Europska komisija u listopadu je uvjetno preporučila status zemlje kandidatkinje za Bosnu i Hercegovinu i to unatoč negativnom izvješću kako nije ostvaren napredak u ključnim područjima.

Europski komesar za proširenje Oliver Varhely, tada je iznio i osam uvjeta za BiH, ali i podsjetio kako  Bruxelles ne odustaje ni od 14 prioriteta koje je EU stavila pred BiH već 2019. godine.

No, bh političarima, sada su prioritet pregovori oko formiranja vlasti. Nakon toga obećavaju kako će se pozabaviti i europskim uvjetima i prioritetima. Međutim, treba podsjetiti da će konačnu odluku o uvjetnoj kandidaturi za BiH u prosincu donositi Vijeće EU-a.

To je premalo vremena za rješavanje bilo kakvih pitanja, dok su istodobno bh političari zaokupljeni pregovorima o formiranju vlasti. Jedan od osam uvjeta je i jamčiti slobodu izražavanja i medija kao i zaštitu novinara, posebno osiguravanjem odgovarajućeg sudskog postupanja u slučajevima prijetnji i nasilja nad novinarima i medijskim radnicima.

Porast sigurnosnih incidenata prema novinarima ali i cyber napada na neovisne medijske kuće

-Misija OESS-a u BiH je zabrinuta zbog prijetnji slobodi medija u BiH. U posljednje tri godine, od kada je Misija počela sa sustavnim praćenjem pitanja sigurnosti novinara u BiH, zabilježili smo godišnje u prosjeku 30 incidenata koji se odnose na novinare. Do sada smo tijekom 2022. već zabilježili oko 40 slučajeva sigurnosnih incidenata i političkih pritisaka usmjerenih protiv medijskih djelatnika i novinara. Ti incidenti uključuju verbalne prijetnje, prijetnje putem interneta, napade i uznemiravanje, kao i slučajeve fizičkog nasilja, zapljene i/ili oštećenja opreme te korištenje tužbi za klevetu kao oblika pritiska. Izuzev ovih incidenata, Misiju sve više zabrinjavaju cyber napadi na neovisne medijske kuće, kaže za Dnevni list Željka Šulc, glasnogovornica Misije OSCE-a u BiH.

Naime, OSCE u BiH je tijekom 2022. godine, uz podršku Vlade Švedske, provela sveobuhvatnu procjenu potreba medijskog sektora u BiH, što je uključivalo teme poput sigurnosti novinara, njihove neovisnosti, kao i potrebe za daljim unaprjeđenjem zakonodavstva.

Šulc naglašava kako mediji igraju ključnu ulogu u oblikovanju javnog mnjenja te kao takvi imaju ogromnu odgovornost izvješćivanja o činjenicama, bez predrasuda.

-To zahtijeva visoku razinu profesionalizma novinara i medijskih djelatnika. Važno je investirati više u odgovarajuću obuku novinara, tako da budu sposobni kritički ocijeniti informacije i izvore, izvješćivati bez predrasuda i na profesionalan način i pružiti odgovarajuće temeljne informacije i kontekst, ističe ona, ali pri tom napominje kako se treba potaknuti i sve medijske kuće za pridržavanje najviših profesionalnih i etičkih standarda novinarstva. 

-Sloboda izražavanja je u potpunosti zaštićena i garantirana sukladno domaćem pravnom okviru. Međutim, zabrinuti smo zbog nedavnih najava mogućeg uvođenja ograničenja, kao što je ponovno definiranje klevete kao kaznenog djela, u nekim dijelovima države. Pored toga, nekoliko važnih zakona koji bi bolje regulirali važna pitanja poput vlasništva nad medijima, transparentnosti i reklamnog oglašavanja već godinama čekaju na usvajanje, neka su od pitanja koja zabrinjavaju OSCE u BiH kada se govori o napretku u slobodi izražavanja, medija i zaštiti novinara.

-Procesuiranje potencijalnog kršenja zakona još predstavlja izazov za pravosuđe BiH, kaže Šulc, pojašnjavajući da je "u tom smislu, Misija OSCE-a BiH pružila podršku uspostavi radne skupine, sastavljene od predstavnika nadležnih institucija, kao što su Tužiteljstvo, Ministarstvo unutarnjih poslova, udruge novinara i Institucija ombudsmana za ljudska prava, u Kantonu Sarajevo s ciljem bavljenja slučajevima prijetnji upućenih novinarima. Nadamo se da ćemo sličan model moći uspostaviti i u drugim dijelovima države".

