15.siječnja u 74. godini preminuo Radoslav Tuka, dugogodišnji član HKD Napredak u Sarajevu, direktor Željeznica BIH do samoga rata, direktor predstavništva Luke Ploče za BiH, direktor Dalmacije cement, Plena BiH i direktor Hrvatske gospodarske komore za BiH i kratko vrijeme predsjednik Lions kluba u BiH.
Ispraćaj pokojnika će se obaviti u četvrtak, 19. siječnja 2023. u 14 h na gradskom groblju Sveti Josip.Na sprovodu će se obratiti mons.prof.dr. Franjo Topić, počasni predsjednik HKD Napredak i PEU, te predsjednik Zaklade Ljudsko bratstvo kao dugogodišnji prijatelj pokojnog Radoslava Tuke.

O njemu govori prof.dr. Franjo Topić:

Poštovana rodbino, dragi prijatelji,

Tko god poznaje ovu situaciju sigurno mi ne zavidi na ovom govorenju. No svaki govor na sprovodu je delikatan i tužan, jer je smrt granična situacija, završetak ovozemaljskog života i prijelaz u drugi svijet, nama nepoznat osim kroz vjeru i slutnju.

Od kad mi je Ivica Šarić u ponedjeljak 15. 1. javio da nas je napustio Radoslav Tuka, mislim stalno o Radoslavu.

Radoslav je bio inteligentan, šarmantan, elokventan, u diskusiji ubojit. Bio je pravi i ponosni Sarajlija i to kako je isticao s Mejtaša od oca Joze i mame Ane. Jedan je naslov bio njegova izjava: Neću popustiti pod pritiscima i otići iz Sarajeva (Oslobođenje, 13.10.2008.). Vraćajući se svojim korijenima, obnovio je temeljito i roditeljsku kuću u Kreševu i rado odlazio.

Dame i gospodo, Ovo nije prilika za duge govore, ali treba bar nešto spomenuti da se dobije ipak neka malo šira slika o pokojniku. Niže škole i pravni fakultet završio je u Sarajevu. Ratko je bio prije rata potpredsjednik bh željeznica. S ratom je ostao na ledu kao i željeznice na zahrđalim tračnicama.

Zahvaljujući direktoru Luke Ploče Ivanu Pavloviću (i nekim drugima) postao je direktor Luke za BiH. Kad je došla velika švedska cementna firma Plena Holding postao je direktor. Napredak je bio organizator dolaska 105 hrvatskih gospodarstvenika u Sarajevo odmah nakon rata u ožujku 1996. Potpisan je ugovor o suradnji dvije komore, a kasnije je osnovano predstavništvo u Sarajevu i Ratko je (naravno) bio direktor Hrvatske gospodarske komore za BiH.

U ime Plene bio je član Upravnog odbora Gospodarske banke, koju je uglavnom vodio HKD Napredak.

Prijatelji,Uz prije kazano treba dodati da je Ratko bio netipičan. Sjećam se kao danas kad je došao kod mene u Napredak i  u Bogosloviju prvi put u ratnoj i gladnoj 1993. odmah se netipično očitovao kazavši: Nisam ušao u crkvu 28 g, ja njemu odvratim: imamo mi i gorih. I začudno naše prijateljstvo je trajalo sve do ove smrtne linije. Radoslav je bio član Središnje uprave HKD Napredak od 1996. do 2004. godine i član Nadzornog odbora od 2016. do 2019. godine.

Napredak mu je bio pomalo osim kulture i crkva, i nacija i politika i gospodarstvo. U Napretku je našao intelektualni i duhovni ambijent, to znaju mnogi prijatelji koji su ovdje. 

Tužni zbore, S obzirom na moj poziv i profesiju i opraštajući se od prijatelja moram dodati još jednu misao. Ratko nije ni poslije dolaska u Napredak često ulazio  u crkvu a imao je raznih dilema i pitanja o vjeri. Hrvao se s Bogom, kako bi rekao pjesnik V. Nazor, a svaki čovjek sa svojom borbom s Bogom dokazuje da traži nešto izvan i iznad ovog vidljivog i da zapravo na neki način već vjeruje.

Reći ću nešto što možda i nije za javnost, ali mislim da se uklapa u ovu situaciju. Ratko je mene često zvao: moj svetac, a don Luka Brković je redovno dodavao: Bit će ako tebe obrati. Dragi prijatelji, Naše je prosuđivat a ne osuđivati. Treba ostaviti dragom Bogu zadnje ocjene i procjene, jer je čovjek beskrajno tajnovito biće.

Dragi prijatelji, Čini mi se da je prilika da ostane zabilježen jedan poseban događaj, jer tko zna hoće li biti više slične prilike. Direktor Gospodarske Banke Mijo Mišić i ja sretnemo Ratka u Zagrebu 12. prosinca 1995. Iako je imao avionsku kartu za Split, kaže ja ću s vama autom za Split, gdje ga je čekao Nedžad Branković, direktor bh željeznica. Snijeg je padao polako ali onda poslije Plitvica ozbiljno i već ga je na cesti bilo oko 30 centi. Polako smo gazili ali onda se na visoravni Borju prije Knina neki kamion ispriječio i morali smo stati kao i neki drugi. Bilo je navečer 9 sati. Mi smo ostali zatrpani u snijegu tu noć, cijeli sljedeći dan i navečer do 23 sata (26 sati) kad je došla vojska i isčupala sve nas koji smo bili zameteni. A bilo nam je ostalo par stotina metara da prođemo tu visoravan. Kako malo treba za nesreću. U takvoj smo strašnoj mećavi, kao kod Petra Kočića, pred očitom smrtnom opasnošću i bez nade, nas trojica raspredali more ozbiljnih tema ali i šaljivih. Ovo bi bilo za jedan novi film - Zameo ih vjetar.

Prijatelji, Prije kraja ne smije se ispustiti i kazati da je Ratko izdašno pomagao svoju obitelj.

Molio sam se i molim se često za pokojnog Ratka, a pozivam i vas da to isto činite. Mi smo malo prije čuli Božju riječ i nek to bude poruka ovog sprovoda: Milosrdan je i milostiv Gospodin. Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina i sve što je u meni, sveto ime njegovo! Falit ćeš nam, dragi Ratko, počivaj u miru Božjem. Želim Ti u ime svih nas sretnu vječnost! Pokoj vječni, daruj mu, Gospodine!