Na ukrajinskom ratu, iscrpljenost fronta i kontinuirani sukobi otvaraju pitanje – može li dogovor o prekidu vatre zapravo predstavljati katastrofu za Ukrajinu, sakrivenu iza prividnog mira? Dok front linija guta sumnje, komandiri i civili izražavaju zabrinutost da bi prekid mogao omogućiti neprijatelju da se reorganizira i nastavi ofanzivu.

Bataljonski zapovjednik Volodymyr Sablyn, čije je mišljenje prenio CNN, jasno je istakao: “Ako sada uvedemo prekid vatre, situacija će se samo pogoršati za nas. Neprijatelj će se osvježiti, formirati nove jedinice i ponovno napasti”. Sablyn, koji je pristupio vojsci još 2015., podsjetio je na prethodne, kratkotrajne prekide vatre koji su često služili samo kao prilika za ruske ofanzive.

Sumnje se protežu i na političku dimenziju pregovora. Postavlja se pitanje da li bi Moskva uopće pristala na trajniji prekid, s obzirom na brze teritorijalne dobitke, te da li bi zapadni saveznici, posebno članice NATO-a, ostali dosljedni pružanju vojne podrške Ukrajini ako bi politički pritisak rezultirao privremenim zaustavljanjem sukoba.

Prema jednom europskom obrambenom zvaničniku, aktivno se raspravlja o mogućnosti postavljanja europskih i NATO trupa u de-militariziranoj zoni kao garanciji sigurnosti.

Ipak, opasnost od ponovnog napada i kontinuirane prijetnje, naročito putem jeftinih dronova koji noću dopiru do artiljerijskih gnijezda, dodatno komplikuje situaciju.

Vojnici na terenu izražavaju skeptičnost: jedan vojnik, Viktor, istaknuo je da postoji samo 30% šanse za uspješan prekid vatre, dok je kolega Andriy procijenio šanse na 40%, napominjući da neprijatelj nastavlja osvajati teritorije, a Ukrajina je sve manje u mogućnosti da se obrani.

Osim vojnika, i civili trpe posljedice dugotrajnog sukoba. Larysa, 72-godišnja stanovnica Lymana, opisala je svakodnevne napade koji su pogodili grad – “Danas smo pogođeni 19 puta. Moj muž broji, a ja uzimam lijekove za spavanje”. Unatoč traumama, Larysa ostaje vezana uz svoj rodni grad, opisujući gubitke najmilijih i sve veće beznađe među stanovnicima koji više ne vide svjetlo na kraju tunela.

Dok se gradovi poput Lymana i Slovyanska bore s posljedicama dugogodišnjih sukoba i političkih previranja, pitanje prekida vatre ostaje otvoreno. Dok se vojne i političke opcije preispituju, lokalni stanovnici i vojnici sumnjaju u mogućnost da prekid vatre donese trajan mir – ili će samo poslužiti kao prekretnica za novu ofanzivu.

U uslovima gdje se sukobi nastavljaju, a međunarodni pregovori se sporo razvijaju, ostaje pitanje: da li će prekid vatre, uz sve navedene rizike, na kraju donijeti sigurnost ili će se pokazati kao zamka koja produbljuje ratne tragedije?