Nekažnjivost potiče nasilje nad novinarima

Kada su u pitanju postupci pravosuđa u zaštiti i promoviranju slobode medija i sigurnosti novinara, Šulc ističe kako je njihova uloga od iznimnog značaja.

-Procesuiranje osoba odgovornih za prijetnje ili napade te osiguravanje da novinari mogu obavljati svoje profesionalne aktivnosti bez zastrašivanja ili prijetnji je od najveće važnosti. Pravosuđe mora pokazati da ne može postojati nekažnjivost za takva djela. Zastrašivanje i prijetnje imaju jasnu namjeru negativnog utjecaja na slobodu medija, a to se ne može tolerirati u demokratskom društvu. Novinari igraju ulogu od vitalnog značaja u pružanju ključnih informacija i u informiranju javnosti, a tijela za provedbu zakona moraju pomoći u zaštiti njihove sigurnosti dok novinari to čine, kaže glasnogovornica OESCE-a u BiH za Dnevni list.

Podsjeća kako Misija prepoznaje važnu ulogu pravosuđa i policijskih agencija u eliminiranju nekažnjivosti za kaznena djela počinjena protiv novinara te podsjeća na Odluku Ministarskog vijeća OESS-a o sigurnosti novinara, iz 2018., gdje se poziva države članice na poduzimanje djelotvorne mjere i osiguraju odgovornost u sprječavanju takvih napada.

-Nedostatak pravne zaštite novinara od onih koji ih napadaju, kao i nekažnjivost, potiču nasilje. Misija izražava zadovoljstvo što je prošlog tjedna u Sarajevu bila u poziciji omogućiti prijeko potrebnu diskusiju o komunikaciji između pravosuđa i medija, kao dio šire podrške provedbi Komunikacijske strategije Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća BiH. Redovan i iskren dijalog između pravosuđa i medija je nužan za jačanje povjerenja i postizanje boljeg razumijevanja važnog rada u javnom interesu obje ove profesije, zaključuje Šulc, osvrćući se na održane edukacije koje je Visoko sudsko i tužiteljsko vijeće (VSTV) BiH u saradnji s OSCE-om u BiH i Udruženjem BH novinari organiziralo za predstavnike sudova, tužiteljstava i medija, 7. i 8. studenoga u Sarajevu.

Sloboda medija u Europskoj uniji - primjer za države koje nisu članice

Osvrćući se na prakse u EU, Šulc smatra kako nedavno usvajanje Akta o slobodi medija u Europi (EMFA) od strane Europske komisije, a sada u postupku konzultacija prije konačnog usvajanja od strane Europskog parlamenta, predstavlja važan korak naprijed ka slobodi medija u cijeloj EU.

-Tim se Aktom prepoznaje pravo građana na pluralizam i neovisnost informacija u cilju javne debate, pruža se zaštita od miješanja u odluke uredništva te se on snažno fokusira na neovisnost i stabilno funkcioniranje javnih medijskih servisa i na transparentnost vlasništva nad medijima. Također se uspostavlja nužna zaštita ostvarivanja tih  prava – zaštita neovisnosti uredništva, neovisnosti javnih medijskih servisa, pa čak i zaštita povjerljivosti novinarskih izvora, kao i zabrana uporabe špijunskog softwarea protiv novinara. Svi ti elementi su od ogromne važnosti u kontekstu BiH, posebno ističe Šulc.

Ona precizira kako je EMFA pripremljen po osnovu najboljih primjera iz prakse iz cijele EU te uz konzultacije s organizacijama koje se bave slobodom medija i sigurnošću novinara.

-Te smjernice mogu također poslužiti kao vrijedan primjer i državama koje nisu članice EU. Konačno, osiguravanje slobode izražavanja i slobode medija je jedan od prioriteta koje je Europska komisija postavila pred BiH na njenom putu ka europskim integracijama. Misija stoji na raspolaganju u podršci BiH u njenim naporima ka ispunjenju tog prioriteta,  pružanju pomoći BiH u unapređenju ukupnog medijskog okruženja, na svim razinama i za sve njene novinare, naročito neovisne i istraživačke medije koji izvješćuju o pitanjima od javnog interesa, uključujući korupciju, tranzicijsku pravdu i ljudska prava u općem smislu, zaključuje na kraju Šulc.

Sloboda izražavanja postoji i nije nikada bila na višoj razini i zbog toga su novinari objekt napada

Potpredsjednica VSTV-a, Sanela Gorušanović-Butigan ocjenjuje kako je suradnja VSTV-a i medija uvijek bila na dobroj razini.

