je Alija  Izetbegović, jednako opet kao danas sin Bakir, redovito uzmicao pred provedbom svojih potpisanih nedjela kada bi uvidio da je pritisak u zemlji silno nepodnošljiv pa bi onda ohrabrivao čelnike građanskih stranaka da pruže otpor strancima i ruše “njegove sporazume”. 

U Ženevu Alija Izetbegović perfidno nije htio niti putovati, ali je nakon rušenja plana podjele zemlje i stvaranja unije tri republike, zasluga je Fikreta Abdića, Mire Lazovića, Mirka Pejanovića i Tatjane Ljujić Mijatović, likovao nad očuvanjem cjelovite države i velike zasluge pripisao i sebi.  

U Daytonu nije srušen potpis Alije Izetbegovića na stavaranje RS-a na teritoriju od 49 posto zemlje. I to je bilo njegov grijeh koji je začeo i razvio se iza leđa Hrvata i Srba iz FBiH koji su svi zajedno bili da se Karadžićevim Srbima doista  da jedna teritorijalna jedinica, ali površine najviše do 33 posto zemlje.  

Mali fašisti na vlasti

-Mi smo govorili po cijenu glave ne damo Bosnu, kakve podjele. Alija Izetbegović je pogriješio, Dayton se nije smio desit. Bio je referendum, pisao sam o tome u svojoj knjizi, gdje su i Srbi rekli DA za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu. Ali, čemu sad priča o tome. Dodik nije inteligentan čovjek kad traži odvajanje, sve je besmisleno. Ovo što je ostalo na vlasti to su mali fašisti, izdajnici, nema zdrave pameti, s distance oglijeva Alijine potpise Stjepan  Kljujić, veliki zaslužnik što su Hrvati na referendum spašavali svoju zemlju. 

Ne treba ići izvan bošnjačkog atara. Istinu je davno objelodanio  vjerodostojni  Sefer Halilović, glavni zapovjednik  ABiH koji je tu vojsku napustio baš zbog njezine islamizacije.   

-Ako si zbog godina ili starosti zaboravio, podsjećam te da si 16. rujna 1993. godine s Momčilom Krajišnikom tajno potpisao Zajedničku deklaraciju o podjeli BiH na tri etničke republike, koja u stavu pet kaže ‘da oformimo radnu skupinu  za posebna pitanja koja se odnose na teritorijalno razgraničenje između dviju republika u budućoj uniji BiH, uključujući istočnu Bosnu’, a dva dana prije toga s Tuđmanom si potpisao Deklaraciju o bošnjačko-hrvatskom razgraničenju. I u jednom i u drugom tajno potpisanom dokumentu stoji da se Republika Srpska i HR Herceg Bosna, nakon dvije godine, mogu referendumom izjasniti žele li ostati u uniji BiH ili se priključiti Srbiji i Hrvatskoj, navodi Halilović u svom pismu i podsjeća Aliju Izetbegovića da mu može poslati ova dva dokumenta koja je potpisao.

Podsjetio je Izetbegovića i na održavanje bošnjačkog Sabora u Sarajevu, rujna 1993. godine ”gdje je trebalo proglasiti bosansku republiku – bošnjačku nacionalnu državu bez Srebrenice”. 

Prije nekoliko dana predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je za loklanu  sarajevsku televiziju na zaprepaštenje voditelja kazao kako su Srebrenicu predali Srbima, Alija Izetbegovića i Naser Orić. 

'Franjo, ajde da se lijepo dogovorimo'

Minder ne voli čuti istinu i kontroverzne “ponude” svoga oca nacije. Tako je ovih dana gotovo prešućena još jedna senzibilna analiza jednoga od glavnih aktera i pregovarača o zaustavljanju rata u BiH i uređenja BiH, dr. Mate  Granića, bivšeg šefa hrvatske diplomacije. 

-Na ručku, dok smo razgovarali o stanju u Srednjoj Bosni, koja je bila pred padom i prekidom sukoba, Alija Izetbegović je rekao: 'Franjo, Armija (BiH, snage Bošnjaka) je odlučila i ja to više ne mogu zaustaviti (operacije u Srednjoj Bosni)'. Tuđman mu je rekao da će biti puno žrtava, a Alija je odgovorio: 'Franjo, svaki rat nosi žrtve'. Te noći, 10. siječnja, oko 23 sata Alija je konačno rekao: 'Franjo, ajde da se lijepo dogovorimo. Sve južno od Prozora i do Neretve vama, a mi ćemo sami sa Srbima riješiti problem'. Srednja Bosna pripala bi Bošnjacima. Tuđman se na trenutak zamislio, a onda odlučno odgovorio: 'Alija, ne mogu ostaviti Hrvate u Srednjoj Bosni. Ne dolazi u obzir.' To je ponovljeno 17. siječnja 1994. godine, u sobi 526, u zgradi UN-a u Ženevi. Isti sudionici", govori Granić.

Bošnjaci, koji su se tada u službenim dokumentima još nazivali Muslimanima, bili su, vojno, u najtežem položaju i u Sarajevu su se pojavili grafiti "Potpiši Alija, makar je ko avlija". 

Danas srpski poglavica Milorad Dodik  sluđuje bošnjačku pozornicu akrobacijama o “mirnom razlazu”.  Sarajevski jastrebovi, poput Emira Suljagića, bilo kakvu analizu o novim kartama i “non paperima” tretiraju kao “serviranje  krmetin  u Ramazanu”.

Sramni Alijin sporazum s Krajišnikom s aneksom referendum o samoopredjeljenju i odcjepljenju su povijesni biljeg na kojeg se elite iz Banja luke s pravom mnogu pozivati i začepati ustav svim silnim patriotama. 

Nema nikakve dvojbe. Bakir Izetbegović bi, poput oca, šarnuo kakav povijesni sporazum s Dodikom da ima petlje i da se ne plaši da bi neki novi Abdići, Lazovići i Pejanovići srušili tu trgocvinu i popljuvali  “novog oca nacije”. J. S.