Realizacija ugovora o zbrinjavanju mulja s postrojenja za preradu otpadnih voda u Mostaru, prema ugovoru vrijednom 582.660 maraka koji su ranije zaključili Grad Mostar i tvrtka Kemeko BH iz Lukavca započela je u utorak.

Predmet ugovora je zbrinjavanje mulja koji nastaje preradom otpadnih voda na postrojenjima u Rodoču, a mulj će se, postupajući prema Elaboratu o zbrinjavanju mulja, kojeg je izradio GIC Mostar 2019, sukladno važećim zakonima i propisima, skladištiti izvan granica Bosne i Hercegovine, i to tamo gdje postoji razvijena industrija za preradu muljeva od obrade otpadnih voda.

Što je tvrdio Bešlić?

Kako je priopćeno iz Gradske uprave Mostara, predviđena trasa kretanja uključuje tranzitne zemlje Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku, Sloveniju i Austriju kao zemlju uvoznicu na konačno zbrinjavanje.

Za razdoblje transporta izvršitelj posla, navode, pribavio je suglasnosti o prekograničnom transportu otpada od ovlaštenih resornih ministarstava, te je time Grad Mostar jedini grad u našoj zemlji koji je poduzeo više mjere kada je riječ o zbrinjavanju otpada na ekološki prihvatljiv način, priopćio je Odjel za gospodarstvo, komunalne i inspekcijske poslove Grada Mostara.

Podsjećamo, lokalne vlasti prvotno su uvjeravale kako se u mulju ne nalaze opasni kemijski elementi. Nevladin sektor, koji je javnosti i obznanio postojanje opasnih tvari u mulju, postavilo je pitanje zašto se mulj zbrinjava u inozemstvu ako on ne sadrži opasne tvari kao što su vlasti uvjeravale.

Inicijativa “Pravo na Grad” u videozaposu objavljenom na YouTubeu podsjetila je na izjavu bivšeg gradonačelnika Ljube Bešlića o analizi mostarskog mulja.

- Stigao je nalaz analize mulja iz češke tvrtke koja kaže da svi sastojci koji su propisani u dozvoljenim količinama prema EU regulativi su takvi u mulju u gradu Mostaru, rekao je svojevremeno Bešlić.

Aktivista Husein Oručević, koji je zajedno s Marinom Bagom u javnost lansirao informacije o piralenu u mulju, koji je kako se tvrdilo opasan ili kancerogen, danas se pita zašto ako su već ranije tvrdili suprotno, mulj ne ide u bh. poljoprivredu kao đubrivo, već u Austriju, i to po sumnjivim cijenama.

- Zamislite koliko je taj mulj ustvari loš, kada ide ka Austriji. Nama nije pokazan ni elaborat, odnosno nije rečeno zbog čega ili koga to košta 800 maraka po jednoj toni. Zašto to recimo nije iznos od 500 maraka? Mulj koji su oni navodno analizirali, prema njihovim navodima komotno je mogao u poljoprivredu, pa i odložiti se na deponiju Uborak. Danas, pak, čujemo i vidimo da se on prevozi u Austriju. Onaj mulj od prije dvije godine kada smo ukazali na određene stvari, ne znamo ni sami gdje je završio. Negdje su ga, siguran sam, izvezli. Do danas je pet ili deset puta taj bazen ponovno punjen, a mi i dalje imamo mulj, navodi Oručević.

Koja je svrha pročistača?

Zapitao se i što je s prečistačima otpadnih voda i da li su ispravni i služe svojoj svrsi, ako već mulj nije za poljoprivredu.

- Cilj izgradnje tih prečistača bio je, ako se ne varam, da se skupe otpadne vode, da se prečiste i da se tehnološki obrađen mulj nakon kemijskog i mikrobiološkog tretmana prodaje kao đubrivo za poljoprivredna zemljišta. Dakle, sve su prilike da smo dobili nedovršena postrojenja. U prilog tomu idu i informacije da su Grci tužili Grad Mostar, jer nisu plaćeni milijuni, a mulj koji je bio zamišljen kao nešto što će donositi profit danas se odlaže i to uz značajne troškove. Plaća se odvoz i vjerojatno spaljivanje, dakle totalni trošak i uz to vjerojatno i trovanje, rekao je Oručević.

H. Ž.