-VSTV razumije okolnosti pod kojima mediji i novinari rade, a koje se ogledaju u traženju blagovremene i točne informacije i u tom smislu smo uvijek nastojali odgovoriti medijima u što kraćem vremenskom periodu. Svjesni važnosti medija kada je u pitanju kreiranje ugleda pravosuđa u javnosti, te vođeni jasnim strateškim opredjeljenjem za postizanjem veće razine transparentnosti rada, kako VSTV-a tako i pravosuđa u cjelini, Vijeće je pristupilo izradi, i u konačnici u prosincu prošle godine usvojilo Komunikacijsku strategiju koja, iako se odnosi na VSTV, daje smjernice i drugim pravosudnim institucijama kako komunicirati sa javnošću, kaže potpredsjednica VSTV-a za Dnevni list.

Ona navodi kako je jedna od aktivnosti predviđenih Akcijskim planom Komunikacijske strategije i suradnja s medijima i novinarima i to kroz organiziranje neformalnih susreta s novinarima kako bi se senzibilizirali za rad VSTV-a i pravosuđa u cjelini, a što je kako podsjeća, u dva navrata već učinjeno te daje rezultate. 

-Predstavnici pravosudnih institucija i novinari imali su priliku razgovarati o specifičnostima obje profesije i potrebi pronalaska ravnoteže između prava javnosti za točnim, ažurnim i razumljivim informacijama o radu pravosuđa, kao i zaštiti prava i osobnih interesa pojedinca, podsjeća Gorušanović-Butigan.

No, kada je riječ o poboljšanju suradnje, smatra kako je isto ostvarivo samo kroz međusobni dijalog, razmjenu ideja i stavova te razumijevanje potreba i jedne i druge profesije. Potpredsjednica VSTV-a se, pri tom osvrće, na neke od izazova na relaciji novinari/mediji-VSTV.

-Javnost mora biti u mogućnosti pristupiti informacijama o radu pravosuđa, koje trebaju biti legislativno i institucionalno zajamčene, ujedno mediji moraju biti svjesni utjecaja koji imaju na kreiranje percepcije javnosti o pravosuđu i, samim tim, trebaju pokazati senzibilitet kada je u pitanju izvješćivanje o pravosudnim temama. Određene informacije, koje su medijima možda i najzanimljivije, pravosudne institucije ne mogu otkriti, primjerice u cilju zaštite istrage ili zaštite prava maloljetnika u kaznenom postupku, zaštite privatnosti itd., stoga je iznimno važno da mediji prepoznaju da „zadržavanje“ određenih informacija od strane pravosudnih institucija nije zbog nepovjerenja prema medijima, već zbog procjene pravosudnih institucija da bi otkrivanje određenih informacija moglo nanijeti više štete nego koristi, što zasigurno nije u interesu javnosti. S druge strane, pravosudne institucije se moraju usredotočiti na publiciranje tema kojima će približiti rad i ulogu pravosudnih institucija široj javnosti i komunicirati aktivnosti koje se provode kako bi se unaprijedio cjelokupni sustav koji je u službi građana, kaže.

Na pitanje koliko je pravosuđe jamac za slobodu izražavanja i govora u BiH, a uz poseban osvrt na sudske postupke u slučajevima prijetnji  nasilja nad novinarima i medijskim radnicima, potpredsjednica VSTV-a Sanela Gorušanović-Butigan naglašava kako je pravosuđe jamac za mnoge slobode, uključujući i slobodu izražavanja kao jednu od osnovnih vrijednosti demokratskog društva.

-Sloboda izražavanja postoji i nije nikada bila na većoj razini, čini mi se, ali je primjetno i da upravo zbog slobode izražavanja medijski radnici često postaju objekt napada, koji dolazi i od određenih dužnosnika, što je nedopustivo. Smatram da pravosuđe slučajeve napada na slobodu govora mora prepoznati kao iznimno opasne po društvo u cjelini i adekvatno i blagovremeno sankcionirati. Pravosuđe, donošenjem osuđujućih presuda u predmetima napada na 'slobodu riječi' mora dati jasnu poruku kako neće tolerirati, niti ohrabrivati napade na slobodu izražavanja, jer danas uskraćeno pravo novinarima na riječ - znači da će već sutra biti svima nama građanima uskraćeno pravo na slobodu misli i izražavanja, zaključuje potpredsjednica VSTV-a za Dnevni list. 

Sloboda izražavanja nužan preduvjet za funkcioniranje i opstanak svakog demokratskog društva

Nada Dalipagić, bivša sutkinja i dugogodišnja odvjetnica iz Mostara zastupala je brojne novinare u sudskim procesima, između ostaloga i zbog tužbi za klevetu. Kada je u pitanju nasilje prema novinarima, ona je već duže vrijeme zagovornik uvođenja novog kaznenog djela u Kazneni zakon FBiH, gdje bi novinari bili zaštićeni prilikom obavljanja svog posla kao, primjerice, u članku 358. KZ FBiH gdje je propisano kazneno djelo – Sprječavanje službene osobe u vršenju službene radnje - gdje bi se za uporabu sile ili prijetnje u sprječavanju obavljanja novinarskog posla predviđala kazna od tri mjeseca do tri godine te ukoliko je službena osoba zlostavljana ili lakše tjelesno ozlijeđena ili joj se prijetilo oružjem, na kaznu zatvora od šest mjeseci do pet godina.

-Već odavno je zauzeta sudska praksa da se naknada nematerijalne štete za povrjedu ugleda i časti, a temeljem Zakona o zaštiti od klevete, samo iznimno, priznaje i to onda kada je ta povrjeda iznimno teška, tako da je kod oštećenih opravdano mogla izazvati osobito intenzivnu duševnu bol. Naknada nematerijalne štete, ni inače nije naknada u punom smislu te riječi, već samo mogući način, da se djelomično ublaže posljedice. S toga je novčanu naknadu, zbog povrjede ugleda i časti potrebno ograničiti samo na te „iznimno jake napade“ koje prema svojem intenzitetu, trajanju i prilikama sredine, prouzrokuju jasno manifestirane povrjede časti i ugleda čovjeka kao osobe, komentira odvjetnica Nada Dalipagić za Dnevni list.

Ona podsjeća kako temeljem ovog Zakona ne postoji odgovornost za klevetu i to ukoliko je izražavanjem izneseno mišljenje ili ukoliko je to izražavanje u suštini istinito, a netočno samo u nebitnim elementima ili ako je štetnik zakonski obvezan iznositi ili prenositi izražavanje ili je iznosio ili prenosio izražavanje tijekom zakonodavnog, sudskog ili upravnog postupka te ukoliko je izražavanje bilo razumno.

-Sam Zakon je u čl. 2. rekao da sredstva javnog priopćavanja imaju značajnu ulogu u demokratskom procesu kao javni promatrači i prenositelji informacija javnosti, a treba dodati da je novinaru, donošenjem ovog Zakona dana iznimna moć, te mogućnost maksimalne kreativnosti i istraživačke djelatnosti, ali i obveza maksimalnog profesionalizma i prije svega iznošenje istine, ali nikada u cilju senzacije ili namjernog povrjeđivanja bilo koje osobe.  Posebno valja cijeniti činjenicu da Sudovi zauzimaju stajalište da javne osobe moraju imati veći prag tolerancije, pa moraju otrpjeti i uvrjedljive komentare i kritiku, a za razliku od osoba koje se ne bave javnim poslom, komentira odvjetnica Dalipagić.

Ona naglašava kako je sloboda izražavanja nužan preduvjet za funkcioniranje i opstanak svakog demokratskog društva, te je s toga jamstvo svih drugih ljudskih prava i sloboda.

-U slučaju mogućeg sukoba ovog prava sa ostalim zajamčenim ljudskim pravima i slobodama, sudovi moraju voditi računa o tome da svako ograničenje slobode izražavanja s ciljem zaštite nekog drugog ljudskog prava zajamčenog Ustavom, može biti tek iznimka od ovog prava koja je u demokratskom društvu dopuštena samo ukoliko to ograničenje ničim ne ugrožava navedeno načelo, nego ga potvrđuje, navodi odvjetnica.

Privatna i javna osoba - razlika u izvješćivanju

Pri tome, podsjeća i kako je Ustavni sud naglasio da tisak (mediji) igra suštinsku ulogu u demokratskom društvu, pa iako ne smije prekoračiti određene granice, naročito u pogledu ugleda i prava drugih ipak je dužan priopćavati, na način koji je sukladan njegovim dužnostima i obvezama, informacije i ideje o svim pitanjima o javnom interesu. Ne samo da je tisak dužan priopćavati takve informacije i ideje već javnost ima pravo primati ih. Da je drukčije, tisak ne bi bio u mogućnosti vršiti svoju vitalnu ulogu - „čuvara javnosti“ (Odluka Europskog suda, BladetTromso protiv Norveške broj: 21980/93).

Odvjetnica Dalipagić potom govori o pitanju postizanja pravične ravnoteže između prava iz članka 8. Europske konvencije i prava iz članka 10. Europske konvencije, te navodi kako Ustavni sud podsjeća da je Europski sud u svojoj praksi utvrdio određene relevantne kriterije koji se u tom pogledu uzimaju u obzir te da se s tim u svezi mora napraviti razlika između privatnih osoba i osoba koje nastupaju u javnom kontekstu, kao što su političke ili druge javne osobe.

-Sukladno tome, dok privatna osoba, nepoznata javnosti, može zahtijevati naročitu zaštitu svog prava na privatni život, to ne vrijedi na isti način i za javne osobe. Temeljna razlika koja se mora povući odnosi se na izvješćivanje o činjenicama koje mogu doprinijeti debati u demokratskom društvu u svezi s političarima koji obnašaju svoje javne dužnosti i izvješćivanje o pojedinostima iz privatnog života osobe koja ne obnaša takve dužnosti .Dok u prvom slučaju tisak vrši svoju ulogu „čuvara javnosti“ u demokratskoj zemlji time što priopćava informacije i ideje o pitanjima od javnog interesa, ta uloga djeluje manje važno u drugom slučaju, pojašnjava Dalipagić.

Viši stupanj zaštite slobode izražavanja nego što minimalno predviđa Europska konvencija

Ona ipak podjseća da članak 10. Europske konvencije ne jamči neograničenu slobodu izražavanja, čak i kad se radi o izvješćivanju o ozbiljnim pitanjima od javnog interesa.

Osvrće se da, prema članku 10. stav 2. Europske konvencije, uživanje u slobodi izražavanja uključuje i „dužnost i obveze“ koje se primjenjuju i na tisak, a koje naročito postaju značajne kada se napada reputacija privatnih osoba i kada se umanjuju „prava drugih“ te da se u pogledu činjenica, novinarima uzima u obzir obrana da su postupali 'bona fide' (u dobroj vjeri) u nastojanju pružanja javnosti točnih i pouzdanih informacije u skladu s novinskom etikom. U principu, obrana na osnovu iskrene namjere je jedna vrsta zamjene za dokazivanje istinitosti.

-Kada novinar ima opravdan cilj, kada je u pitanju nešto značajno za javnost i kad su uloženi razumni napori u potvrđivanju činjenica, mediji se neće smatrati odgovornima čak ni u slučaju da se ispostavi da su činjenice bile neistinite. To ne znači da je sloboda izražavanja apsolutna i da nije ničim ograničena. Naprotiv, u demokratskim i pravnim državama gotovo ni jedno ljudsko pravo i sloboda, ma koliko bili primarni ili značajni, nisu i ne mogu biti apsolutni i neograničeni. Stoga je ključna neovisnog sudstva da u svakom slučaju jasno utvrdi granicu između opravdanih i potrebnih, te neopravdanih i nepotrebnih ograničenja, koja neko načelo potvrđuju kao pravilo ili ga negiraju kao puku deklaraciju. Generalno, u BiH oblik ograničenja slobode izražavanja je uveden Zakonom o zaštiti od klevete. Ovi zakoni detaljno razrađuju uvjete za namirenje štete pričinjene klevetom, postavljaju vrlo rigorozne uvjete za primjenu tih odredaba i, u pojedinim odredbama, pružaju čak i veći stupanj zaštite slobode izražavanja od onog minimalnog predviđenog Europskom konvencijom, smatra odvjetnica Dalipagić.

Osam uvjeta

Osam uvjeta koje BiH treba ispuniti kako bi dobila bezuvjetnu kandidaturu su:

1. usvajanje Zakona o sprječavanju sukoba interesa u institucijama BiH

2. izmjene i dopune Zakona o Visokom sudskom i tužiteljskom vijeću BiH

3. usvajanje Zakona o javnim nabavkama

4. poduzeti odlučne korake za jačanje prevencije i borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala

5. odlučno unaprijediti rad na osiguravanju učinkovite koordinacije na svim razinama upravljanja granicom i kapaciteta upravljanja migracijama, kao i osiguravanja funkcioniranja sustava azila

6. osigurati zabranu mučenja, posebno uspostavljanjem nacionalnog preventivnog mehanizma protiv torture i zlostavljanja

7. Jamčiti slobodu izražavanja i medija i zaštitu novinara, posebno osiguravanjem odgovarajućeg sudskog postupanja u slučajevima prijetnji i nasilja nad novinarima i medijskim radnicima

8. osigurati rezultate u funkcioniranju na svim razinama mehanizma koordinacije o pitanjima EU, uključujući razvoj i usvajanje nacionalnog programa za usvajanje pravne stečevine EU-a